петак, 30. новембар 2018.

Novo izdanje prve tri knjige ”Zemljomorja” Ursule Legvin




Povodom pola veka od objavljivanja prvog romana iz serijala „Zemljomorje“ Ursule K. Legvin, izdavačka kuća Kontrast nedavno je domaćem čitalaštvu ponudila novo izdanje prva tri romana: Čarobnjak Zemljomorja (1968), Grobnice Atuana (1972) i Najdalja obala (1974).

Serijalom, koji je 1990, 2001. i 2002. godine, proširen knjigama Tehanu, Priče iz Zemljomorja i Drugi vetar, slavna književnica stvorila je jedan od najupečatljivijih i najpotpunijih literarnih fantastičnih svetova svih vremena.

Radnja se odigrava na planeti sličnoj Zemlji.  Svet Zemljomorja sastoji se od izgubljenog arhipelaga okruženog neistraženim okeanom. Ljudsko društvo na ostrvima živi načinom na koji su ljudi na Zemlji živeli u gvozdenom dobu, s tim što u svetu Zemljomorja bitnu ulogu imaju magija i zmajevi.

Magija je veoma važna za većinu ostrvljana, a naročito za nosioce uprave, čarobnjake. Oni su obučavani na ostrvu Roke i zatim poslati na mesta na kojima su najpotrebniji.

Čarobnjak iz Zemljomorja je specifična mešavina fantastične književnosti i bildungs romana, isprva doživljavana kao literatura za decu, da bi u godinama ozbiljne recepcije koje su usledile ona dostigla status jedne od najvažnijih knjiga ovog žanra. Glavni junak Ged, sin siromašnog kovača, poseduje talenat za magiju koji će ga odvesti u neočekivane avanture sa čudovištima, zmajevima i natprirodnim silama svake vrste. Ali taj talenat će ga suočiti i sa ličnim slabostima, kao što je arogancija i nestrpljivost, koje je važno pobediti podjednako kao i svako zlo. Margaret Atvud je za ovaj serijal rekla da je „vrelo savremene fantastike“. U pitanju je svevremena priča o odrastanju, upoznavanju sa magijom i silama prirode, i susretu sa smrti, nakon kojeg niko ne ostaje isti.

Grobnica Atuana, drugi nastavak serijala Zemljomorje, govori o devojčici Tenar, koja postaje nova sveštenica božanstva Bezimenih. Time će ona sve stvari koje su joj dragocene u životu staviti na test, čak i svoje ime. Jer ona postaje Arha, čuvarka zloslutnih Grobnica Atuana. Istovremeno, u mračne lavirinte grobnica stiže i mladi čarobnjak Ged, koji će pokušati da ukrade najveće bogatstvo Grobnice – prsten Eret-Akbe. Ovo je priča o poverenju, sazrevanju i prihvatanju odgovornosti za preuzimanje toka lične sudbine u sopstvene ruke. U tami isprepletanih hodnika, kojima se ka samospoznaji može večito tumarati, pronalaženje vere u sebe i čuvanje nade u postojanje dobra na svetu postaje jedina svetlost koja će obasjati put ka površini. Maestralna stilistička veština i sjajna stvaralačka zamisao Ursule Legvin ilustruju kakvu snagu mogu imati ubeđenja, ali i gde je granica nakon kojih moramo početi da ih preispitujemo.





U trećem nastavku serijala Zemljomorje, romanu Najdalja obala, tama se nadvija nad svetom magije, jer ona počinje da napušta čarobnjake i svet u kojem žive. Čarobnjak Ged je sada veliki Arhimag i gospodar zmajeva, pred kojim je opasan zadatak da otkrije uzrok velikoj promeni koja se događa oko njega. Na opasnoj i neizvesnoj avanturi u koju se upušta, društvo mu pravi mladi princ Aren, željan dokazivanja i ispitivanja svoje hrabrosti. Mračnija i napetija od prva dva dela, Najdalja obala govori o testiranju snage i volje, i limitima do kojih se sa tim testiranjem može, i sme ići. Istovremeno, Ursula Legvin pred nama prostire svet mnogostrukih, živopisnih i specifičnih kultura sa kojima naši junaci dolaze u kontakt, i gde možemo videti svu snagu i potetnost njene maštovitosti. Ova knjiga govori o savezu mladosti, poleta i entuzijazma sa jedne, i zrelog doba u kojem slabljenje fizičke snage biva kompenzovano velikim iskustvom i mudrošću iz nje proisteklom sa druge strane. Ursula Legvin nam ovim nastavkom svog serijala prikazuje putovanje na kojem će se pre ili kasnije naći svako ko u svom životu oseti gašenje neke metaforične i duboko lične magije.

Usula Legvin (1929 – 2018) je u okvire fantastičkog žanra unela mnoge novine i temeljno izmenila njegov senzibilitet u pravcu feminizma, sa antropološkim i kulturološkim intervencijama na polju uvrežene koncepcije ljudskog pola. Napisala je više od 20 romana, a pored toga se bavila i pisanjem pripovedaka, pesama, eseja i književnošću za decu. Knjige su joj prevedene na više od 40 jezika i prodate su u milionima primeraka. Pažnju svetske književne javnosti stekla je knjigama kao što je Leva ruka tame i serijalom „Zemljomorje“.

Čuveni književni kritičar Harold Blum hvalio ju je kao „stvaraoca briljantne mašte i vrhunskog stila“, a njen uticaj primećuje se kod svih vodećih autora i autorki fantastike danas. Osvojila je sva relevantna američka književna priznanja i nagrade, kao i odlikovanja za životna postignuća na polju književnosti i kulture.

Pet puta je dobila nagradu Locus, četiri puta nagradu Nebula, dva puta nagradu Hugo i jednom Svetsku nagradu za fantastiku (World Fantasy Award). Godine 2014. odlikovana je medaljom National Boog Award za izuzetan doprinos američkoj književnosti.

Prevode knjiga Čarobnjak Zemljomorja, Grobnice Atuana i Najdalja obala uradio je Zoran Živković.




Tekst i fotografije preuzete sa sajta art-anima.com

Đanišu nagrada „Andrija Maurović“ za životno djelo!




Nagradu „Andrija Maurović“ za životno djelo na području hrvatskog stripa za 2018. godinu dobio je Vjekoslav Đaniš, pokretač i urednik časopisa „Kvadrat“, a specijalno priznanje pripalo je Vladimiru Pavliniću, prvom uredniku „Malog koncila“.

Vjekoslav Đaniš iz Bizovca ovogodišnji je dobitnik nagrade „Andrija Maurović“ za životno djelo na području hrvatskog stripa, koju tradicionalno unatrag desetak godina dodjeljuje udruga za popularizaciju hrvatskog stripa „Art 9“.

Vjekoslav Đaniš (r. 1957.) je 1992. godine, dakle upravo u vrijeme rata i opće nesigurnosti, kao i neizvjesne budućnosti, pokrenuo u rodnoj Slavoniji, u vlastitoj „manufakturi“, specijalizirani časopis o stripu „Kvadrat“, prvi te vrste na našim prostorima. S obzirom na prvotni fanzimski karakter „Kvadrata“, ali i uopće na situaciiju na strip-tržištu, gdje su se strip izdanja – istina- pokretala, ali vrlo vrzo i gasila,  malo tko je „Kvadratu“ davao šansu da će opstati. „Kvadrat“ ne samo što je opstao svih ovih 26 godina, nego se vrlo brzo prometnuo u vrhunski časopis, koji kontinuirano izlazi s brojnim vrhunskim prilozima o stripu, likovnim i tiskarskim standardima, te je tako postao „fenomenom svoje vrste“. U protekla dva i po desetljeća svoga postojanja „Kvadrat“ je otvorio svoje stranice desetinama i desetinama suradnika, obradio na stotina autora, stripova, žanrova, pritom posebnu pažnju posvetio hrvatskom stripu i njegovoj povijesti. Vjekoslav Đaniš sve ove godine ustrajno uređuje „Kvadrat“, šireći misao o stripu, a za istaknuti je da je cjelokupan njegov angažman u realizaciji „Kvadrata“ u cijelosti volonterski. Pojedini brojevi „Kvadrata“ tematski su vezani za pojedine autore (primjerice za Radovana Devlića, Julesa Radilovića, Huga Pratta) ili za pojedine fenomene (ženski strip), čime je proširio svoj uređivalački koncept. Da nema „Kvadrata“ i njegovih 26 godina izlaženja supstitucija hrvatskog stripa, kako današnjeg, tako i njegove baštine, pa i njegove budućnosti bi bila bitno osiromašena.

