Приказивање постова са ознаком Forma B. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Forma B. Прикажи све постове

петак, 10. децембар 2021.

Dečak sa Divljeg zapada #17

 


Izdavač: Forma B
Naslovna strana: Franco Bignotti
Scenario: Guido Nolitta
Crtež: Franco Bignotti / Giovanni Ticci
Naslov originala: Il tesoro del fuorilegge / Le sorgenti misteriose
Naslovi epizoda: Blago odmetnika / Tajanstveni izvori
Broj originala: 33 / 34
Format: A5
Povez: meki
Boja: crno-belo
Broj strana: 194


субота, 4. децембар 2021.

Nathan Never #3

 


Zabranjena zona - Ljudi senke - Oči nepoznatog

SCENARIO
Michele Medda
Antonio Serra
CRTEŽ
Nicola Mari
Stefano Casini
NASLOVNICA
Massimiliano Bertolini
BROJ STRANICA
298


Nathan Never #2

 


Ostrvo smrti - Nevidljiva sila - Užas ispod nule

SCENARIO
Michele Medda
Bepi Vigna
CRTEŽ
Stefano Casini
Romeo Toffanetti
Germano Bonazzi
NASLOVNICA
Massimiliano Bertolini
BROJ STRANICA
298


Nathan Never knjiga #1


Broj nula - Specijalni agent Alfe - Crni monolit - Operacija Zmaj

SCENARIO
Michele Medda
Antonio Serra
Bepi Vigna
CRTEŽ
Claudio Castellini
Stefano Casini
Germano Bonazzi
NASLOVNICA
Massimiliano Bertolini
BROJ STRANICA
324


 

субота, 30. октобар 2021.

Luča Mikrokozma u stripu


Izdavač: Forma B
Naslovna strana: Geza Šetet
Crtež: Geza Šetet
Format: 250 x 340 mm
Povez: tvrdi
Boja: crno-belo
Broj strana: 152


 

недеља, 8. август 2021.

Književno djelo Vladike Petra Petrovića Njegoša u stripu: U ruke Mandušića Vuka biće svaka olovka ubojita

 


Izdavačka kuća “Forma B”, koja je započela monumentalni proces izdavanja stripova po djelima Petra Petrovića Njegoša, za nekoliko dana objavljuje drugi album u tom poduhvatu, urađen po knjizi “Luča mikrokozma”. Krajem oktobra prošle godine ista ekipa je plasirala “Gorski vijenac” u formi stripa kroz album na 143 ilustrovane strane, a ukupno 160 strana sa svim propratnim tekstovima, u velikom formatu tvrdih korica, na oba pisma. Ilustratori su bili Geza Šetet i Miodrag Mikica Ivanović, a naslovnu stranu ćiriličnog izdanja uradio je čuveni Željko Pahek.

Ilija Mirović, prosvjetni radnik i dugogodišnji direktor Osnovne škole “Gornja varoš” u Zemunu, jedan je od urednika ovog ostvarenja za koje je malo ko mislio da će biti moguće uraditi. Njegoš je “Gorski vijenac” napisao 1846. godine, a godinama kasnije pred čitaoce je stigla moderna verzija, bliža mlađim generacijama čitaoca. Prijatelji i saradnici, urednici u izdavačkoj kući, porijeklom iz Nikšića i sa Cetinja, Predrag Roćenović i Mirović, jednoglasno su se odlučili da na “Gorski vijenac”.

- Godinama Njegoševi stihovi bude u nama ono najljepše. Misli koje je izvukao iz narodne mudrosti i pretočio ih u jedinstvenu kompoziciju, decenijama nadahnjuju generacije. Podstaklo nas je i saznanje da većina učenika u školi ne pročita ovu knjigu, zbog nerazumijevanja arhaičnog jezika. Slikovni prikaz će omogućiti lakše razumijevanje toka radnje i mudrih misli kojima je tekst protkan - kazao je Mirović.

On je dodao da su knjigu posvetili svojim roditeljima koji su ih u duhu ovih stihova vaspitavali.

- Što se tiče Njegoša, odlučili smo da uradimo stripove po svim njegovim djelima. Naša ideja je bila da poslije Vijenca radimo “Lažnog cara Šćepana Malog”, ali nas je Geza preduhitrio i samostalno počeo da radi “Luču mikrokozmu”. Koricu je, kao i za “Gorski vijenac” uradio proslavljeni strip autor Željko Pahek, a prateći tekst je takođe spremio Radomir Perović. Urednici smo i dalje Predrag Roćenović i ja. Trebalo bi da ovaj album ugleda svjetlost dana do kraja avgusta. Mislim, kad smo uspjeli sa “Lučom”, sve je ostalo lako - rekao je Mirović.

