четвртак, 31. јануар 2019.

Maja Gojkov - Kameni park




U maniru najpopularnije savremene literature, takozvane spekulativne fikcije, i ovo delo bi moglo da stane uz najveća svetska izdanja Klajva Stejplsa Luisa, Tolkina, Terija Pračeta i Kristofera Paulinija. I to zato što je književnica u svoje redove utkala ne samo uzbudljive i neočekivane obrte, već i zbog toga što se u njima pronalazi i fikcija, i elementi horora, ali i naučna fantastika, sa sve izmešanim istorijskim i likovima koji tek pristižu iz budućnosti, stvorenjima iz slovenske mitologije i nadnaravnim bićima koji teže da zaposednu svet. 

Top 10 strip izdanja u 2018: Čuda su ipak moguća

Biću iskren – ovu listu sam u prethodnih par nedelja započinjao tačno četiri puta. I svaki put sam odustajao i odlagao je za koji dan. Ne zbog nemogućnosti da suzim odabir stripova na deset izdanja, iako sam bog zna koliko je i to ponekad teško. Već jer tih deset stripova jednostavno nisam mogao da posložim po redu. 

U 2018. godini bilo je mnogo sjajnih izdanja, o tome smo već govorili. Razumljivo je i da sam ponekad rastrzan da ne budem nepravedan prema nekome, dovoljno uravnotežen i objektivan, a opet da dostojno prezentujem relevantne izdavače. Sama činjenica da neki objave tri ili četiri naslova, naspram desetinama izdanja drugih autora, ne znači da baš njihov strip nije zaslužio da se nađe na listi najboljih. A opet, na kraju uvek ostaje subjektivni doživljaj i moj lični ukus. 

Stoga, neka mi bogovi devete umetnosti oproste, a i pojedini izdavači, ali ovo je moj sud.





10. „Konačni smak“ 1-2, edicija DC gold, Čarobna knjiga


Eto, prvo pa muško. Ovo je izdanje za koje će svako reći da sam umešao prste pa ga sada promovišem. Greška! Tačno je da sam napisao pogovor o Novim bogovima Džeka Kirbija i Četvrtom svetu, i objavio ga u drugoj knjizi ove priče, ali to je samo zato što sam i ranije ovu priču Granta Morisona doživljavao kao vrhunski krosover DC superheroja. I zato što su Novi bogovi bili tako siromašno zastupljeni u našem izdavaštvu dosad. Ovo je zapravo prva priča u kojoj je ova plejada deifikovanih bića jedan od glavnih protagonista. Preciznije, zli bog Darksajd sa Apokolipsa. 

Čarobna knjiga je „Konačnim smakom“ (u vrsnom prevodu Draška Roganovića) zaokružila svoju DC ediciju „smakova“. Gde će dalje ići sa ovim, nije poznato. Ali ovde je reč o ovom poslednjem uratku, po scenariju kontroverznog Granta Morisona, koga ljudi jednostavno ili vole ili mrze. Ja spadam u prve, iako mi nisu sva njegova dela podjednako srcu draga, a pojedine stripove smatram i nečitljivim. Ali, ipak je reč o čoveku koji je napisao „Supermena među zvezdama“, pa šta više dodati. 

Da skratimo, u „Konačnom smaku“ ima svega. I zlih bogova, i moćnih monologa, i palih superheroja, i neverovatnih preokreta, depresije, patnje, pitanja, odgovora i... kraja. „Sve je jedno u Darksajdu.“

9. „Khaal“, edicija Visoki napon, Komiko


Ovu ediciju novosadskog Komika tradicionalno pratim sa velikom pažnjom. Ali, iako sam neko ko pušta pipke širom strip scene, uhvaćen sam na sajmu knjiga pomalo nespreman jer mi je promaklo da će ovaj strip biti objavljen. Utoliko veća sreća. Da podsetimo, „Slejn: Rogati bog“ i „Legenda o Isu“ su se redom nalazili na ovim listama, i to na visokim pozicijama, a njima je otpočeo Komikov Visoki napon. „Khaal“ ipak ne može da se meri sa snagom ova dva izdanja, ali svejedno zaslužuje da se nađe na ovoj listi. Pre svega zbog upečatljivog i veoma sugestivnog SF osećaja, sjajne atmosfere i dobre ideje. A i Luj Seše se pokazao kao vrstan umetnik u pogledu crteža i kompozicije. 

Ne bih previše odavao od priče, ali svakako preporučujem da se baci pogled na ovo izdanje, i ne stavljam ga bez razloga ispred nekih sličnih iz ove godine. 

8. „Izletnik“, Darkwood


Urednik ovog izdanja iz Darkwooda jednom prilikom me je zamolio da ako se ikada odlučim da pišem o „Izletniku“ Fabija Muna i Gabrijela Baa, to ne činim u standardnom stilu, klišeizirano ili „obično“. Naravno, bez želje da me uči mom poslu, jedini razlog za to je činjenica da mu je ovaj strip veoma poseban. I ja sam obećao da će tako biti. 

Strip sam pročitao tek posle ovoga, i shvatio sam zašto me je to zamolio. Onda sam „Izletnika“ preporučio svakome kome sam mogao, nekada i dosta navalentno, uključujući ljude koji se za strip interesuju koliko i ja za sport – znači, nimalo. I shvatio sam da nije za svakoga, ali oni koji ga stvarno shvate i prihvate bivaju duboko dirnuti njegovom porukom i smislom. 