Osim časopisa „Kvadrat“ za istaknuti je da je Vjekoslav Đaniš uredio i dvadesetak strip-albuma i zbornika domaćih autora (Devlića, Kordeja, Bekera, Maurovića, Sudžuke, Žeželja, Ćurina itd.).




Vladimir Pavlinić (r. 1929., veliko ime novinarstva, trenutno s londonskom adresom) dobitnik je specijalnog priznanja „Andrija Maurović“ za izniman doprinos razvoju hrvatskog stripa. Od 1966. do 1972. godine Pavlinić je stranice novopokrentutog crkvenog dječjeg lista „Mali koncil“ otvorio, odnosno potaknuo na suradnju brojne domaće scenariste i crtače stripa, koji su u njemu realizirali produkciju koja je široj javnosti više-manje ostala nepoznata, ali koja predstavlja važan i nezaobilazan dio povijesti hrvatskog stripa. Pogotovo ako se uzme u obzir da je u to vrijeme zamah produkcije domaćeg stripa bio splasnuo.

U „Malom koncilu“ su u razdoblju kada ga je uređivao Pavlinić svoje stripove objavljivali Ivo Fanuko, Josip Biffel, Dinko Žibrat, Živko Kustić, Norbert Neugebauer i drugi autori.

Zanimljivo je spomenuti da je tada „Mali koncil“ tada imao više stranica stripa po broju nego npr. „Modra lasta“.

Članovi prosudbenog vijeća „Art 9“ bili su Rudi Aljinović, Nedeljko Dragić, Tihomir Mraović, Želimir Kosović i Raul Švarc.

Podsjetimo se, dosadašnji dobitnici nagrade „Andrija Maurović“ za životno djelo su Mladen Bjažić, Julio Radilović, Borivoj Dovniković, Žarko Beker, Nedeljko Dragić, Oto Reisinger, Rudi Aljinović, Željko Lordanić i Ninoslav Kunc, te Ivica Bednjanec (posmrtno). Fadil Hadžić je dobio specijalno priznanje „Andrija Maurović“.


Autor: Ladislav Sever
Tekst i fotografije preuzete sa sajta stripvesti.com

Filip K. Dik - Prodor božanskog




Izdavač: Kontrast izdavaštvo
Broj strana: 225
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Format: 14x20 cm
Godina izdanja: 2018.


Božanska invazija je jedno od dela Filipa K. Dika koja se bave religijskim fenomenima, na fildikovski specifičan i filozofski eklektičan način. Radnja prati kolonistu Herba Ašera čiji miran život na udaljenoj planeti remeti božanstvo zahtevom da pomogne oboleloj komšinici, koja nosi bezgrešno začeti plod. U ovoj knjizi, Dik postavlja pitanje: Šta ako Bog – ili entitet koji tako doživljavamo – zapravo postoji, ali se sve vreme nalazi u izgnanstvu? Promišljanja o krupnim filozofsko-religijskim temama, poput pitanja porekla zla i patnje u materijalnom svetu, kao i gnostičkih pitanja o granicama znanja, u Prodoru božanskog prožima suptilna alegorija i kompleksan, ali koherentan zaplet. Ovo je roman bez kojeg se spisateljski genij Filipa K. Dika ne može temeljno i dubinski shvatiti i vrednovati. 

Dokumentarni serijal "Kvadrati i oblačići" od petka na RTV1

NOVI SAD - Od petka, na prvom programu RTV-a, moći ćete da pratite novi dokumentarni serijal o novosadskom i vojvođanskom stripu "Kvadrati i oblačići".  ...

Seriju od deset epizoda, za našu kuću proizvela je produkcijska kuća "Panorama".





Sinoć je u novosadskom bioskopu Arena Cineplex održana promocija serijala "Kvadrati i oblačići – Vojvođanska strip priča", koji je snimila produkcijska kuća Panorama plus. Premijerno je emitovana prva epizoda, koja je izazvala veoma pozitivne reakcije publike.

Dokumentarni serijal u deset nastavaka o novosadskom i vojvođanskom stripu govori o tome kako je svetski strip osvojio Vojvodinu i kako su vojvođanski autori osvojili svet. Osim toga, serija se bavi samim počecima stripa u svetu i kod nas, objašnjava pojmove vezane za estetiku, strukturu i proces stvaranja "devete umetnosti". O svom radu i o stripu uopšte, govori većina najznačajnih protagonista domaće i svetske strip scene, kao što su strip autori Branislav Kerac, Zoran Janjetov, Saša Rakezić Zograf, Dejan Nenadov, Radič Mijatović i mnogi drugi, urednici i izdavači kao što su Sreten Drašković, Slavko Draginčić i Momčilo Rajin koji su na vreme prepoznali značaj "devete umetnosti" i talente mnogobrojnih strip autora.

Sedamdesetih i osamdesetih godina Novi Sad je bio prestonica kako stripa, tako i rokenrola. S tim što je već tada značaj Novig Sada na polju stripa daleko prevazilazio granice tadašnje SFRJ. I što je najvažnije, veliki značaj ima i danas. Malo je poznato da su desetine autora iz Novog Sada i Vojvodine danas poznati i priznati tamo gde se strip ceni isto koliko i drugi vidovi umetnosti,pre svega u Francuskoj, Belgiji, Italiji i SAD. Neki od njih su Zoran Janjetov, Dejan Nenadov, Leonid Pilipović i Stevan Subić.

Reditelj serijala je Aleksandar Karišik, urednica Dobrila Radak, a direktor fotografije Dušan Ninkov.

Serijal "Kvadrati i oblačići – Vojvođanska strip priča" biće emitovan svakog petka u 18.30 časova na RTV1.





Tekst i fotografija preuzeti sa sajta rtv.rs

четвртак, 29. новембар 2018.

Na kafi sa autorom – Miomir Petrović

Novi roman Miomira Petrovića, „Black Light“ predstavlja zaokret u njegovom pripovedačkom opusu. Razgovarali smo sa njim o tome na šta naslov upućuje, o tome zašto je ovaj roman poziv na pobunu, i o žanrovskom iskoraku u – distopiju.




Preuzeto sa sajta laguna.rs

Filip K. Dik - Tecite suze moje policajac reče




Izdavač: Kontrast izdavaštvo
Broj strana: 147
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Format: 14x20 cm
Godina izdanja: 2018.


Filip K. Dik ovim romanom vodi čitaoca do najopasnije granice – one nakon koje čovek prestaje da prepoznaje sebe. Džejson Tavener, slavna i bogata TV zvezda, jednog jutra se budi i shvata da ne može da se prepozna. On preko noći postaje nepoznat čovek, hodajući objekat za koga nikad niko nije čuo. U ovom naučno fantastičnom delu, duhovitošću i srčanošću tipičnom za svoj opus, Dik se bavi svojom dobro poznatom temom budućnosti Amerike, u kojoj ona pokušava da prikrije propadanje svoje kulture i nefunkcionalnost svog društa propagiranjem obožavanja poznatih ličnosti.

Ovaj roman je, uprkos viziji autoritarne države i moćnog policijskog aparata, jedna duboko humana knjiga. Ona pokušava da preispita uloge koje su nam odeljene u životu, i kako nas one više koče nego što nam pomažu da razvijemo naše pune potencijale. 

(VČ) Tex Obojeni program #28




PUT ZA SERENITI

tekst: Roberto REKIONI
crtež: Paskvale DEL VEKIO
boja: GFB COMICS

izdavač: Veseli četvrtak, Beograd
glavni urednik: Dušan MLADENOVIĆ
prevod: Sandra KNEŽEVIĆ
lektura: Snežana GLIGORIJEVIĆ
redakcija: Igor MALOVIĆ, Aleksandar MIĆIĆ
grafička oprema: Lazar DIMITRIJEVIĆ 

broj originala: 7
naslov originala: La strada per Serenity







(VČ) Dylan Dog #141 - Suze iz kamena




autor lika: Ticijano SKLAVI
tekst: Karlo AMBROZINI
crtež: Karlo AMBROZINI
boja: Đovana NIRO
naslovna strana: Anđelo STANO

glavni urednik: Dušan MLADENOVIĆ
urednik izdanja: Marko ŠELIĆ
prevod: Aleksandra MILOVANOVIĆ
lektura: Snežana GLIGORIJEVIĆ
redakcija: Igor MALOVIĆ, Aleksandar MIĆIĆ
layout edicije: Vuk POPADIĆ

broj originala: 350
naslov originala: Lacrime di pietra





Prva domaća manga: LAST HOPE Srđana Vranješa

U izdanju "Devete dimenzije" ovih dana iz štampe izlazi prva domaća manga na 220 strana, autora Srđana Vranješa iz Banjaluke!