Najznačajniji saradnici Miroviću i Roćenoviću na pripremi bili su Boris Bušić, Radojica Todorov, Miodrag Miki Vuković, Marin Marinić, Siniša Ćulafić i Boban Knežević, a Ilija kaže da je mnogo razloga za ovaj poduhvat.

- Razlozi su mnogostruki: afirmisati Njegoševo djelo, približiti mladim naraštajima to, inače za mnoge teško razumljivo, štivo, oživjeti strip u crnogorskom podneblju i pokazati da je naša literature dostojna svjetske. Naša literatura je minorizovana u svijetu stripa, a uvijek sam imao stav da je često bogatija od svjetske. Međutim, to što je je komercijalnije izdavati licencna izdanja nije nas pokolebalo u pokušaju da na svijet donesemo i nešto novo. I na taj način služimo kulturi našeg naroda. Trebalo je od nekud krenuti. Pa šta je bolje od “Gorskog vijenca”? Od najsvjetlijeg bisera srpske pa i južnoslovenske književnosti - kaže Mirović.

Poznati strip autor, Miodrag Ivanović Mikica, priključio se timu koji je stvarao “Gorski vijenac”. Crtač iz Srpskog Miletića dao je svoj pečat tako što je u Šetetove crteže urađene olovkom dodao tzv. lavirani tuš. Na ovaj način nastala su mala umjetnička djela na svakoj stranici stripa. Zbog različitih stilova ova dva umjetnika, izdavači su došli na ideju da urade dva izdanja, ćirilično i latinično sa različitim crtežima. Raniji radovi Geze Šeteta “Isus, reč božja” (“Preporod”, 2015) i “Knjiga o Jovu” (“Forma B”, 2019), bili su garancija urednicima Roćenoviću i Miroviću da je upravo Šetet ona prava osoba, autor koji će sa punim poštovanjem integrisati tekst velikog epa u novu formu. Odluci da se posao prepusti baš Gezi doprinijelo je i saznanje da Šetet odavno sanja o adaptaciji velikih djela domaće književnosti, od Nušića do Ćopića, u stripove. Šetet kaže da su urednici i izdavači stripa rodom Crnogorci, odrasli i vaspitavani u duhu “Gorskog vijenca”, pa im je samim tim bio san da to djelo bude izdato u formi stripa.

- Ta velika književna djela, kroz strip, mnogo lakše dopiru do omladine jer ih, na taj način, bolje razumiju. I ne samo mladi. I oni koji su već čitali Njegoševa djela, posebno “Gorski vijenac” kažu da im je, zbog crteža, sada mnogo lakše da ga razumiju. To je i bio cilj: da dopremo do mladih, da shvate i zavole djela velikana naše književnosti - rekao je Šetet za RTV Vojvodinu.

Iako su i ranije postojale inicijative za to, prvi put je u 2020. godini došlo do realizacije - “Gorski vijenac” u stripu - od prvog do čuvenog posljednjeg stiha: “U ruke Mandušića Vuka/biće svaka puška ubojita!”, odnosno sa zaključkom: “Vladika ustade i dade Mandušiću iz odaje svoje jedan dobar džeferdar”. Prateći tekst  za strip album napisao je Radomir Perović, rodom iz Bjeloša, inače kolekcionar različitih izdanja “Gorskog vijenca”.

Domaća strip kritika bila je skoro jednoglasna da je riječ o jednom od najboljih izdanja u istoriji domaće sedme umjetnosti, a u brojnim izborima najboljih stripova za 2020. godinu, ovaj album je bio prisutan u samom vrhu lista većine strip teoretičara, iako je na početku projekta bilo skepse.

- Skepsa je postojala i prilikom pokušaja da pronađemo umjetnike koji bi realizovali zamišljeni projekat. Postojala je sumnja da je tako nešto uopšte izvodljivo. A kolege izdavači (većina) su nas odvraćali. Naročito kad su čuli o kojem tiražu razmišljamo. Pa tek ideja da radimo i ćirilicu i latinicu! Te, šta će vam ćirilica, to vam niko neće kupiti! Međutim! Ta dva izdanja su izašla u razmaku od dvadesetak dana u septembru i oktobru prošle godine. Prodaja je tekla takvom brzinom da povremeno nismo stizali da ukoričimo dio tiraža. Reakcija publike je fenomenalna. Kupuju ga i ljubitelji stripa i oni koji to nisu - izjavio je Mirović.