Izletnik“ je jednostavno takav strip. Ima potencijal da vas promeni, duboko, do srži, i ubedi vas da su ti sitni trenuci u životu smisleniji nego što im pridajemo značaja. Banalne teskobe nemaju težinu u širem poretku stvari, i živeti vredi onoliko koliko sami sebi dozvolimo. I tako, kada me neko i priupita o čemu je „Izletnik“, redom odgovaram: „O trenucima.“
(ps. Petre, ako čitaš ovo, pisaću o „Izletniku“, i mislim da nećeš biti razočaran. Ali tek kad dođe trenutak za to.)

7. „Asteriks“, Čarobna knjiga


Nema sumnje da su avanture simpatičnih Gala u rimskoj okupaciji jedan od eponima devete umetnosti. Ko uostalom nije čuo za Asteriksa, Obeliksa i čarobni napitak. I to nije novina u domaćem strip izdavaštvu. Objavljivan je u „Stripoteci“, „Politikinom Zabavniku“, zasebnim albumima... Reklo bi se da ništa nije čudno što je „Asteriks“ ponovo objavljen u Srba. Ali stvari su se promenile i kod Francuza, pa ni prava za „Asteriksa“ nije baš tako lako osvojiti. Utoliko je veći podvig Čarobne knjige u ovom projektu, koji niti je lak niti jeftin. 

Zasad su objavljene četiri integrala sa po tri epizode, i to za pola godine. Plus jedan posebni album, nedavno objavljen i u inostranstvu. Ceo projekat će biti završen u 12 integrala, što će, istini za volju, biti jedna lepa kolekcija. 

6. „Elrik“ 1-2, Makondo


Zaista ne znam koliko sam puta ove godine pokušavao da sažmem sadržaj Makondovog „Elrika“ u nekom prikazu. I evo, opet pokušavam da nađem reči kojima bih najbolje opisao ovu sjajnu adaptaciju remek dela mača i magije Majkla Murkoka. Dva albuma „Elrika“ grupe autora obuhvataju veliki deo prvog ciklusa, a Makondo će, naravno, objaviti preostale knjige kako budu izlazile. Impresivna vizuelnost, vernost originalnom delu, način kojim se pristupa i nadograđuje uzor, sve su to razlozi zbog kojih ova adaptacija „Elrika“ odiše jedinstvenim duhom, promišljenošću i bere pozitivne kritike. A njima se pridružuje i sam Murkok, ističući da niko bolje nije razumeo njegovu ideju o Elriku od Melnibonea od autora ovih albuma. 

5. „Korto Malteze“ 3-4, Darkwood


Kao i u slučaju „Asteriksa“, „Korto“ je stari znanac domaće publike koji je u međuvremenu pretočen u sveti gral svakog izdavača. Darkwood je početkom 2017. sve prijatno iznenadio svojim izdanjem „Korta“ na ćirilici, kao i samim kvalitetom knjiga, a stvar je utoliko kompleksnija jer su prava za njega skupa i teško nabavljiva. 

Ove godine objavljene su i druge dve od ukupno 12 knjiga, a paralelno se u „Stripoteci“ nižu novi albumi svima omiljenog mornara u izvođenju Kanalesa i Peljehera. Istina, teško da se išta može meriti sa izvornim Pratovim pričama, ali lepo je videti Korta u nekom novom ruhu, makar i kao bleđa verzija. 

Darkwood je 2018. objavio „Uvek malo dalje“ i „Kelte“, dve knjige sa kraćim pričama o Kortu koje se direktno oslanjaju na prva dva albuma „Baladu o slanom moru“ i „U znaku jarca“. Korto Malteze i dalje tumara širom sveta zahvaćenog Prvim svetskim ratom, mapira eponimne događaje i ličnosti jedne umiruće epohe, i sanjarski gradi legendu o najcenjenijem delu devete umetnosti. Da li sam pomenuo da su mi „Kelti“ najdraži album „Korta Maltezea“?

4. „Čudan zvuk motora“, Besna kobila


Bezimena zabit u Francuskoj (a može biti bilo gde), gde ni poštar ne zalazi sem ako donosi socijalnu pomoć. Ljudski korov koji tamo raste može se ukratko opisati kao skupina neverovatnih degenerika. I u takvom toksičnom okruženju jedan dečak odlučuje da ubije sve koji ga okružuju. To je ukratko zaplet „Čudnog zvuka motora“, visoko kotiranog grafičkog romana u izdanju Besne kobile, i adaptacije istoimenog romana. Možda stvari nisu takve kakvim se čine. Možda su dela ovog maloletnog serisjkog ubice samo metafora odrastanja i raskidanja sa korenima i okruženjem. A možda je sve ovo samo jedna morbidna kriminalistička priča. To je jedan od segmenata koji čine „Čudan zvuk motora“ tako privlačnim za više iščitavanja. 

3. „Veliki Teks: Patagonija“, Veseli četvrtak


Bejaše neka Argentina, imala malko problema sa Indiosima, i rešila ga na krvav način. I o tome se manje pisalo i prepričavalo, snimalo i rekonstruisalo u prodeklih vek i po, nego što je slučaj sa njihovim severnim rođacima. 