среда, 28. новембар 2018.

Večna mladost Mikija Mausa

Najpoznatiji crtani junak na svetu nedavno proslavio devedeseti rođendan. Trebalo je da se zove Miš Mortimer, ali Diznijeva žena je bila protiv tog imena





MNOGO pre nego što se grafički roman “Maus” ovenčao najprestižnijim nagradama i izborio stripu status - književnosti, jedan nacrtani miš je postao ikona. Miki Maus je to ostao sve do dana današnjeg, kada se u čast ovog devedesetogodišnjeg junaka širom sveta organizuju fešte. Najslavnijem animiranom glodaru u čast, tačno na njegov 90. rođendan, 18. novembra, kompanija “Dizni” na Menhetnu je otvorila izložbu koja će potrajati sve do 10. februara - postavka koja se prostire na gotovo hiljadu i po metara kvadratnih nazvana je “Miki: zaista originalna izložba”.

Ovaj zvanični “rođendanski” datum se u stvari odnosi na Mikijev “debi” u crtanom filmu “Parobrod Vili”, 18. novembra 1928. godine. Ipak, popularni miš se pre toga pojavio u drugom crtaću, prikazanom kao svojevrsni “test” za publiku, maja iste godine. Film Plane Crazy je tek docnije doživeo “pravu” premijeru i vodi se kao treća Mikijeva “uloga”.

Miki Maus trebalo je da se zove Miš Mortimer, ali Diznijeva žena je “presudila” protiv tog imena i rodio se Miki - i to tek nakon što je Volt, koji je prvobitno želeo da “lansira” drugog junaka, Sretnog Zeca Osvalda, u borbi oko autorskih prava na Zeca ostao kratkih rukava. Mikijev izgled takođe je prošao kroz brojne transformacije - današnji klinci teško da bi ovog dobrodržećeg devedesetogodišnjaka prepoznali u prvobitnom izdanju, kada je bio dizajniran kao lik sastavljen od velikog broja krugova, da bi ga tek 1935. animator Fred Mur preinačio u “pravog” miša.

Do te 1935, Miki Maus se uveliko probio i u druge medije, tačnije sa velikog platna “ušetao” i u strip (u kome će pretežno i nastaviti da egzistira od polovine prošlog veka) - i to ne samo američki već i srpski.

- Fascinantno je koliko je rano ta velika harizma Mikija Mausa počela da se reflektuje i na našim prostorima - priča o tome strip autor Saša Rakezić Zograf, koji je između ostalog kolekcionar “svega i svačega” inspirisanog čuvenim “Diznijevim” junakom, a sa kućom “Komiko” objavio je i domaće stripove u knjizi “Doživljaji Mike Miša”. - Lokalni crtači su već 1932. u listu “Veseli četvrtak” počeli da kreiraju vlastita viđenja Mikija, ovde zvanog Mika Miš, crtajući proto-stripove (sa tekstom ispod crteža) o njemu iako su ga mogli videti samo u nekoliko crtanih filmova, jer su i u SAD ti stripovi tek počeli da izlaze.

Zograf veruje da se fenomen Mikija Mausa nedvosmisleno izdvaja u odnosu na sve ostale fenomene pop kulture modernog doba.




- Filmovi “Diznija” predstavljali su senzaciju, ali je čak i ona ostala u senci prijemčivosti samog lika Mikija Mausa, koji je vrlo brzo prerastao u globalni fenomen, a svakako je jedan od prvih koji je prevazišao državne i kulturne granice tog vremena. Gotovo odmah se pokazalo da je ta zaokružena mišja figura nešto prepoznatljivo i razumljivo na svim meridijanima.

Sa Zografom bi se svakako složio i sam Volt Dizni koji je Mikija Mausa nazvao “globalnim ambasadorom”, ali i Džimi Karter koji je omiljenog miša nazvao “znakom dobre volje koji prevazilazi sve kulture i nacije, kada ugledaju - ljudi vide sreću”.

ČEKA OSKAR ZA GLUMU


ZA film “Fantazija” iz 1939. godine, Miki je dobio čak dva počasna Oskara: za korišćenje klasične muzike, ali i za ton, ali nikada nije bio u kategoriji Oskara za glumu. Kad se 1983. vratio u filmu Mickey’s Christmas Carol osvojio je Oskar u kategoriji kratkog animiranog filma.

Nakon crtaća “Kraljević i prosjak” snimljenog po romanu Marka Tvena, Miki je dobio zvezdu na holivudskoj stazi slavnih. Miki, pas Pluton i devojka Mini već 1955. dobijaju vlastito carstvo u Sjedinjenim Državama, zabavni park “Diznilend”, najpre u Kaliforniji, a potom i širom sveta, od Tokija do Pariza.


Autor: Marina Mirković
Tekst i fotografije preuzete sa sajta novosti.rs

BBC priprema serijal od osam epizoda zasnovan na romanima o „Disksvetu“, Terija Pračeta




BBC je najavio da priprema serijal od osam epizoda pod nazivom „The Watch“ („Straža“), zasnovan na romanima o „Disksvetu“, Terija Pračeta.

Pračetov najpoznatiji i najpopularniji serijal, poznat je kao svojevrsna parodija na dela velikih pisaca poput Tolkina, Lavkrafta, Dikensa i Šekspira. U serijalu o „Disksvetu“ postoji svet, zasnovan na mitologiji i bajkama, kakav nije viđen ni pre ni posle pojave ovih knjiga.

Romani iz ovog serijala prodati su u više od devedeset miliona primeraka širom sveta i prevedeni su na više od trideset različitih jezika. Portal „Deadline“ navodi da: „Ovaj serijal u kojem je akcenat na likovima, na Pračetovom neprilagođenim policajcima koji se upuštaju u opasnu misiju, pokušavajući da spasu oronuli grad gde su nepravde, kako prošle, tako i buduće postale normalna pojava.“

Televizijski pisac Sajmon Alen je izjavio: „S obzirom na događaje iz naše stvarnosti, ludosti iz Disksveta počinju da deluju zastrašujuće poznato, nema boljeg trenutka da se Pračetovi zabavni ‘vatra i bes’ vrate na male ekrane, a nema ni boljeg mesta od BBC Amerika.“

Čini se da će ovaj serijal obilovati avanturama koje će istovremeno odražavati i savremene svetske probleme na jedinstven način. Serijal će producirati kompanija BBC Studios i produkcijska kuća Terija Pračeta Narrativia. Koga biste želeli da vidite u glavnim ulogama?

Izvor:  bookstr.com
Prevod: Maja Horvat
Tekst i fotografija preuzeti sa sajta laguna.rs

Lazar Džamić: Cvjećarnica u kući cveća

U petom, dopunjenom izdanju Cvjećarnice u kući cveća u izdanju Heliksa, pored novog predgovora Lazara Džamića, očekuje vas ekskluzivni intervju sa Slobodanom Šijanom o vezama između Maratonaca i Alana Forda. Specijalno poglavlje posvećeno je „zabranjenoj“ epizodi sa Titom, objavljenoj u ljubljanskoj Mladini.





Nakon velikog uspeha prethodna četiri izdanja, pred čitaocima je nova i naprednija verzija ove nesvakidašnje studije, prve knjiga takve vrste na našim prostorima, o kultnom stripu Alan Ford i kulturološkom značenju njegove popularnosti u bivšoj SFRJ. Neizostavno štivo generacija koje su odrastale sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, Alan Ford je sa svojim junacima i farsičnim zapletima umeo da nasmeje do suza, ali je zahvaljujući originalnom i prepoznatljivom likovnom izražaju i dijalozima uvek bio mnogo više od "običnog" stripa. Lazar Džamić je u Cvjećarnici u kući cveća pokušao da odgovori na nekoliko važnih pitanja. Najveće od njih glasi: zbog čega je Alan Ford ogromnu popularnost, osim u Italiji, zemlji svog nastanka, zabeležio još jedino u SFRJ i nigde više u svetu? Ne manje značajno pitanje tiče se prevoda: zašto istinski poznavaoci i ljubitelji Alana Forda u Srbiji priznaju samo briljantni hrvatski prevod Nenada Brixyja? Lazar Džamić je majstorski ukazao na duboke i prepletene veze ovog stripa i života u bivšoj domovini, ali i podsetio da Alan Ford i dalje živi, jer uprkos tome što ovaj deo sveta proizvodi više istorije nego što može da podnese, naravi i način razmišljanja na Balkanu postojano odolevaju zubu vremena, a matrica zbivanja proteže se i na naredne generacije.