Za razliku od publike i kritike, reakcija državnih institucija u Srbiji i Crnoj Gori, izostala je, što on opravda nemarom i uplivom politike.

- Što se tiče državnih institucija i u Srbiji i Crnoj Gori nismo uopšte zadovoljni. Otkazano nam je učešće u emisiji “TVCG” dan prije nastupa, ali to smo i očekivali obzirom da je iz političkih razloga ovo Njegoševo djelo izbačeno iz školske lektire. A posebno smo se razočarali u institucije u Srbiji. Nedavno je bio konkurs za otkup knjiga za biblioteke Srbije. Mislili smo da je pitanje da li ćemo dobiti zvezdicu ili ne. Zvezdica označava dela koja su u obavezi da kupe sve biblioteke. “Gorski vijenac” u stripu uopšte nije uvršten u program otkupa. Kao da ga je neko skrajnuo – ne možemo da se oslobodimo ovakve sumnje. Komisija u sastavu Slađana Ilić (predsednica), Nikola Kajtez, Mirko Demić, Ana Stišović Milovanović i Nebojša Lapčević kao da nije ni video ovo djelo. A odabrani su, naravno, manga stripovi, “Marvel” stripovi i slično. Pisali smo članovima komisije, tražili objašnjenje, ali džaba. Odgovor predsjednice je djelovao kao da ne zna o čemu govorim - kaže Ilija.

Ipak, reakcija publike bila je vjetar u leđa ekipi iz “Forme B” i važan motiv da nastave zadatak adaptacije Njegošovog djela.

- Prvo izdanje je bilo ćirilično u tiražu od 3.000 i rasprodato je već u martu ove godine. Drugo izdanje je latinično u tiražu od 3.000 je prodato pola. Pošto se prvo izdanje rasprodalo odštampali smo i treće izdanje na ćirilici, sa crtežom drugog u tiražu od 5.000 primjeraka. Ukupan dosadašnji tiraž je 11.000 primjeraka, što nije postignuto od vremena bivše Jugoslavije. Već je rasprodato i pola trećeg izdanja tako da se pripremamo i za četvrto - zaključuje Mirović.

Kritika

Nikola Tanasković novinar “Stripbloga” nije imao dilemu oko toga da je album “Gorski vijenac” najbolje  domaće strip izdanje za prošlu godinu.

- Šetet je “Gorski vijenac”, u neizmenjenom obliku, prenio u oblačiće svojih tabli te je velikom delu dao do sada neviđenu dimenziju. Iluzorno je govoriti o radnji stripa. Priča koju prate slike je opšte poznata i govori o slobodi, borbi, idealima, sukobima unutar duše i nacionalnom ponosu. Nacionalna svijest, koja u brzim decenijama 21. veka ulazi u sve dublju krizu, daje najbitniju dimenziju izdanju - napisao je Tanasković.



субота, 3. јул 2021.

Morgan Lost: Crne novele 4-5-6

 


1.7.2021. u prodaji trobroj Morgan Lost crne novele 4-5-6.

Epizode: Ubiću Morgana Losta - Nema sova u Alabami - Priče koje ne žele da se završe. 
Scenario Claudio Chiaverotti 

Crtaju: Antonello Becciu - Lola Airaghi -Giovanni Talami - Val Romeo

crno-belo
cena 950 dinara






недеља, 18. април 2021.

Brendon #35 - Darovi iz pakla

 


SCENARIO
Claudio Chiaverotti
CRTEŽ
Lola Airaghi
NASLOVNICA
Corrado Roi
BROJ STRANICA
96
ORIGINALNI NASLOV
Regali dall'inferno
ORIGINALNI BROJ
35


среда, 7. април 2021.

Izbor domaćih stripova iz 2020.

Već desetak godina pišem početkom godine izbor stripova iz Srbije za vebsajt Pola Graveta (Paul Gravett) i rubriku Internacionalne perspektive. Gravet je ugledni engleski stripski kritičar, istoričar, kustos izložbi i direktor festivala u Londonu, i čast je biti deo internacionalne ekipe koja piše za njega o stripovima iz zemalja sa svih strana sveta.

Imao sam takođe čast da pisem izbor stripova sa područja bivše Jugoslavije za Gravetovu knjigu 1001 strip koji morate da pročitate pre nego što umrete (1001 Comics You Must Read Before You Die, „Cassell Illustrated“, 2011). Originalno sam bio ponudio za ovu antologiju 30 stripova sa ex-YU područja. Ipak, Gravet je, zbog limitiranog broja stripova iz celog sveta, na kraju uvrstio samo šest stripova, po njegovom ko­načnom izboru.