Istina je da se na argentinsko osvajanje velikih ravnica nije toliko obraćalo pažnje u filmu i stripu. Mauro Bozeli i Paskvale Frizenda su pre oko deceniju objavili „Patagoniju“ iz edicije Teksovih Giganata, u kojoj su poslali čuvenog teksaškog rendžera sa sinom usred te vojne operacije znane prosto kao „Osvajanje pustare“. (A posle osvajanja ta prostranstva su stvarno postale pustare.) Nesvakidašnje okruženje za Teksa i Kita Vilera, ali i pored etnografskih i geografskih razlika problemi su u suštini isti: vojska naspram slabije naoružanih domorodaca. A zna se na koju će stranu Teks na kraju stati. Ali izvođenje „Patagonije“, scenario Maura Bozelija, katkad brutalno potresan, i fenomenalan crtež Paskvalea Frizende – to su pravi kvaliteti ovog stripa. Priču jednostavno treba doživeti, a dovoljno je reći da nema štampe koja bi mogla da prenese punu lepotu Frizendinog crteža. Ne znam da li će on ikada nacrtati išta toliko upečatljivo. Izdanje Veselog četvrtka najbliže je kvalitetu originala, sa pregršt dodatnih materijala i eseja. I zaista je, s pravom, jedno od najboljih izdanja 2018. godine. 

2. „Sabrana dela Đorđa Lobačeva“ 1, Makondo


Posedujem jednu karakternu osobinu u kritičkom posmatranju stripa koju mnogi ne cene – meni su geografsko i nacionalno poreklo stripa manje važni od samog kvaliteta. Tačnije, ne pridajem više značaja domaćem, srpskom stripu u odnosu na strani, samo zato što je – srpski. Ne zanima me da glorifikujem nešto prosečno samo zato što je njegov autor imao tu sreću ili nesreću da se rodi u istim teritorijalnim kavezima kao i ja. Ali, upravo zbog toga, kada pišem o nekom domaćem stripu (što nije retko), ističem njegove kvalitete koji se mogu meriti sa drugima bilo gde u svetu. 

Đorđe Lobačev je jedan od takvih stvaralaca, da bi bio veličina gde god da je rođen. Možda bi se i nalazio u svim enciklopedijama svetskog stripa da nije rođen kod nas već u Americi. Isto kao Maurović. Isto kao ovi mlađi talentovani naraštaji koji danas rade po francuskama, amerikama i italijama, i klanjaju im se do poda kada posete strani festival. 

E pa, taj isti Đorđe Lobačev konačno je u našoj zemlji dobio ediciju kakvu zaslužuje. I kakvu je zasluživao decenijama ranije, al' ajde. Genije domaćeg stripa, jedan od naših najvećih stvaralaca, prema kome smo se, istini za volju, ophodili najblaže rečeno – užasno. Ali on je ostao večno nasmejan, tih i staložen. Crtao je dok nije predao bitku. 

Makondo je pokrenuo ediciju njegovih sabranih dela. Tokom Sajma knjiga pojavila se prva knjiga, od planiranih pet ili šest. Fascinantno je gledati kako se Lobačev razvijao kao autor tokom ranih godina, uz to znajući da najbolji period njegovog stvaralaštva tek dolazi. 


1. „Miriklmen“ („Čudotvorac“) 1-2, Darkwood


Prvo mesto na mojoj listi ove godine osvaja ovo divno Darkwoodovo izdanje objavljeno tokom beogradskog sajma knjiga. Varljivo bi bilo svrstati ovaj minshattering dragulj u žanr superherojskog stripa, iako mu koreni sežu u taj milje. Od jednog opskurnog i poprilično neinventivnog, da ne kažemo čisto plagijatorskog junaka, Alan Mur, ovde naveden kao „originalni autor“, stvorio je svoju prvu distorziju žanra i stvorio kompilaciju svih ideja zbog kojih je kasnije postao to što jeste. 

Miriklmen“ je decenijama egzistirao u vakuumu pravnih sukoba, te nije bio reprintovan u trejdovima. O toj epopeji je čak napisana i inspirativna knjiga „Poisoned chalice: The exstremly long and incredibly complex story of Marvelman (and Miracleman)“, koju takođe svesrdno preporučujem svima, jer je ovo jedinstven primer koliko jedan strip junak i njegovi autori mogu da prouzrokuju serijski clusterfuck. Epilog je sledeći: Marvel s jedne i Alan Mur s druge strane kočili su svaku pomisao da se „Miriklmen“ objavi iz svojih, da ne kažemo sitnih razloga. Iznebuha sve je rešeno, Mur po ličnom zahtevu ne sme nigde biti naveden od strane izdavača kao autor, te otud i uvijena forma „originalni autor“ u impresumu i sadržaju. A da, Nil Gejman je napisao otprilike četvrtinu ovog materijala, te se obavezao da će u doglednoj budućnnosti napisati i kraj ove epopeje. 

Ali nas ovo zanima prevashodno zbog Murovog udela, tačnije onoga što je on od cele priče sačinio. A to je sledeće: uzeo je, kao što smo rekli, (pre)naivnog junaka, obrnuo ga naglavačke, iscedio mu dušu, masturbirao po iseckanim i istranžiranim delićima njegove iole koncizne sadržine, spalio ostatke, preorao i posuo solju, i stvorio nešto predivno. Već stotinak stranica kako je Murova priča odmakla, i Miriklmen je promenjen, neprepoznatljiv i prosto genijalan. I dosta šokantan katkad, jer ovo je ipak Alan Mur. Ali, to je sve ok. Isto kao što je u redu i kada Gejman preuzme uzde, i donekle promeni tonalitet i ritam radnje. I, verujem, biće ok kada jednog dana Gejman napiše epilog. 