Cvjećarnica u kući cveća ilustrovana je brojnim prizorima iz stripa, maštovito napisana i kreativno dizajnirana. To je knjiga koja će čak i onima koji nikada nisu čitali Alana Forda pružiti uvid u fenomen jednog doba, jedne zemlje, nedovršene prošlosti. To je i priča u kojoj će svako od nas pronaći i deo sebe...


Tekst i fotografija preuzeti sa sajta hellycherry.com

Mladen Milosavljević - Pisanje romana je duga i neizvesna avantura




Mladen Milosavljević je rođen na Mladence 1982. godine u Smederevskoj Palanci. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Odeljenje za Etnologiju i antropologiju. Glavni je i odgovorni urednik Omaje, koncepta posvećenog temama iz oblasti folklorne fantastike. Do sada je snimio nekoliko kratkih dokumentarnih i jedan igrani film (Naprata, 2013). Piše priče iz oblasti fantastike.

Objavio je roman Kal juga (Strahor, 2018), istorijsku pripovest sa elementima folklorne fantastike. Sarađivao je i sarađuje sa brojnim internet portalima. Trenutno je kolumnista portala Urbane strane. Živi i radi u Beogradu.

Upoznajete Mladena…

Sanja Savić: Do sada si objavljivao pripovijetke u okviru zbirki i antologija. Zašto smo na roman prvenac čekali ovoliko dugo?

Mladen Milosavljević: Objavljivanje romana, u neku ruku, za jednog pisca predstavlja svojevrsni ispit zrelosti. Daleko od toga da želim da omalovažavam autore kraćih formi (setimo se samo Borhesa i njegovih priča), ali činjenica je da roman predstavlja izazov više u odnosu na pripovetku ili novelu, ako ni zbog čeg drugog, onda zbog pretpostavljene složenije strukture, većeg broja likova, narativnih tokova i sl. Da biste pripremili sebe na jedan takav korak kao što je pisanje romana, potrebno je kakvo takvo iskustvo koje je, u mom slučaju, sticano pisanjem i uređivanjem priča i tekstova sa motivima folklorne fantastike i svakodnevnog života. Jednostavno, trebalo mi je vreme da dorastem izazovu pisanja romana, a da li sam uspeo, o tome će već govoriti čitaoci.

SS: Koja je razlika u pisanju, a koja u percepciji dugih i kratkih književnih vrsta? Kakva su tvoja iskustva s jednima i drugima?

MM: Za razliku od kraćih pripovedačkih formi, roman zahteva jedan ozbiljniji i organizovaniji pristip koji, samim tim, iziskuje i znatno više vremena. Još ako se radi o istorijskom romanu, kao što je to slučaj sa mojom knjigom, mnogo vremena ode već u fazi prikupljanja i iščitavanje građe, pravljenja skice i sl. Jednostavno, ukoliko želite da svim svojim bićem stanete iza napisanog, pripremite se za dugu i neizvesnu avanturu. Ko zna, možda vam se i posreći.

SS: U Romanu „Kal juga“ prepliću sve dva vremenska, ujedno i narativna toka. Zašto si izabrao baš osamnaesti vijek i sredinu dvadesetog?

MM: Da budem iskren, oduvek sam voleo istorijske romane ali mi je smetalo to što o pojedinim temama, ličnostima i periodima u domaćoj književnosti nije pisano gotovo ništa. Priča o Lepenskom Viru, kao potencijalnoj ideji za umetničko delo, nastala je sasvim slučajno. Sada već davne 2002. godine, vraćajući se jednog popodneva sa studija, vozom, na ulazu u železničku stanicu u Velikoj Plani primetio sam veliku betonsku česmu koja me je, u tom trenutku, neodoljivo podsetila na jednu od figura iz Lepenskog Vira. Pošto je u tom trenutku kraj česme stajalo nekoliko starica sa maramama, točeći vodu, pomislio sam šta bi se desilo da je kult drevnih Lepenaca, na neki način opstao do danas, i da su njegovi čuvari upravo starice. Uostalom, taj deo Srbije je od pamtiveka bio poznat po tzv. „vlaškoj magiji“, vrlo razvijenim posmrtnim običajima i kultu mrtvih. Priča se nekoliko godina krčkala sve dok na studijama etnologije nisam upoznao kolegu Mladena Stajića, sa kojim sam došao na ideju o snimanju dokumentarnog filma, koji bi pomenuo makar deo onoga što je uništeno, raseljeno i potopljeno prilikom izgradnje Hidroelektrane Đerdap 1. Međutim, kako je vreme odmicalo shvatili smo da taj poduhvat uveliko prevazilazi naše produkcione mogućnosti, te sam ja polagano počeo da pravim skicu budućeg romana. Ono što me je nateralo da priči o otkriću arheološkog nalazišta iz druge polovine prošlog veka, pridodam istorijske fogađaje s početka 18, jeste jedan datum. Naime, sakupljajući građu za budući roman, naišao sam na podatak da je 16. avgusta 1967. godine, u ondašnjim medijima objavljena senzacionalna vest o otkriću do tada nepoznate neolitske naseobine, sa najvećim monumentalnim skulpturama pronađenim na evropskom tlu. Bilo je to otkriće Lepenskog Vira. Nedugo potom, naišao sam na podatak da je na isti datum, tačno 250 godina ranije, Eugen Savojski, u to vreme najveći vojni strateg Evrope, izvojevao grandioznu pobedu nad tri puta brojnijim turskim trupama, pod Beogradom, i to pod velom magle koja se iznenada spustila u sred avgusta, trenutak pre nego što je Savojski naredio napad.

Sve ostalo se nadovezalo samo od sebe.

Uostalom, upravo ovaj istorijski period predstavlja jedan od svakako najtajanstvenijih i najtežih epoha u našoj istoriji, period smešten između dve velike seobe, one koju je 1690. godine predvodio patrijarh Čarnojević i one Šakabentine iz 1740. godine kada je, nakon bitke kod Grocke, stanovništvo ponovo moralo da se povlači na sever. Po tadašnjim popisima, između dve pomenute seobe u Srbiji je živelo nešto manje od 40 000 Srba. Ako smo nekada bili pred istrebljenjem i mogućnošću da zauvek izgubimo nacionalni identitet, ostanemo bez institucija i naroda, onda je to bilo u ovom periodu.






SS: Sudbine glavnih junaka, studenta Mijata i carskog provizora Frombalda, ispreplitane su neobičnm okolnostima. Ipak, da li osim istorijsko-kauzalne veze, postoje neke sličnosti među njihovim karakterima?

MM: Mijat je student arheologije koga, nakon što pronađe artefakt iz najstarijeg sloja Lepenskog Vira, misteriozno udaljavaju sa nalazišta. Nakon toga, on uviđa da njegova sudbina u mnogome počinje da liči na sudbinu carskog provizora Frombalda, protagoniste dnevnika kojim Mijat biva zabavljen tokom rada na lokalitetu, a i kasnije. Obojica predstavljaju arhetip žrtve sistema i svojevrsne kolateralne štete koja, bez obzira na to da li pripadate taboru osvajača ili osvojenog, ukoliko ste sa dna socijalne i staleške kace, utoliko ste više izloženi udarcima sudbine, koju ni rastojanje od 250 godina, koliko deli Frombalda i Mijata, neće moći da ublaži.

SS: Kako se Mijat, a kako Frombaldo sukobljavaju sa društvom, podliježu njegovom uticaju? Da li je u njihovim odlukama presudan duh vremena ili samo njihove ličnosti?