Tako se zbog mog malog doprinosa, kao i značajnog rada drugih, može čuti o našim stripovima u svetu, a naše izdavaštvo sve istrajnije objavljuje i domaće autore. Mislim da je naša stripska umetnička produkcija, sa tridesetak autora koji rade za strane izdavače i tridesetak autora koji objavljuju u zemlji, sa preko 200 objavljenih stripskih knjiga godišnje od strane oko 20 izdavača, značajna oblast umetničkog i ekonomskog delovanja i brend Srbije, i potrebno je još samo da Ministarstvo kulture to sagleda i poboljša svoj odnos prema stripu.


Moj izbor domaćih stripova je naravno subjektivan, tako da sam ovaj izbor za Graveta ponavljao kod nas samo na specijalizovanom sajtu „Strip vesti“ i ovo je moj prvi pokušaj da sa ovim izborom ukažem širokoj Politikinoj publici na bogatstvo domaćih stripskih autora.

Reprinti iz naše stripske baštine:
Lijanko, Mijatovića i Vukojeva, „Forma B”, je popularna srpska verzija humorističkog Tarzana, objavljivanog u periodu 1982-88; Legija nepromočivih, od Željka Paheka, “Forma B”, je zbirka priča naučne fantastike, sa neuobičajenim humorom za ovaj žanr; Švindleri, Milosavljevića i Milutinovića, „System Comics”, su sakupljene priče iz perioda 1992-94, koje pokazuju vitalnost srpske stripske scene tokom rata u Jugoslaviji.

Nastavljeni serijali:
Vekovnici Inegral 1, od scenariste Marka Stojanovića i grupe crtača, „Marko Stojanović”, je saga o Marku Kraljeviću i kinezu Čenu, sa dodatkom raznih bića iz mitologije i literature, pri čemu je ovo prvi integral serijala, sa ponovo urađenom prvom knjigom; Linije fronta 9, sa više autora, „System Comics”, su kratke priče iz Prvog svetskog rata.


More je bilo mirno • Tanja Stupar Trifunović, scenario, i Tatjana Vidojević, crtež • „Besna kobila”
Ovo je eligična i dirljiva priča o uspomenama, osećanjima, patnjama i kajanjima, ispričana od strane ženskog pripovedača. Puno toga se dešava iza ovih prividno mirnih i misaonih crteža, a u vezi sa delikatnom glavnom junakinjom. To je pre svega tužna ljubavna priča, ali takođe i razmišljanja o ocu, o prošlosti i sadašnjosti. To je takođe i impresivan, zajednički rad dveju dama, Tanje Trifunović (1977), pisca, i Tatjane Vidojević (1979), umetnice.

Medjugroblje • Zoran Penevski, scenario, i Zvonimir Vidić, crtež • „Modesty stripovi”
Zoran Penevski, iskusni i nagrađivani pisac i scenarista, i Zvonimir Vidić, vajar, čiji je ovo prvi grafički roman, su hrabri i originalni. Mi smo uvučeni u kompleksnu priču o mladom vajaru, njegovim dilemama o umetnosti, ženama i životu samom. Svaki prizor je obojen uljanim bojama i okruženi ovim slikarskim platnima imamo osećaj da su autori, bez ikakve rezerve, otvorili najintimnije delove svoje duše upravo za nas.   


Prokleto igraliste • Aleksandar Petrikanović • „Besna kobila”
Ovaj strip ide stopama veoma neobičnih stripova kao što su Frenk (Frank, Jim Woodring) i Zipi (Zippy the Pinhead, Bill Griffit), od strane umetnika koji iskazuje u svom prvom grafičkom romanu potpuno formirani crtački izraz i determinisanu naraciju. Priče su o Čarobnjaku, mističnom biću, koji živi u fantastičkom okruženju gde su ljudska bića zakačena uzicom za nevidljivo nebo iznad njih. Dogadjanju su nadrealna, ali sa jasnim referencama prema našem svetu i ljudskim stanjima.   

Orudje delanja • Biljana Djurdjević • „Besna kobila”
Ova knjiga, horizontalne orijentacije, izvanredno je oslikana od strane poznate srpske slikarke Biljane Đurđević (1973). Čak i srpsko Ministarstvo kulture, koje minimalno podržava stripove, nije moglo da odoli a da ne podrži delimično finansijski ovu knjigu. Đurđević, u ovoj vizuelno očaravajućoj knjizi, analizira poziciju čoveka u modernom društvu, indoktriniranog medijima i ograničenog željom za sticanjem i trošenjem. Ova knjiga je krik za individualno protiv kolektivnog, za ljudske vrednosti protiv proizvodnje i potrošnje.