Prirodno je voleti sve što odstupi od utvrđenih granica i hrabro stupi na nepoznatu teritoriju. Još više kada je reč o nečemu objavljenom pre nekoliko decenija, u rangu ostalog revolucionarnog u američkom superherojskom stripu osamdesetih, pa i koju jotu iznad toga. Sve što je Mur uradio sa „Nadziračima“, „Stvorenjem iz močvare“ i drugim ostvarenjima, prisutno je i u „Miriklmenu“. Pa čemu onda toliki panegirik, crni Dragomiroviću? Jednostavno, sve je tu, i više od toga, ali necenzurisano, sirovo i neverovatno moćno. Tamo gde bi mu drugi virili preko ramena, korigovali, urednikovali i slično, Mur je sabio u jednom moćnom naletu u „Miriklmena“. Priča (a ovde stvarno govorimo najviše o priči, jer sve ostalo ne može da se meri sa njom) je veoma hrabra, i postojalo je hiljadu mesta gde je sve moglo da se raspadne na komadiće. Ali, to se nije desilo.

Darkwoodovo izdanje je zaista najbolje moguće. U dve knjige sadržan je ceo Murov rad, plus ta poslednja četvrtina iz pera Nila Gejmana. Čak i da ovaj potonji ne održi obećanje (a navodno hoće), i ne napiše još stranica dovoljno za još jednu ovakvu knjigu, dva toma „Miriklmena“ su sasvim dobro zaokružena celina. I, makar po meni, najbolje strip izdanje u 2018. godini. 


Autor: Nikola Dragomirović
Tekst i fotografija preuzeti sa sajta hellzcherry.com

Izložba stripa i dodela nagrada




Finalni događaj prvog strip konkursa izdavačke kuće "Templum" iz Skoplja - izložba devet odabranih stripova koji su učestvovali na konkursu i dodela triju nagrada najuspešnijima.

Veliki Blek #82 - Vatra na ledu


(VČ) Marti Misterija #48 - Fermijev paradoks




autor lika: Alfredo KASTELI
tekst: Luiđi MINJAKO
crtež: Paolo ONGARO
naslovna strana: Đankarlo ALESANDRINI

glavni urednik: Dušan MLADENOVIĆ
prevod: Aleksandra MILOVANOVIĆ
lektura: Snežana GLIGORIJEVIĆ
redakcija: Darko ĐOKIĆ, Aleksandar MIĆIĆ, Igor MALOVIĆ, Kristijan RELIĆ
layout edicije: Vuk POPADIĆ

broj originala: 326
naslov originala: Il paradosso di Fermi

среда, 30. јануар 2019.

Profesor Perdić – dalmatinski majstor fantasy arta




Život Zorana Perdića Lukačevića oduvijek je bio vezan za umjetnost. Nakon što je diplomirao likovnu kulturu na Filozofskom fakultetu u Splitu, otišao je u Prag gdje je radio kao grafički dizajner i ilustrator za izdavačku kuću Manticore production. Danas, pak, radi kao profesor u OŠ “Knez Trpimir” u Kaštel Gomilici, ali definitivno nije „običan profesor“. On je uzor, vjerojatno, svakog mladog bića, jer njegova najveća ljubav je upravo ono što većini mladih zamjenjuje „mrske“ knjige – on je majstor stripa.

- Strip me prati oduvijek, uz knjige je još od osnovnoškolskih dana bio medij koji će kasnije obilježiti cijeli moj život. Često znam reći da sam povijest zavolio i naučio kroz strip, što preporučam djeci. To se odrazilo na cijeli moj budući rad. Istraživati, skicirati bitke, oružje, gradove, izraze lica boraca, masovne borbe, čudovišta, naravno u izmišljenim svjetovima, oslanjajući se na puno podataka iz literature, postala je moja svakodnevnica. Uvijek je bilo najvažnije crtati i uživati u tome, negoli neki uspjeh, tako da sam i na prve natječaje prijavljen od strane prijatelja – kazao je Zoran.





Kako sam kaže, ilustracijama i stripom bavi se jako dugo, veći dio života zapravo. Prva nagrada bila je davne 1987.  godine kada je sa stripom „San ili…“ bio trećeplasirani na natječaju jugoslavenskog stripa, odmah nakon najpoznatijih imena tog svijeta -  Igora Kordeja i Dubravka Matakovića. Većinom se njegove ilustracije i stripovi baziraju na tematici takozvanog fantasy-arta.

- SF je ono sto volim, moje ilustracije su inspirirane povijesti i tradicijom, ali interpretacijom u budućnosti. Često me pitaju kako se ne bojim toga sto nacrtam, neki kažu da plašim djecu...ali moja čudovišta nikoga ne grizu – kroz smijeh će Zoran i nastavlja – Naravno, kad crtaš ratove ili borbe, bude tu svakakvih prizora, otkinutih dijelova tijela, krvi… istina je da legende, mitovi i bajke čovjeka zanesu, možda i preplaše, ali nasilje je na kraju uvijek put koji vodi do dobra koje pobjeđuje…Autori koje iznimno cijenim i pratim su.Mike Mignola –Hellboy i  Corto Malteze - Hugo Pratt.