MM: Kao što pomenuh u prethodnom odgovoru, mnogo toga zavisi od izbora, ali je najveći deo određen već samim rođenjem. Zbog toga sam se naročito potrudio da prikažem društvenu nedodirljivost pojedinih članova administracije ondašnje Kraljevine Srbije, naročito njenih najistaknutijih članova, kojima je mnogo toga opraštano upravo zbog toga što su bili članovi uglednih i bogatih plemićkih porodica, i zato što su pripadali određenim verskim redovima. Ipak, uprkos svemu tome, nikakav novac, status a ni moć nisu mogli da ih sačuvaju od iznenadnih smrti koja ih je pokosila u samo nekoliko godina. U istoriji je ostalo zapisano da su Eugen Savojski, Nikola Doksat, Aleksandar Virtemberški, Karlo Ruzini, kao i sam car Karlo VI. umrli u relativno kratkom roku, u poslednje četri godine postojanja Kraljevine Srbije, i to (sa izuzetnom Doksata koji je bio pogubljen) od iznenadnog gušenja. Čini se da je duh vremena u okviru koga žive i delaju junaci mog romana, iako razdvojen periodom od 250 godina, gotovo istovetan. Bez obzira da li je u pitanju princ, vojskovođa, službenik carske administracije ili beznačajni student, svi oni, svako na svoj način i iz perspektive svog staleža, teže ka moći, i za to plaćaju određenu cenu – Faustovsku. Bilo da sklapaju pakt sa onostranim, zarad nepobedivosti u boju, ili prelaze na stranu vladajuće partije, uprkos uverenjima, junaci mog romana, žrtvujući sve, na kraju i sami postaju žrtve.

SS: Na koji način, u kontekstu istorije, roman komunicira sa današnjim čitaocima? Šta je drugačije, a šta je ostalo isto?

MM: Kao etnolog/antropolog po obrazovanju, volim da tragam za primarnim, primordijalnim i arhetipskim principima, kako u kulturi, tako i u samom pojedincu. Takođe, oduvek sam bio fasciniran granicama, tim zamišljenim linijama koje dele dve strane, dva sveta ili dva stava, često se pitajući gde je granica do koje čovek može da ide, pre nego što popusti i izda svoju stranu, svoje stavove  i, na koncu svega, svoj svet, što je upravo ono što radi jedan od protagonista romana, na samom kraju, pretvarajući se na taj način u antagonistu, ali društveno prihvatljivog i podobnog.

Uostalom, trenutno je u prodaji drugo izdanje romana, štampano neposredno pred početak ovogodišnjeg Sajma knjiga, tako da verujem da roman, za sada, nema većih problema u komunikaciji sa čitaocima.





SS: Uređuješ portal Omaja koji se bavi njegovanjem žanra folklorne fantastike. U kojoj mjeri su u ovom romanu zastupljeni elementi koje Omaja promoviše?

MM: Trudio sam se da ih bude, ali ne previše, budući da je ovo prvenstveno istorijski roman, pa tek onda drama i roman sa elementima žanra fantastike.

Ima tu vampira, zduhaća, vodenih demona, vila, heroja i izdajnika ali su oni, uglavnom, personifikacija za ovdašnje prilike i arhetipe, naizgled različite ali večito prisutne i istovetne.

SS: Iako u svojim izjavama insistiraš na žanrovskom pristupu, čije elemente (istorijski roman, folklorna fantastika, epistolarni roman) tvoj roman nesumnjivo posjeduje, ipak, zahvaljujući jeziku kojim je pisan i kompaktnosti priče do koje se dolazi njenim preciznim vođenjem, ovaj roman svakako prevazilazi žanrovske okvire. U kojoj mjeri je jezik važan kada je u pitanju žanrovska književnost?

MM: Budući da jezik predstavlja piščevo osnovno oruđe, možemo reći da je sve u jeziku. Trudio sam se da svoje delo lišim nepotrebnih banalnosti i da, kad god je to moguće i eventualno poželjno, iskoristim neku od arhaičnih i zaboravljenih reči i izraza. Uostalom i sam naslov, zavisno od toga o kom se narativnom toku radi, ima svoju simboliku, priču i podkontekst.

SS: Priča ostavlja prostor za nadogradnju. Da li u skorijem vremenskom roku možda planiraš njen nastavak? Reci nam nešto više o tome.

MM: Svakako je ideja da roman „Kal juga“, iako sam po sebi zaokružen i završena kao celina, bude prva knjiga zamišljenog serijala o Lepenskom Viru. Znači, likovi iz ovog romana se neće pojavljivati u nastavcima već ćemo, u sledeće dve knjige, takođe kroz neke od manje poznatih događaja iz naše istorije, ići sve dublje ka Lepenskom Viru. Prvu glavu romana počinjem otkrićem ovog arheološkog nalazišta 60-ih godina XX veka, dok poslednju planiram da smestim i završim u epohi tzv. Proto Lepenskog Vira, nekih 9 000 godina u prošlost. Ne znam koliko ću uspeti u tome, ali biće to uzbudljivo putovanje.





Razgovor vodila Sanja Savić 
Tekst i fotografije preuzete sa sajta art-anima.com

Tex #157 - Pravda sa granice




Scenario: Mauro Boselli
Crtež: Alfonso Font

уторак, 27. новембар 2018.

ČAROBNA KNJIGA predstavlja KICK ASS 2 i 3

Kick Ass #2 (Kick-Ass 2 Prelude: Hit-Girl 1-5)





Mindi Makridi je stručnjak za oružje, mlada atentatorka i obučena superjunakinja. Boreći se kao Nindžica, naučila je kako se love prljavi kriminalci i ubilački superzlikovci i zbrisala je mafiju – sve to sa svojih dvanaest godinica. Kako je onda moguće da su popularne devojke iz škole njene najveće suparnice?
Pošto Velikog Tatice više nema, Mindi je obećala majci i očuhu da će život Nindžice ostaviti za sobom. Niko, doduše, nije rekao ništa o tome da ne sme da obučava Razbijača...
Nindžica i Razbijač su se dogovorili: ona će ga obučiti da postane najveći superheroj na svetu ako joj on pomogne da preživi do kraja osnovne škole. Kad se, međutim, u gradu pojavi novi šef mafije, Nindžica će izgleda morati da se pokrene iz penzije...
U drugoj knjizi Razbijača, najubojitija devojčica na svetu udariće na njujorške zlikovce.

Format: 24x16 /Br. str.: 128

Kick Ass #2 biće na Letećem startu od 29.11. do 2.12, po ceni od 940 dinara, u striparnici„Čarobna knjiga“ u Dečanskoj 5 u Beogradu, striparnici „Alan Ford“ na Novom Beogradu, Klubu čitalaca Čarobne knjige „Bulevar Books“ u Novom Sadu i na našem sajtu.
Posle Letećeg starta, cena u našim klubovima čitalaca i na sajtu biće 1100 dinara, a u ostalim knjižarama 1.399 dinara.


Kick Ass #3 (Balls to the Wall 1-7)





Dejv Lizevski je stavio masku na lice i postao Razbijač – time je ostvario san da bude superheroj i preko noći je, zahvaljući internetu i medijima, postao megapopularan. Nindžica i on su razbucali mafiju i usput podstakli nastanak čitavog superherojskog pokreta. Sad svako želi da bude superheroj, a supertimovi niču svuda po Njujorku...
Ipak, svakom superheroju treba superzlikovac, a Crvena Magla će se sa zadovoljstvom prihvatiti tog zadatka. On regrutuje odred ubica kako bi se suočio s Razbijačem i dokrajčio superheroje.
Kad se taj bogati klinački suparnik okomi na Dejvove najvoljenije, Razbijaču preostaje samo da uzvrati – u najbrutalnijoj bici do sada.

Format: 24x16 /Br. str.: 208

Kick Ass #3 biće na Letećem startu od 29.11. do 2.12, po ceni od 1070 dinara, u striparnici„Čarobna knjiga“ u Dečanskoj 5 u Beogradu, striparnici „Alan Ford“ na Novom Beogradu, Klubu čitalaca Čarobne knjige „Bulevar Books“ u Novom Sadu i na našem sajtu.
Posle Letećeg starta, cena u našim klubovima čitalaca i na sajtu biće 1200 dinara, a u ostalim knjižarama 1.599 dinara.

Filip K. Dik - Ubik




Izdavač: Kontrast izdavaštvo
Broj strana: 225
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Format: 21 cm
Godina izdanja: 2018.

Ubik je roman Filipa K. Dika iz 1969. godine, koji će postati jedan od njegovih najpoznatijih i najuspešnijih dela. Magazin Time ga je uvrstio na listu od 100 najvažnijih romana napisanih od 1923, ocenivši ga kao “duboko uznemiravajuću egzistencijalnu horor priču, košmar za koji nikada nećemo biti sigurni da smo se iz njega probudili.” Radnja romana se odvija 1992. godine u “Severno-američkoj konfederaciji”, gde su već učestala putovanja na Mesec, a uticajne organizacije zapošljavaju ljude koji rade na blokiranju parapsiholoških moći telepata, kako bi očuvali privatnost. Jednu od njih vodi junak po imenu Ransiter, uz pomoć svoje preminule žene Ele, koja se nalazi u stanju “poluživota”, što je oblik egzistencije koji omogućava ograničenu svest i sposobnost komunikacije nakon smrti. Još jednom, Filip K. Dik donosi vizionarske ideje o svetu ka kojem čovečanstvo hrli, reformišući svojim autentičnim književno-umetničkim kvalitetima žanrovsku književnost. 