Technotise: Edit i ja • Aleksa Gajić • „System Comics”
Poznati stripski umetnik i ilustrator Aleksa Gajić (1974), počeo je sa stripovima kao što su Technotise, napisan od strane Darka Grkinića, i Bič božji, francuske scenaristkinje Valeri Manzan (Valérie Mangin). Gajić je nastavio sa terapeutskim ilustracijama, crtežima iz svoje mašte, koji su mu pomagali da sačuva sopstvenu prisebnost. Godine 2009, režirao je i animirao prvi dugometražni film u Srbiji - Technotise: Edit i ja. Deset godina kasnije, na nagovor prijatelja, Gajić i njegov tim odlučili su da naprave grafički roman sa sekvencama iz crtanog filma. Ovo je uspešno ostvareno u ovoj knjizi, o Edit i njjenim prijateljima u Beogradu u nekoj bliskoj budućnosti. Tu ima puno osećanja i situacija koje razumemo i koje su veoma slične našem sadašnjem životu, ali otvara se i problem odnosa prema robotima ili veštačkoj inteligenicji (AI - Artificial Intelligence), čije socijalne i moralne probleme tek počinjemo da osećamo u sadašnjosti.

Zelenbaba • Vladimir Pajić • „Makondo”
Ako smo već pomenuli terapeutsko stvaranje, onda je ova knjiga upravo terapija koja nam je potrebna u ovim kompleksnim vremenima. Ove dve priče talentovanog Pajića (1989), koncept umetnika, ilustratora i sada vizuelnog pripovedača, donose nam crtež lepe linije sa zdravim humorom, pričom u stihovima (prva priča), narodnim praznoverjima i misterijama, neobičnim karakterima, i, iznad svega, raspoloženi i pozitivni stav prema životu, Bogu i Đavolu.   


Gorski vijenac • Geza Šetet i Miodrag - Mikica Ivanović, crtež, P P Njegoš, poema • „Forma B”
Ovo je uspešna adaptacija, u formi sekvencijalne umetnosti, poeme vladara, vladike, filozofa i pesnika Petra II Petrovića Njegoša iz Crne Gore. Knjiga je prvi put objavljena 1847. i kompletno je napisana u desetercu. Priča je bazirana na navodno istorijskom događaju sa početka 18. veka - masovne egzekucije Crnogoraca koji su prešli u muslimansku veru. Međutim, poema je mnogo više od toga. To je traktat o politici i ideologiji, o borbi za slobodu, pravdi i dostojanstvu. Poema nije više u obaveznoj školskoj lektiri ni u Srbiji ni u Crnoj Gori, delom zbog starinskog jezika (jedna od prvih knjiga koja je koristila jezik Vuka Karadžića), a delom iz političkih razloga. Tako da je ovaj monumentalni napor autora, ali i celog tima „Forme B”, retka prilika za nove generacije da sagledaju ovu peomu, u formi vizuelne naracije, i nauče po nešto o istoriji, tradicionalnim moralnim vrednostima, narodnim mudrostima i poslovicama.

Živojin Tamburić
London, mart 2021.  

[Tekst je objavljen kod Gravetta, na engleskom, i u Politikinom kulturnom dodatku od 6. marta 2021]

Tekst preuzet sa sajta stripvesti.com










уторак, 2. март 2021.

Čika – Jovin Tarzan


Šta mislite, za kakav tip umetničkog dela je ovakav dvojac, sa ovakvim kreativnim psovkama unutar ova dva uvodna epigrafa? Da, pogodili ste iz prve – za strip namenjen deci!

Godina je 1982. „Neven“, sad već legendarni list, a onda oživljen nanovo (sa puno uspeha) nakon puno decenija pauze, počinje publikaciju stripa „Lijanko“, naizgled očitu parodiju na Tarzana, ali iz pera domaćih autora. Naravno, ovo je bilo vreme kada je licencni „Tarzan“ izlazio na prostoru Jugoslavije, a radio ga je poznati tandem iz Novog Sada (Kerac/Obradović/Plavšić). I naravno, „Tarzan“ i „Lijanko“ (i njihovi glavni likovi, Tarzan i Lijanko) će biti dve potpuno različite zverke. Pogotovo po pitanju kreativnosti i autorske slobode – naposletku, kod uratka Vukojeva i Mijatovića (u daljem tekstu, a – naravno – od milošte Dude i Miše) je ta sloboda bila znatno veća. Prvi deo te saradnje, 143 table koje su se protegle u periodu 1982-1986. i gde je svaka tabla sačinjavala jednu individualnu epizodu, se našao u albumu izdavača „Forma B“, noseći upravo ime glavnog junaka, kako i priliči.