Ono što profesora Perdića razlikuje od drugih ilustratora je tematika njegove umjetnosti. Odlučio se za nešto nama blisko - mediteransku mitologiju. Kao i svaka povijest, dalmatinska je  povijest također puna legendi i usmene predaje, što je Zoran odlučio oživjeti u pričama i slikovnicama za djecu.Objavio je niz saga iz dalmatinske povijesti, ispričavši kroz svoje ilustracije  priče o svetome Duji, zaštitniku Splita, caru Dioklecijanu, utemeljitelju grada, Hajduku – kao jednom od najbitnijih simbola grada, zatim o kaštelanskim ljubavnicima Miljenku i Dobrili i slično…
- Dalmacija definitivno može biti jako dobra inspiracija za fantasy. To pomislim svaki put kad dignem pogled i ugledam tvrđave na stijenama Klisa ili Omiša. A da ne govorim o  legendama naših starih o vilama, vilenjacima, vješticama i čarobnjacima – dodao je Zoran.





Inače, Zoran je stalni suradnik Prirodoslovnog muzeja Zagreb, grafičkog studija Revolucija u Zagrebu, zatim organizacije Plavi svijet - Mali Lošinj,  Muzeja grada Kaštela. Također je ilustrator predloška igre i likova Dwarf wars…Trenutno radi na novoj slikovnici u suradnji s Muzejom grada Kaštela s kojim, kako sam navodi, ima iznimnu suradnju u projektima, što zainteresirani mogu i vidjeti posjete li dvorac Vitturi.

- U školi pokušavam kroz nove medije djeci približiti i objasniti važnost stripa koji je osnova za svaki film, priču, spot, kao spoj slike i riječi koja te odvede u svijet mašte. Djeca vole to što radim, vidim da im je drago, da prate moju fb stranicu ilustracija, je li zbog mene ili radova, ne znam, ali super ako je i jedno i drugo...
Kako bih približio ilustraciju široj publici u suradnji sa suprugom bavim se izradom unikatnih suvenira baziranih na reciklaži i mojih autorskih ilustracija kratkih priča o Dalmaciji pod imenom TOrBA bags. Tako kroz nosivi predmet opet izlazi snaga stripa i ilustracije kao medija. To je naša poruka o važnosti reciklaže, ljepoti Dalmacije…

Izložba ilustracija Zorana Perdića u splitskoj knjižnici Brodarica rezime je autorova rada na brojnim projektima. Moguće ju je pogledati do 21. veljače, a izložbom predstavlja svoje radove u temperi, tušu i olovci.


Autor: M.P.
Tekst i fotografije preuzete sa sajta kastela.org


Promovisan prvi srpski Manga strip




U Prnjavoru je danas promovisan prvi srpski manga strip autora Srđana Vranješa, čiji su kadrovi prilagođeni japanskom stilu.

Vranješ je rekao Srni da je riječ o istočnjačkom načinu prezentacije stripa, posebno japanskom, koji autoru omogućava dosta slobode u stvaranju.

On je objasnio da se strip čita sa suprotne strane, da je riječ o projektu koji je nastajao između tri i četiri godine.





“Prošao je kroz više izmjena da bi se došlo do finalnog rezultata. Zbog složenosti biće samo desetak brojeva stripa, a u finalizaciji je drugi dio koji bi trebalo da bude objavljen na proljeće”, rekao Vranješ.

On je napomenuo da je zahvaljujući ovom stilu mnogo brže mogao da nacrta priču, što nije slučaj kada se koristi zapadnjački sistem koji je dosta realističan.

Vranješ će predstaviti strip na svom sajtu, a za čitaoce će manga biti dostupna i posredstvom Udruženja strip autora i obožavalaca stripa Republike Srpske “Deveta dimenzija” i u radnjama u kojima se prodaju stripovi.

Predsjednik Udruženja “Deveta dimenzija” Zoran Pejić rekao je da su do sada organizovane tri izložbe stripa Republike Srpske, a objavljena 23 izdanja.

“Ponosni smo na naš strip časopis `Parabelum` koji smo objavili u osam brojeva i još 11 specijalnih izadnja. Prošle godine objavili smo stripovjetke, pet priča Petra Kočića pretvorili smo u strip. Izdanje je dvojezično, s jedne strane na srpskom, a s druge na ruskom jeziku. Crtali su naši crtači Predrag Ikonić i Milan Mladić , naveo je Pejić.

Pejić kaže da Udruženje promoviše domaće strip snage, a u strip časopisu “Parabelum” na pedesetak strana u posebnoj rubrici za djecu objavljuju radove najmlađih članova.

Naredno strip druženje najavljeno je za 15. februar u Derventi i 14. aprila u Laktašima, dok će salon stripa biti održan u oktobru u Banjaluci.

Strip autor iz Prnjavora Zoran Knežević kaže da su ovu priliku iskoristili da se posvete djeci koja su pohađala školu stripa.

“Strip je veoma teško napraviti, a ova djeca to uspješno rade i zato ih treba maksimalno podržati. Ove godine predviđena je i Četvrta strip škola u Prnjavoru, a druga u Srpcu i Derventi”, rekao je Knežević.

Tokom strip druženja uručene su diplome za tridesetak malih polaznika strip škole, čiji su radovi izloženi u prostorijama Narodne biblioteke u Prnjavoru, gdje je i održana promocija.


Izvor:SRNA
Tekst i fotografije preuzete sa sajta prnjavor.info

Dilan Dog – Na dnu zla

Verovatno ste primetili da se u savremenoj umetnosti mnogo toga bavi onim što se nalazi u središtu zemlje. Nečim što se nalazi negde ispod, duboko, daleko, i do čega nije lako doći ili je gotovo nemoguće. Profesor Lidebrok, Aksel i Hans Žila Verna, Lara Kroft, “Džumandži”, “Gunisi” i fatality završnice u Mortal Kombatu su samo neki od primera. 