U Belgiji će se se graditi muzej o strip junaku Mačku




Belgijski crtač stripova Filip Želik (Philippe Geluck) predstavio je projekat o izgradnji muzeja o junaku "Mačku" (Le Chat) poznatom po smešnim, ali i filozofskim opaskama koje zabavljaju Belgijance više od 30 godina.

Želik koji je autor stripa, i zvaničnik lokalnih vlasti Brisela potpisali su ove nedelje ugovor o izgradnji muzeja koji će koštati oko 16 miliona evra.

Belgijski autor je rekao da je taj muzej za njega kao "ostvarivanje sna deteta".

Muzej čija će gradnja početi 2020. trebalo bi da bude otvoren do 2023. malo kasnije od prvobitnih, ali tada nepotvrđenih najava. Zdanje će se nalaziti usred četvrti gde su i ostali briselski muzeji.

Izložba će se sastojati od tri dela. Posetilac će u prvom delu moći da se divi "sadašnjem, prošlom i budućim delima" Želika. Drugi deo će se odnositi na izložbe drugih karikaturista, a treći na samu mačku kao životinju i kako je zastupljena u umetnosti počev og drevnog Egipta.

Zdanje će imati restoran i butik suvernira.

Strip "Mačak" počeo je da izlazi 1983. godine kao dodatak belgijskom listu Soar. Kasnije je stekao nacionalnu i svetsku slavu kao "mačak" anti-heroj, koji se ponaša kao čovek i direktno se obraća čitaocu.

Mačak je prepoznatljivo sive boje sa isturenim ušima, smešnom njuškom, nosi odela s kravatom kao ljudi, ide u kafanu, vozi kola, a ponekad ima političke stavove i skeptičan je prema religiji, ali je sve u simpatičnom i humorističkom stilu.

U Belgiji je kultura čitanja stripova na visokom nivou.


Tekst i fotografija preuzeti sa sajta rs.n1info.com

Do sada neviđeni Maurovićevi radovi




ZAGREB

U Muzeju suvremene umjetnosti (Stalni postav Zbirke u pokretu, 2. kat) u srijedu, 28. studenoga, u 18 sati svečano će biti otvorena studijska izložba "Andrija Maurović: Između političkih ideologija i pornografije". U fokusu ove izložbe nisu najpopularniji stripovi Andrije Maurovića s likom poput Starog Mačka, nego sagledavanje njegove fragmentarne i rasute ostavštine iz drugačijeg kuta.

"Od njegove smrti 1981., a posebno tijekom nekoliko posljednjih desetljeća, pišući o Mauroviću zagovornici njegova djela emotivno ga uzdižu na pijedestal genijalca, za poneke je i bog hrvatskog stripa, neki drugi vide ga kao marginalca, za većinu ostaje čudak i ekscentrik. Stoga je jedino što nam ostaje istraživati Maurovićevu ostavštinu te u njegovim radovima otkrivati ne samo kakav je Maurović uistinu bio, nego i u kontekstu vremena u kojem je stvarao", napisao je autor izložbe dr. Frano Dulibić.

Uz djela iz Hrvatskog povijesnog muzeja, Grafičke zbirke NSK-a i Zbirke Grada Zagreba, izložba će predstaviti rijetko viđena, gotovo zaboravljena i nikad izlagana djela iz privatne kolekcije Mladena Novakovića. 

Autor: D.Kć.
Tekst i fotografija preuzete sa sajta glas-slavonije.hr

Srpski Stiven King: Dejan Stojiljković otkriva u kakvoj su vezi Del Boj i Niš

Pisac Dejan Stojiljković, poznat i kao Deksa Pantelejski, priča nam o svojoj nedavno objavljenoj knjizi „Leva strana druma“ (reizdanju stare zbirke priča) koja na duhovit način tematizuje mračna zbivanja u Nišu tokom devedesetih godina.
Takođe govori o svojim neobičnim projektima - muzičkom albumu koji radi u saradnji sa Najdom iz Smaka i Acom Seltikom iz Ortodoks Keltsa, a tu su i strip albumi inspirisani njegovim knjigama...

Ovo je prvi nastavak trodelnog intervjua u kojem je popularni autor bestselera „Konstantinovo raskršće“ govorio i o „Senkama nad Balkanom“, Kiji, Kosovu i stanju srpske kulture...





Ima te na sve strane. Najnovija vest je da si prepevao na srpski pesmu „Deliverance“ benda The Misssion, koju peva sjajan duet, Najda iz Smaka i Aca Seltik iz Ortodoks Keltsa. Kako je došlo do ove saradnje i da li u skorijoj budućnosti možemo očekivati još muzičkih kolaboracija i projekata?

Aca i Najda su moji drugari, pa samim tim mnoge stvari proisteknu iz druženja, priče... Tako je bilo i sa ovom pesmom. Sva trojica mnogo volimo ovu numeru i prosto smo se na neki način našli u njoj. U originalu, to je pesma o kralju Arturu i vitezovima okruglog stola, u našoj verziji to je priča o despotu Stefanu i vitezovima Reda zmaja. Ali u suštini, pesma govori o tome koliko je dragocena sloboda, i za pojedinca i za narod, i koliko je bitno boriti se za nju. Naši preci to najbolje znaju. Zato je pesma i posvećena herojima palim u borbi za slobodu.

Sam ideal slobode je takođe jedan od najvažnijih motiva u rokenrolu. Za dalje planiramo album koji će izaći u toku sledeće godine. Za sada smo snimili pola materijala, to uključuje i pesmu „Druga Troja“ koju je Najda otpevao zajedno sa Borom Đorđevićem, kao i jednu novu kompoziciju koju smo dobili od Radomira Mihailovića Točka, na koju ja treba da napišem tekst a Najda da je otpeva.

Pred Sajam je izašlo reizdanje tvoje stare zbirke priča „Leva strana druma“. Mnogi mi rekoše da je ova tvoja knjiga toliko dobra da im je žao što si kasnije žanrovski skrenuo u drugom pravcu. Kako ti iz ove perspektive posmatraš ovo ostvarenje i kako ti deluje na današnjem tržištu?

U stvari, ja nisam kasnije skrenuo u drugom pravcu jer je moj prvi roman „Konstantinovo raskršće“ napisan pre te zbirke ali je objavljen posle nje. Ja nikad nisam prestao da pišem priče iz tog ciklusa, neke su i objavljene u međuvremenu, a sada ih već ima dovoljno da se sklopi svojevrstan nastavak. Iz ove perspektive ta knjiga je svojevrstan dokument vremena i govori o mojoj generaciji. Opet, trudio sam se da tu nema crnila i kuknjave već da ima dosta humora, što je dovodi u vezu sa jednom od najomiljenijih serija na ovim prostorima a to su „Mućke“. Ta čuvena Del Bojeva rečenica: „Sledeće godine u ovo vreme bićemo milioneri“ je taj neki suludi vid optimizma koji nas je spasio u teškim vremenima.

Da li bi junaci s leve strane druma mogli ponovo da ožive u nekom budućem romanu, da li si razmišljao o tome?

Planiram knjigu koja će se zvati „Klaker Town“ i nastaviti tamo gde je stala „Leva strana druma“. Takođe, u planu je i TV serija za koju je već napisana pilot epizoda. Glavnog lika bi trebalo da igra Miša Stanimirović, koji takođe igra i u „Senkama nad Balkanom“. A odavno imam ideju da napišem taj poluautobiografski roman koji bi imao za temu odrastanje u SFRJ, devedesete, moj rodni Niš... Potrebno je još samo malo vremenske distance za to.

Aktuelan je i strip „Duge noći i crne zastave“ koji su vizuelno oblikovali, prema tvojim knjigama, neki od trenutno najboljih strip stvaralaca s našeg podneblja. Jesi li ponosan na ovaj proizvod i misliš li da bi strip mogao da ponovo zauzme značajnije mesto u našim životima ili će postati relikt kao i gramofonske ploče, za uzak krug fanova?