Ajmo da profilišemo Lijanka. Izgleda kao dobroćudni tupadžija sa puno humora, snage u nadlakticama, i zlatnim srcem. Kao Dikan, ali za nijansu eufemističniji (da ne kažem latentno lascivniji). Naravno, ova kombinacija se odavno pokazala kao dobitna kod dece, s obzirom na to koliko je Lijanko bio popularan (ako je verovati piscu pogovora izdanja koje je tema ovog teksta, jedan brazilski fudbaler srpskog porekla je upravo po njemu dobio ime, mada nisam uspeo tu informaciju da verifikujem 100%), a ako pogledamo fan-art dece-učesnika kreativne sekcije „Čarobni svet crtanja“ na poslednjim stranicama ovog kompendijuma, videćemo jedan motiv koji se često ponavlja. Gro crteža predstavlja Lijanka prekršenih ruku, sa bradom nagore i zatvorenim očima, u ponosnoj pozi. Dakle, premda je naoko zatupast, Lijanko je ipak dostojanstveni gospodar džungle. Mada, doduše, ta i takva džungla mu povremeno i dolazi glave, kao što ćemo videti.


Naravno, Lijanko ne deluje sam. Njegova cura – kasnije i supruga – i svakako lepša polovina, bimbo plavojka Tuti Fruti, se pojavljuje već koliko u trećoj epizodi, a od 12. epizode pa do daljnjeg će našeg džunglaša posećivati i dvoje dece, dečkić Dado (u jednoj epizodi bizarno preimenovan u Mikicu) i devojčica Maja. Od ljudi, kroz Lijankov šumski katastar će prodefilovati mnogo ljudskih bića, ali i životinja (što se valjda da i očekivati), kao i jedna mala antropomorfna pečurka (i o tome par reči kasnije).

E sad, valjalo bi naglasiti gde i kada je tačno Lijanko počeo da se razmimoilazi od stereotipa Tarzana. Naime, već u osmoj epizodi, junak kreće da nosi farmerice, a nedugo potom on i Tuti Fruti odlaze skroz odeveni u diskoteku. Nedugo potom, videćemo Lijanka kako vozi fiću, prodaje sladoled, uzgaja pčele, ide na skijanje, ide u biblioteku, slika, muzicira, igra brejk…dakle, sve ono što jedan propisni Gospodar Džungle ne bi trebalo da radi (sem ako ga ne glumi Brendan Frejžer). Ni on ni Tuti Fruti ne deluju kao dve osobe koje su se izolovale u prašumu i odbacile moderno doba. Naprotiv, deluju kao inovatori u tom smislu – otvoreno prihvataju nove trendove kao tek stasali odrasli bračni par, ali svakako ostaju u džungli gde im je dom, slatki dom (sa fotografijama Mike Muštikle i Krapina, druga dva junaka ovog autorskog dvojca; da nije Tuti Fruti možda išla u muški šoping van braka?).

Serijal „Lijanko“ je po mnogo čemu poznat. Ako se usredsredimo na crtež, već u startu vidimo da su svi junaci dobili ustaljeni vizuelni identitet, mada ne bez svoje evolucije kroz dalje epizode. Primera radi, rani Lijanko je imao veću, maltene Habsburgovsku bradu i sitne okice, dok se u kasnijim epizodama prvi deo tela smanjio, a drugi povećao (i to ne mnogo kasnijim; promene već vidimo u epizodi 16). Tuti Fruti je postajala ekspresivnija i oblija kako su storije odmicale (i to svesno – i Miša i Duda su stari lafovi koji vole ženstveno, i na tome (i na Tuti Fruti) im slava i hvala). Jedino što je u crtežu ostala kostanta jeste količina detalja u pozadinama. Miša se svojski potrudio da svaki ambijent izgleda dosledno, bogato detaljima koji odišu kinetikom. Pa makar taj ambijent uključivao pajkana koji će pisati kaznu Lijanku za nepropisno parkiranje u džungli (pomenuh ja da povremeno i Lijankov dom dolazi njemu glave). Ključna je činjenica da, kao crtač, tu visprenost nije izgubio ni danas, maltene četiri decenije nakon premijere „Lijanka“. I ovo ne govorim napamet. Imao sam prilike da ga vidim kako šara na Strip koloniji u Raški pre par godina – majstor bio, majstor ost’o.