Ipak, ono što me je najviše povezalo sa epizodom o kojoj pišem jeste jedan dokumentarni film domaće proizvodnje. Pre malo više od 10 godina pojavio se dokumentarni film pod nazivom „Digitalni anđeo – Žig zveri“ anonimnog autora. U principu, u pitanju su slajdovi izređani u Movie maker-u sa instrumentalnom muzikom koja postaje neizvesnija u zavisnosti od dela filma. Ono što je zapravo najinteresantije u vezi ovog filma jeste to da autor gotovo bez ijednog racionalnog argumenta zastupa svoje tvrdnje i još iracionalnije ih audio-vizuelno ilustruje. Neke od tema o kojima se u filmu govori su satanizacija savremenog sveta koja se kreće od postojanja hipika, seksualnih manjina i rokenrola, neosnovana tvrdnja da Ujedinjene Nacije služe Mefistofelesu lično, zatim enormno potenciranje teorije da šaka masona kontroliše svet (među kojima je bio i kralj Aleksandar Karađorđević prema autoru), opsednutost brojem 666 koja ide dotle da na starojevjerskom alfabetu reči „New york“ , „computer“, „Bill Gates“  imaju numeričke vrednosti 666 kao i dezintegracija Srba i Srbije kao teritorije od strane Hrvata kao arheneprijatelja, naravno. 

Međutim, ono što ovaj film i epizodu Dilana Doga o kojoj pišem dovodi u vezu (pored borbe sa natprirodnim, jelte), jeste interesovanje za sadržaj središta zemlje. Naime, poseban deo ovog dokumentarca posvećen je priči sovjetskih naučnika koji su nakon iskopavanja rupe od 15km u istu ubacili mikrofon kako bi osluškivali procese unutar zemlje, a zapravo su otkrili da temperatura iznosi 1000 stepeni Celzijusovih i zvuke koji liče na vrištanja, zapomaganja i plač sa jednim glasom koji nadjačava sve. Pogodili ste, otkrili su ono što ljudi nazivaju paklom!





Priča o zlu iz središta zemlje je u Italiji izašla 2015. godine u kao 315. broj regularne serije. Scenario debitantski u regularnoj seriji smelo i odgovorno potpisuje Ratinger, dok se za crtež postarao Alesandro Bađi. Naslovna strana je delo Anđela Stana.

Za razliku od Bađija koji je izvanredno nacrtao ovu epizodu, Ratinger se kao scenarista od kog se dosta očekivalo imajući u vidu reputaciju i nagrade koje je dobijao u Italiji nije proslavio. Kada sam ugledao naslovnicu, unapred sam se poradovao da će se 2018. godina završiti hororčinom sa velikom dozom trilera na šta smo svi i navikli kada je serijal Dilan Dog u pitanju. Međutim, dobio sam „plitku“ pričicu prožetu referencama na Tvin Piks, toliko očiglednim da sam već odmah znao kraj priče znajući i kraj serije. Ono što mi se svidelo jeste velika uloga reference na omot albuma Led Zeppelina pod nazivom „Houses of the Holy“ za koji lično smatram da je potcenjen u odnosu na svoje prethodnike. Vizuelno je Bađi sjajno predstavio Ratingerove zamisli, ali treba napomenuti to da su i te kako falile horor scene kojih u ovoj epizodi maltene i nema. 

Ukratko, radnja ove epizode se vrti oko Dilana i njegove klijentkinje koja ga unajmljuje kako bi rešio ubistvo njene najbolje prijateljice u njenom malom gradu u kome sreću razne čudne ljude i doživljavaju čudne stvari na čudnim mestima sa kulminacijom na dubinama iz kojih izvire samo zlo.  Treba napomenuti da radnja ne sadrži nikakvu turbulenciju i uzbuđenja, i imam utisak da svako ko je počeo da je čita, odmah izgubio entuzijazam za pričom.

Monotoniju priče je Ratinger (ne)namerno upotpunio potpunom pasivnošću Dilana koga je prožeo ispraznom i suvišnom dijalektikom koja je isuviše nepotrebna i loše osmišljena, tako da on sada postaje neshvaćeni mislilac bez incijative da rešava slučaj svojim petim i po čulom. Što se tiče sporednih likova, mogu da kažem da osim Gruča koji je bio na visini zadatka ni jedan nije ostavio značajan utisak, čak ni lokalni starac koji predoseća zlo i upozorava Dilana poput Merlina u TT sindromu.

Sve u svemu, jako nezanimljiva i razočaravajuća priča, iako je imala potencijala da bude pravo remek delo!


Autor: Ilija Najdanović
Tekst i fotografija preuzeti sa sajta hellycherry.com
http://www.hellycherry.com/2019/01/dilan-dog-na-dnu-zla.html

U februaru 4. HSF-ov strip vikend posvećen Texu Willeru

Gost Četvrtog strip vikenda koji Hercegnovski strip festival (HSF) organizuje u saradnji sa Ambasadom Italije i JUK Herceg festom, a u okviru Dana italijanske kulture na ovogodišnjem jubilarnom 50. izdanju Praznika mimoze biće italijanski polivalentni umjetnik – muzičar, strip scenarista i crtač, Luca Tito Faraci (Luka Tito Faraći).