Pa i gramofonske ploče više nisu relikt, već su doživele svoju renesansu, sad svi ozbiljni bendovi i muzičari, od Eda Širena do Metalike svoje nove albume obavezno izdaju i na vinilu. Sa stripovima se kod nas renesansa desila još pre desetak godina a danas već imamo jednu ozbiljnu produkciju strip izdanja i izdavačke kuće koje se bave samo tim poput Komika, Besne Kobile, Veselog četvrtka... Stripovi su se na velika vrata vratili u knjižare i na trafike, samim tim i u domove čitalaca.

Moj izdavač System Comics je specijalizovan za izdanja domaćih autora a svakako je kapitalno delo njihova edicija Linije fronta, gde su urađene stotine strana stripa na temu Prvog svetskog rata. Što se tiče stripova po mojim romanima i pripovetkama, prvo „Konstantinovo raskršće“ a onda i „Duge noći i crne zastave“, ja sam tu imao neverovatnu sreću da radim sa vrhunskim majstorima, prvo sa Draganom Paunovićem, onda sa Aleksom Gajićem, Ivicom Sretenovićem, Tiberijem Bekom... Makedonski autor Jovan Sekuloski je uradio strip po mojoj priči Pucanj. Sada su se priključili i neki drugi autori, poput, recimo, Siniše Radovića. Istovremeno se radi treći deo „Raskršća“ i drugi deo „Dugih noći“.

Autor: Dejan Katalina
Izvor: espreso.rs
Tekst i fotografija preuzeti sa sajta laguna.rs

понедељак, 26. новембар 2018.

Kraj, ili početak, jednog epa

Završno sa 1815. tablom, Čarobna knjiga stavila je tačku na ep o Princu Valijantu (barem onaj njegov deo koji je autorski, najvećim delom kontrolisao Harold R. Foster), objavivši 17. tom (1969-1971) pred ovogodišnji Beogradski sajam knjiga, mesec dana ranije od originalnog izdavača Fantagrafiksa, koji je to isto učinio 20. novembra, ali u 18. tomu (1970-1971).





Iako su stripovi o Princu Valijantu mnogo puta objavljivani u obliku knjige, u ovom izdanju, koje je priredio čuveni američki izdavač stripova Fantagrafiks, prvi put se pojavljuje originalni kolorit koji je lično odabrao Foster, onako kako je strip premijerno izlazio u nedeljnim izdanjima novina. Tri i po decenije Foster je pisao i crtao nedeljno izdanje u boji Princa Valijanta, koji je, prema oceni većine istoričara stripa, jedno od najimpresivnijih vizuelnih ostvarenja našeg doba.

Završni, dakle, tom čitaoce delom uvodi u svet koji će autorski, još uvek samo crtački, te 1971. godine preuzeti DŽon Kalen Marfi (u potpunosti od 1789. table). Čitaoci u ovom tomu mogu, takođe, videti i pokušaje potencijalnih nastavljača Fosterovog rada – Greja Moroua (table 1757, 1765, 1767 i 1770) i Volija Vuda (1762), kao i poslednju, u potpunosti autorsku tablu Harolda R. Fostera (1788).

Tako je izdavački poduhvat Fantagrafiksa (od 18. avgusta 2009. do 20. novembra 2018) i Čarobne knjige (2014-2018) priveden kraju, nadajmo se samo privremeno, jer bi veliki broj ljubitelja ovog klasika 9. umetnosti, svakako voleli da vide i nastavak Valijantovih dogodovština, makar onih koje je Marfi kreirao po Fosterovom tekstu (do 2241. table koja se pojavila 1980). Za nestrpljive i istraživački voljne, novosadski MarketPrint objavio je dvehiljaditih, u nekoliko (neobojenih) albuma najveći deo Marfijevog rada na Valijantu.

Završni, ujedno i najdeblji tom (obrađuje trogodišnju produkciju), u verziji Čarobne knjige, uz osnovni sadržaj nudi čitaocima i istraživači tekst Brajana M. Kejna o Humoru Hala Fostera kao i dodatak Galerija Princa Valijanta: Razni crteži Fosterovog lutajućeg avanturističkog viteza, koje je prikupio i anotirao, opet, Kejna. Oba teksta preveo je Darko Tuševljaković. I, konačno, ali ne i manje bitno, i Valijantove dogodovštine u ovom tomu preveo je Žika Bogdanović.


Autor: D.S.
Tekst i fotografija preuzeti sa sajta danas.rs

Ursula Le Gvin - serijal "Zemljomorje"



1. ČAROBNJAK ZEMLJOMORJA

Ovo je prvi tom iz sada već kultnog serijala „Zemljomorje“ poznate SF spisateljice Ursule le Gvin. „Čarobnjak iz Zemljomorja“ je specifična mešavina fantastične književnosti i bildungs romana, isprva doživljavana kao literatura za decu, da bi u godinama ozbiljne recepcije koje su usledile ona dostigla status jedne od najvažnijih knjiga ovog žanra, za koji je Margaret Atvud rekla da je „vrelo savremene fantastike“. Ovo je priča o odrastanju, upoznavanju sa magijom i silama prirode, i susretu sa smrti koja nepovratno menja pojedinca. 





2. GROBNICE ATUANA

Drugi nastavak serijala Zemljomorje govori o devojčici Tenar, koja postaje nova sveštenica božanstva Bezimenih. Time će ona sve stvari koje su joj dragocene u životu staviti na test, čak i svoje ime. Jer ona postaje Arha, čuvarka zloslutnih Grobnica Atuana. Istovremeno, u mračne lavirinte grobnica stiže i mladi čarobnjak Ged, koji će pokušati da ukrade najveće bogatstvo Grobnice – prsten Eret-Akbe. Ovo je priča o poverenju, sazrevanju i prihvatanju odgovornosti za preuzimanje toka lične sudbine u sopstvene ruke. U tami isprepletanih hodnika, kojima se ka samospoznaji može večito tumarati, pronalaženje vere u sebe i čuvanje nade u postojanje dobra na svetu postaje jedina svetlost koja će obasjati put ka površini. Maestralna stilistička veština i sjajna stvaralačka zamisao Ursule le Gvin ilustruju kakvu snagu mogu imati ubeđenja, ali i gde je granica nakon kojih moramo početi da ih preispitujemo. 





3. NAJDALJA OBALA

U trećem nastavku serijala Zemljomorje, tama se nadvija nad svetom magije, jer ona počinje da napušta čarobnjake i svet u kojem žive. Čarobnjak Ged je sada veliki Arhimag i gospodar zmajeva, pred kojim je opasan zadatak da otkrije uzrok velikoj promeni koja se događa oko njega. Na opasnoj i neizvesnoj avanturi u koju se upušta, društvo mu pravi mladi princ Aren, željan dokazivanja i ispitivanja svoje hrabrosti. Mračnija i napetija od prva dva dela, Najdalja obala govori o testiranju snage i volje, i limitima do kojih se sa tim testiranjem može, i sme ići. Istovremeno, Ursula le Gvin pred nama prostire svet mnogostrukih, živopisnih i specifičnih kultura sa kojima naši junaci dolaze u kontakt, i gde možemo videti svu snagu i potetnost njene maštovitosti. Ova knjiga govori o savezu mladosti, poleta i entuzijazma sa jedne, i zrelog doba u kojem slabljenje fizičke snage biva kompenzovano velikim iskustvom i mudrošću iz nje proisteklom sa druge strane. Ursula le Gvin nam ovim nastavkom svog serijala prikazuje putovanje na kojem će se pre ili kasnije naći svako ko u svom životu oseti gašenje neke metaforične i duboko lične magije.

Hrvat koji crta X-Mena




Prisutnost strip junaka u svakodnevnoj kulturi danas se pretežno vezuje uz film. Svakako još uvijek postoje zaljubljenici u strip koji redovito skupljaju svoje primjerke te zbog čijeg je interesa deveta umjetnost itekako još živa, ali film kao masovni medij već tijekom niza godina uprizoruje avanture strip junaka.

Dobro su nam poznati filmski naslovi poput Spidermana, Supermana, Batmana, Avengersa i mnogih drugih koji pune kino blagajne iz godine u godinu. Gotovo svi filmovi sa strip junacima se mogu svesti u dva tabora: DC Comics i Marvel. Preferencije su kod publike različite i svaka izdavačka kuća ima svoje strip junake i načine izražavanja.