A majstor je ost’o i Duda. Iako je sam bio autor mase sopstvenih serijala („Rundi“, „Šufnudle“ i „Šrafko“ padaju na um), kao crtač je oduvek bio, u nedostatku boljeg izraza, u zaostatku. Ali je zato kao scenarista oduvek imao pregršt kvalitetnih ideja i toliko vrcavih poštapalica u dijalozima da je mogao komotno uklopiti sebe u bilo koji domen (naučna ili epska fantastika, erotika, dečji stripovi, itd.). Tokom trajanja „Lijanka“, Duda je uspevao da smešta svoje likove u originalne situacije koje bi istovremeno služile kao žanrovska norma i subverzija iste. Nekad bi to delovalo već viđeno (primera radi, obrada nekih starih viceva), a nekada bi se radio novi materijal koji bi tako lepo odskakao da bi ostao u sećanju svakog novog čitaoca, pa makar on i ne bio ljubitelj humorističkog stripa (meni, na primer, mahom leže epizode gde je Tuti Fruti u ključnom položaju, tipa ona gde kači veš na lijanu oko koje se Lijanko i gorila otimaju, ili ona gde dvoje zaljubljenih odmeravaju granice kadrova, ili ona gde tvrdi da je na dijeti, ili moj apsolutni favorit gde se ona plaši od zmije – ovo je možda najbolja i najkvalitetnija studija lica Tuti Fruti koju nam je Miša ponudio do sada).

Tamo gde je najbolja sinteza Miše i Dude kao autora jeste njihovo meta-zezanje, a ono dolazi u dva oblika. Prvi je svesno kršenje četvrtog zida u bezmalo 4 epizode (u jednoj se dere na publiku, u drugoj stavlja do znanja crtaču da treba da docrta cvet, u trećoj nakratko priča s čitaocem o Dadu i njegovim dogodovštinama, a u četvrtoj je pomenuta zavrzlama sa kadrovima). Tu bi se tehnički mogla ubrojati i epizoda gde Lijanko vežba jogu, te Miša i Duda moraju da se obrate čitaocima da će doći do predaha u akciji, recimo. E sad, drugi oblik meta-zezanja je trajao od 28. do 99. epizode, a ticao se jedne hodaćuje pečurkice koju ću ovde krstiti Number Man. Naime, Number Man bi, onako frankenovski, bio deo akcije, ali mu je svrha bila da pokaže broj epizode. Ovo rešenje, kao što pomenuh, je dvojac krenuo da primenjuje tek od 28. epizode (ranije bi se broj pojavljivao ili u normalnoj pečurci ili u marginama između kadrova), a praksu će prekinuti već od jubilarne 100. epizode pa nadalje, gde će samo ići broj table i potpis autora. Naravno, i u međuvremenu bi pokatkad Number Man izostao. Primera radi, nije ga bilo u epizodi 61, u epizodi 57 je balončić pokazivao u peni unutar kade sa sve izjavom „Tu je 57“ (nekako pravo nacentriran iza zadnjice Tuti Fruti, koja zapanjeno i zapenušano gleda pravo u čitaoca), u epizodi 82 stoji umesto njega znak gde piše „Ja sam na ručku – 82“, u epizodi 85 je mumificiran, u epizodi 94 je broj sakriven iza „kineskog kanđija“ koji Lijanko izgovara, a u jubilarnoj 100. epki ga, nažalost, nigde nema, ma koliko ga tražio. Još jedan interesantan podatak je taj da Number Man zapravo i govori. Čitaoci su imali prilike da mu čuju glas i bace pogled na unutarnje misli u epizodama 45, 49, 50, 54, 58, 66 i 67.