Tito Faraci


Kako obavještavaju iz HSF-a, ovogodišnji strip vikend biće održan od 14. do 16. februara i posvećen je italijanskom kulturnom strip fenomenu Teksu Vileru (Tex Willer) koji proslavlja 70 godina postojanja.

Faraći je od 2007. do danas uradio nekoliko desetina brojeva, kao i dva maksi izdanja, jednog od najpoznatijih strip junaka – legendarnog Teksa, a pored njega gost na strip vikendu je i sjajni italijanski crtač Walter Venturi (Valter Venturi). Ovaj fenomenalni umjetnik je bio gost 12. izdanja Hercegnoskog strip festivala održanog prošle godine u septembru, a od 2012. godine radi za izdavačku kuću Bonelli Editori pod čijim okriljem se i štampa Teks.


Walter Venturi


Na Četvrtom strip vikendu gosti će biti i predstavnici beogradske izdavačke kuće Veseli Četvrtak predstavnici Bonelija za ovdašnje tržište, koji će održati predavanje o istorijatu i fenomenu uspjeha na ovdašnjim porstorima stripa Teks Viler, dok će Tito Faraći kao jedan od generalno najboljih poznavalaca Teksa držati uopšteno predavanje o kultnom rendžeru i avanturama kroz koje ovaj strip junak prolazi već 70 godina.

Strip vikend će početi u četvrtak 14. februara u 19h otvaranjem izložbe 70 godina Texa Willera u foajeu Dvorane Parke na kojoj će svoje radove predstaviti gosti iz Italije.

Sljedeća dva dana će se na potezu Dvorana Park, Gradska kafana, Trg Nikole Đurkovića, HSF striparnica održavati predavanja, radionice sa mladim hercegnovskim crtačima i učenicima, a sve će pratiti standardno crtanje za fanove, berza stripa i poznate HSF žurke.


Tekst i fotografije preuzete sa sajta radiojadran.com

Agenzia Alfa #42




Agenzia Alfa #42
Scenario: Stefano Piani
Crtež: Ivan Zoni
Naslovnica: Ivan Zoni




уторак, 29. јануар 2019.

Samo Strip #6


Održana tribina o Ursuli Legvin: ”Ideologija joj je bila strana”




Prošlo je godinu dana od kako nas je napustila čuvena SF spisateljica Ursula Legvin. Za tih godinu dana održano je više tribina posvećenih njenom radu, a najnovija u nizu je ponovo svoje mesto dobila u tribinskom programu Društva ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić“. O Ursuli su govorili dr Milan Ćirković i dr Zoran Živković – piše PISB.

Zoran Živković je prvo ispričao o američkoj SF sceni pre same pojave Ursule Legvin, kako bi bolje sagledali njen značaj u samom kontekstu svega onoga što se dešavalo sa tadašnjim sistemom objavljivanja. Tako je, recimo, pre Drugog svetskog rata (ne računajući Verna, Velsa, Poa…) aktuelan SF objavljivan u časopisima. Palp časopisi, pa samim tim i „palp“ literatura u kojoj su „muškarci pisali o muškarcima za muškarce“ (jedna od „defnicija SF-a“ iz tog vremena). Isto je bilo i sa „kaubojcima“, „krimićima“, „ljubićima“ ali je jedini SF uspeo da napravi taj „kvantni skok“, kako ga Živković karakteriše, i da iz sfere trivijalnog pređe u književnost.

Doduše, prelazak SF-a iz časopisa u knjige desio se zahvaljujući slučaju – došlo je do nestašice papira, brojni časopisi su ugašeni 1948. i 1949. godine, ali su se za SF zainteresovali „B“ izdavači, pa je tako prešao u, uslovno rečeno, drugi „medij“. Takođe su pisci bili bolje plaćeni i sve je to dovelo do pojave pisaca kao što su Rej Bredberi, Isak Asimov, Džejms Bliš, Teodor Sterdžen, Kliford Simak… gde je SF progovorio o vremenu kojem se nalazio na drugačiji način i otvorio neke nove teme.

Naravno, kao što je i Sterdžen napominjao, 90% SF-a je bilo i dalje trivijalno, ali se sada dobijalo i jedan manji procenat kvalitetnih dela. Tu onda dolazi i do pojave Ursule Legvin, koja dolazi 150 godina posle Meri Šeli koja je povela SF žanr, a Ursula postavila nove vrhove. Možda najbolje priznanje, kako Ursuli tako i samom SF-u, stiže u vreme izbora 100 najboljih dela iz književnosti 20. veka – gde je ona zastupljena sa dva dela – Čovek praznik šaka i Leva ruka tame, baš kao i Stanislav Lem sa Solarisom i Nepobedivim.

Milan Ćirković se osvrnuo prvo na Ursulinog oca Alfreda Krebera koji se bavio socijalnom antropologijom, a svakako spada u trojicu najznačajnijih društvenih naučnika 20. veka. Još ranije je bilo napominjano koliko je Ursula u svom radu imala dodira sa antropološkim temama. I činjenicom da je, sa ostalim pripadnicima „novog talasa“ (već pomenuti autori kojima je Ćirković dodao Filipa K. Dika ali i Majkla Murkoka – značajnog po uredničkom i izdavačkom radu u Velikoj Britaniji). Potom je usledila analiza Leve ruke tame sa stanovišta nekih zamerki koje su kasnije Urusli upućivane od strane feministkinja. Ćirković je insistirao da je osnova ovog dela humanistička poruka romana, kao i kod Čoveka praznih šaka, uz napomenu da je reč o polemici protiv totalitarizma i nacionalizma. Kasnije je Ćirković govorio i o epskoj fantstici kod Ursule, vezano za Zemljomorje – koje je uporedivo sa delima Tolkina ili Luisa, ali koji takođe donosi novum i jedan dobro postavljen fizički svet koji potom oblikuje neke druge stvari.