Odmah je svakome jasno da se u tom biznisu vrti ogroman novac i da DC Comics i Marvel traže samo najbolje zaposlenike i suradnike. I sada zamislite situaciju u kojoj jedan Hrvat crta široko poznati serijal X-Men. U cijelom svijetu je toliko talentiranih i renomiranih strip crtača, ali naš Igor Kordej je dobio angažman. Možda je netko slučajno čuo za njega?

Početak karijere


Igor Kordej je karijeru započeo još krajem sedamdesetih godina u skupini Novi kvadrat zajedno s Markom Ilićem, Krešimirom Zimonićem, Joškom Marušićem i ostalima. Odmak skupine od tradicionalnog poimanja stripa i sklonost inovaciji prvenstveno kod tehnika crtanja i kadriranja izgradit će Kordejev stil.

Tijekom osamdesetih godina Kordej će crtati stripove Vam i Jesen koje će zamijetiti strani izdavači. Zanimljivo je kako je, primjerice, Jesen u Francuskoj stavljen na popis kulturnih dobara (Izvor: arhiva.portalnovosti.com), dok je kod nas malo poznat. Probijanje na strano tržište zbog kvalitete izričaja i inovativnosti bit će razlog Kordejevog odlaska u inozemstvo. Tadašnje strip tržište u Jugoslaviji ipak nije bilo dovoljno veliko i Kordej se seli u Francusku, a kasnije i u Dansku, kako bi izgradio inozemnu karijeru.





Početak suradnje s Marvelom


Ponovno preseljenje u Kanadu bit će trenutak kada Kordej počinje suradnju prvenstveno s Marvelom. Od 1995. do 2004. (Izvor: lambiek.net) Kordej će za Marvel crtati niz serijala. Zbog sjajnog crtačkog talenta i snažne radne etike Kordej je bio jako cijenjen tijekom višegodišnje suradnje. Dolaskom novog uredništva u Marvel tijekom 2003. godine koje je zahtijevalo mnogo konzervativniji pristup crtanju stripa uz niz zabranjenih tema i korektura koje zadiru u umjetničku slobodu, Kordej će se ubrzo odlučiti za odlazak.

Marvel je sigurno najpoznatiji period Kordejevog rada, ali na sjevernoameričkom tržištu on je još crtao za čuvenog izdavača Dark horse naslove kao što su Tarzan, Predator ili Star Wars.





Povratak u Hrvatsku


Povratak u Hrvatsku uslijedit će 2006. godine i time počinje nova faza Kordejevog rada s francuskom izdavačkom kućom Delcourt. Za Delcourt Kordej crta nekoliko naslova: Tajna povijest, Imperija, Taras Buljba, Srce bitaka i Keltos. Ti novi projekti ponovno su vratili Kordeja pravom umjetničkom radu gdje se može slobodno izraziti bez postavljanja granica ili cenzura. Jedan zanimljiv projekt koji je također zaživio u tom periodu nakon povratka u Hrvatsku bio je strip Texas kid koji je dostupan online, i to besplatno.

Jedan od najnovijih njegovih uradaka predstavljen prošle godine je „Maršal Bass“. Riječ je o povratku prema žanru vesterna koji je danas skoro zaboravljen i suradnja na tom projektu s još jednim sjajnim umjetnikom Darkom Macanom se svakako isplatila.


Veliki doprinos u kulturi, ali ipak još uvijek nedovoljno primijećen


Najbolji pokazatelj veličine možda i našeg najboljeg strip crtača svih vremena je priznanje francuskog ministarstva kulture. 2013. godine Igor Kordej je imenovan Vitezom reda umjetnosti i književnosti što je najviše odličje za doprinos u kulturi koje možete dobiti u Francuskoj.

Nažalost, o sjajnom postignuću hrvatskog umjetnika jako se malo govorilo. Dok bi se druge zemlje borile kako da privuku ovakvog umjetnika i daju mu potrebna financijska sredstva, kod nas njegov dugogodišnji rad na najvišoj svjetskoj razini prolazi gotov neprimijećen i očito je umjetnicima koji stvaraju vrhunske stripove prepušteno jako malo medijskog prostora.

Igor Kordej, srećom, i dalje nastavlja sa stvaranjem remek-djela devete umjetnosti i neumorno radi. Nadajmo se da će ubuduće njegovi stripovi biti prepoznatljivi u našem društvu i da će Igor Kordej dobiti pozornost kakvu zaslužuje.





Autor: Ervin Mičetić
Tekst i fotografije preuzete sa sajta planet.hr

Strip revija Večernjeg lista #63, studeni 2018




LADY S.: Državni razlog (1/2)
Scenarij: Jean Van Hamme · Crtež i kolor: Philippe Aymond

Shania svojim alijasima dodaje još jedan: Solène, instinktivnog ubojice u super tajnoj službi Francuske republike.






KAPETAN LEŠI: Krug je zatvoren
Scenarij: Žika Mitrović · Crtež: Julio Radilović – Jules

Hasanova banda traži skrovište pred zimu, no kosovski šerif će joj poremetiti planove.




IZVANSERIJSKO: Babeovo stoto optrčavanje
Autor: Jordi Bernet

New York je grad u kojem se svakodnevno izmiješa tisuće osobnih priča.




Korak neba
Autor: Tomislav Košta

Pjesma u stripu.




Romeo Brown ide na zapad
Scenarij: Peter O’Donnell · Crtež: Jim Holdaway

Mister Brown protiv otmičara kćeri naftaškog kralja Arizone.




ŠIC-MIC
Autor: Walter Neugebauer

Vrijeme je za zimske radosti.




TATICA
Autor: Nob

Je li opasno?




PEANUTS
Autor: Charles Schulz

Svi su zanijemili vidjevši prvi snijeg ove zime.




Pročitajte i članak Mislava Novakovića Između superjunaka i zlikovca o slavnome Stanu Leeju.

BLAGO S BUVLJE PIJACE?

Budućnost stripa je zajamčena. Ponajviše zahvaljujući kolekcionarima prethodnih naraštaja koji su sačuvali stripsku baštinu, a zatim i današnjim skupljačima stripskih tvorevina koji nastavljaju stopama svojih prethodnika.

Unatoč smanjenju masovne popularnosti kakvu je strip uživao nekada, strip umjetnost je dosegla novu razinu estetske, likovne, akademske i društvene vrijednosti. O stripovima se pišu eseji, povijesni pregledi, diplomski radovi, strip je u akademskim programima likovnih kuća, stripovi se izlažu u prestižnim galerijskim prostorima i muzejima, strip autori se sve više doživljavaju kao umjetnici, ne više kao obrtnici, stripovi se prodaju na dražbama čak i u slavnim aukcijskim hramovima kao što su Sotheby’s ili Christie’s. Štoviše, kao gljive poslije kiše pojavile su se brojne specijalizirane kuće za prodaju originalnih ilustracija, pasica i tabli poznatih strip autora.

Dakle, stvorio se jedan sloj elitnih kolekcionara, koji ne štede ni vrijeme niti novac samo da bi imali određeni strip original. Cijene strip originala posljednjih godina povećavaju se ubrzano, iz aukcije u aukciju. Nekadašnje simbolične cijene strip uradaka, koje su se redovito mogle dobiti od autora ili ih se pronalazilo na ‘buvljacima’, dosegle su već šestero ili čak sedmeroznamenkaste brojeve (u raznim valutama). Cijene pojedinih originala najpoznatijih autora usporedive su s cijenama djela prestižnih umjetnika klasične likovne forme.

Zaključujemo, stvaranjem kolekcija originalnih djela strip autora, zahvaljujući strastvenim ljubiteljima stripa, strip umjetnost je dosegnula svoj društveni vrhunac.

Sve to dogodilo se u relativno kratkom vremenu od dvadesetak godina. I ja sam još davno odlutao u taj kolekcionarski krug sakupljača originala i bio gotovo jedini. Čak i ljubitelji stripa su me smatrali pomalo ekstravagantnim u toj strasti. Za razliku od sakupljanja tiskovina, strip sveski, magazina, albuma, sakupljanje originala ima dodatnu vrijednost – svaki original ima svoju vlastitu priču, ponekad uključuje pustolovinu, sreću, no emotivni ushit ima gotovo uvijek. Kolekcija koja je stvarana s posebnom ljubavlju nehotično i spontano, s vremenom je narasla do muzejske vrijednosti. Otuda izazov Kuće stripa o kojoj oprezno govorimo.

Mladen Novaković



Tutto Tex #595

  Scenario: Mauro Boselli Crtež: Alfonso Font Naslovnica: Claudio Villa