Pokrili smo crtež i scenario. Pokrili smo vizuelni identitet Lijanka i drugih likova. Pokrili smo inovacije, gegove, meta-gegove i druge zavrzlame. A sudeći po trenutno napisanom, pokrio sam Tuti Fruti možda i više nego Lijanka, što je ujedno i srećna i tužna konstatacija (srećna po nju, tužna po moje mentalno zdravlje). Ali kada se sve sabere i oduzme, kada se napravi jedan presek ove sakupljene 143 table simpatičnog džunglijera i njegove družine, kako bismo ga opisali? Pa, realno, ovo je štivo kome dezignacija PG-13 i te kako odgovara. Da pojasnim: u SADu, televizijski programi se rangiraju po tome za koju su publiku prikladni (praksa koju su sada maltene sve zemlje zapadnog sveta preuzele, pa i pokoje istočne poput naše). PG-13 je indikator da roditelji moraju da budu prisutni uz decu, jer se može naći umereno nasilje, umereni sugestivni materijal („секАс, благо деди“) i najviše 2-3 psovke. E sad, ovde maltene nema psovki, nasilje je mahom komično, a sugestivnog materijala ima taman dovoljno da ga čudaci koji pišu recenzije primete i tutnu u tekstove poput ovog. Ili, da se izrazim kao ljudsko biće (prvi put u životu), ovo je strip za celu porodicu. A da se ja nešto pitam, „Lijanko“ bi, poput „Dikana“, trebalo da bude štivo koje se daje školama da služi kao nagrada za đake odlikaše, a ne da stoji na policama nekupljen ili na online berzama precenjen, i.e. nedostupan kritičnoj publici. Ponavljam, na kraju stripa su radovi dece iz Pančeva koja su bila neverovatno inspirisana Lijankom, junakom od pre 40 godina. To dovoljno treba da govori o tome gde prioriteti stripa danas u Srbiji treba da leže – mlada publika bi trebalo da dobije nešto novo, nešto što nije italijanske, američke ili francuske proizvodnje, nešto što se može pročitati i podeliti sa istim onim elanom koji je Čika-Jova Zmaj imao dok je svojevremeno „Neven“, onaj stari „Neven“, bio bog i batina za dečje publikacije.

Naravno, naglasio sam više puta da su ovde objavljene 143 table crtane i pisane u izvesnom vremenskom periodu. Namerno sam izostavio činjenicu da je Lijanko imao i storije duže od jedne table, ali to je poslastica koja nas tek čeka. „Forma B“ bi trebalo da realizuje još jedan integral „Lijanka“, a kada do toga dođe, ovaj simpatični junak će konačno dobiti potpuni reprint koji zaslužuje, a Miša i Duda one krune koje odavno pripadaju njihovim neumornim i stripom opsednutim kranijumima.

A meni bi valjalo završiti tekst, da ne krenem opet da pišem hvalospeve o Tuti Fruti. Znajući Mišu, krenuće odmah da me čika (ako je u međuvremenu ponovo ne nacrta).


Tekst i fotografije preuzete sa sajta pokazivac.com
https://www.pokazivac.com/cika-jovin-tarzan/





 

уторак, 22. децембар 2020.

Morgan Lost Crne novele 1-2-3


Od 25.12.20. u prodaji trobroj Morgan Lost crne novele 1-2-3 
Epizode: Boje zla - Babau - Porodični portret u crnom. 
Scenario Claudio Chiaverotti 
Crtaju: Giovanni Talami - Ennio Bufi - Max Bertolini
Jedna epizoda u koloru, dve crno-bele
Cena 1300 dinara








 

недеља, 29. новембар 2020.

Brendon #34 - Čovek koji ne spava

 


SCENARIO
Claudio Chiaverotti
CRTEŽ
Giuseppe Franzella
NASLOVNICA
Corrado Roi
BROJ STRANICA
96
ORIGINALNI NASLOV
L'uomo che non dorme
ORIGINALNI BROJ
34


понедељак, 31. август 2020.

Lijanko Integral #1

 



IZDAVAČ
Forma B
SCENARIO
Dušan Vukojev
CRTEŽ
Radič - Miša Mijatović
NASLOVNICA
Radič - Miša Mijatović
BROJ STRANICA
160


Legija nepromočivih

 



IZDAVAČ
Forma B
SCENARIO
Željko Pahek
CRTEŽ
Željko Pahek
NASLOVNICA
Željko Pahek
BROJ STRANICA
64


четвртак, 7. новембар 2019.

Nindža




SCENARIJ
Svetozar Obradović
Petar Aladžić
Branislav Peterman
CRTEŽ
Miodrag Ivanović - Mikica
Predrag Ivanović - Peka
NASLOVNICA
Miodrag Ivanović - Mikica
BROJ STRANICA
168

понедељак, 7. октобар 2019.

недеља, 8. септембар 2019.

Brendon #30




Od 20. 9. 2019. u striparnicama
Brendon 30 - AL DI LA DELL’UNIVERSO
Brendon 30 - S druge strane obzorja
scenario Klaudio Kjaveroti (Claudio Chiaverotti)
crta - LOLA AIRAGHI & GIUSEPPE RICCIARDI
naslovnica - Corrado Roi

Maxi Tex #22

  Scenario: Nizzi Claudio Crtež: Alessandrini Giancarlo Naslovnica: Villa Claudio