Zoran Živković je posle ispričao da je bio u prepisci sa Ursulom i da su razmenili preko 30 pisama – što bi jednog dana moglo i da bude objavljeno, i da je njoj ideologija zapravo bila strana. Ono što je glavno kod nje je – umetnost proze. Zbog toga je ona velika i zbog toga će biti upamćena. Ne zbog feminizma, taoizma i bilo čega drugog. Iako kaže da je loš u predviđanju i da nikada nije dobio na Lotou, ipak je Živković ustvrdio da će Ursula i nakon 50 godina (pošto je sada 50-godišnjica nastanka dela Leva ruka tame) biti tu gde jeste.




Tekst i fotografije preuzete sa sajta art-anima.com

Tutto Tex #574




Scenario: Mauro Boselli
Crtež: Alfonso Font
Naslovnica: Claudio Villa

Kako su stripovi postavili visoku ljestvicu u filmskim ekranizacijama

Citat "S velikom snagom dolazi velika odgovornost" koji je izgovorio ujak Ben mladom Peteru Parkeru postao je svojevrsna nit vodilja u filmskoj industriji. Naravno, pričamo o Spider-Man franšizi, najuspješnijoj adaptaciji stripovskog super junaka koji je pokorio i filmska platna.





Plod nevjerojatne mašte Stana Leeja, Spider-Man se pojavio kao stripovski heroj još davne 1962. godine i od tada uveseljava i velike i male. Oduševljenost pomalo šmokljastim likom koji radi kao fotograf, ali paralelno se bori protiv kriminala i zločinaca stvorio je i pravi Spider-Verse, poseban univerzum u kojem mogu uživati svi obožavatelji Čovjeka Pauka.





Naravno, sve je započelo stripom, ali danas je upravo filmska industrija ta koja crpi inspiraciju iz kultnih crtanih heroja i oživljava ih na velikim platnima, ali u čemu je točno kvaka?

Pokojni Stan Lee je uvijek govorio kako je jedna od stvari koja je toliko privlačna čitateljima kod Spider-Mana uvijek bila – maska. Svatko se mogao poistovjetiti s njime i bilo tko može biti pod maskom, bez obzira na dob, rasu i spol.





Popularnost Spider-Mana rasla je nevjerojatnom snagom, čak su se počele proizvoditi i kultne Campbell juhe s njegovim likom, a crtane serije, animirani i igrani filmovi u ovom su junaku pronašli savršenu ravnotežu, ali i mogućnost poigravanja Spider svijetom i njegovom raznolikošću.

Upravo tom tematikom se bavi i najnoviji animirani film koji možete pogledati u kinima: Spider-Man, novi svijet.





Tematika filma bavi se potpuno novim Spider-Man svijetom u jednoj drugačijoj priči od one na koju smo navikli. Film nam postavlja neke nove granice i tjera nas da preispitamo baš sve što smo do sada znali od Spider-Manu. U priču nas uvodi tinejdžer iz Brooklyna – Miles Morales koji nam otkriva neograničene mogućnosti Spider-Man svijeta, ali i da – nije sam.

Franšiza koja nas oduševljava već toliko dugo još jednom je pokazala vrhunski sadržaj, a nas zanima samo jedno – jeste li spremni za toliku odgovornost?


Autor: Ilhana
Tekst i fotografije preuzete sa sajta mojportal.ba

Dylan Dog #389




#389
Scenario: Barbara Baraldi
Crtež: Luigi Piccatto, Giulia Massaglia, Matteo Santaniello
Naslovnica: Gigi Cavenago




понедељак, 28. јануар 2019.

Univerzum Alfa #1




Ovu našu novu turu zaokružit će još jedna mala premijera jer od ovog mjeseca Nathanov univerzum kod nas postaje bogatiji za još jedan spin-off: Univerzum Alfa!

Inače, kroz ovu biblioteku autorima je cilj predstaviti nove junake i likove koje povezuje činjenica da se kreću u istome narativnom ambijentu, odnosno u istom univerzumu, a u njoj će se naći priče koje će biti smještene kako u prošlosti, tako i u još udaljenijoj budućnosti od one koja vas čeka u ovom broju. 

U prvoj knjizi ove biblioteke očekuje vas premijerna pustolovina Euroazijske podružnice pod naslovom “Zemlja vukova”, a riječ je o izdanju na 170+ stranica (naklada je 250 primjeraka). Scenarij potpisuje Alberto Ostini, crtež su zajedničkim snagama odradili Antonella Platano, Silvia Corbetta i Davide Perconti, a naslovnicu potpisuje Max Bertolini.

Pokretanjem i ove edicije, kronološki kako je to u startu i zamišljeno, nastavljamo i dalje po svome davno zacrtanome planu koji glasi “objaviti apsolutno sve od Nathana Nevera”, a do sljedećeg Nathanova izdanja koje će također uskoro ugledati svjetlo dana, još samo informacija da će regularna cijena “Zemlje vukova” biti 160 kuna, a tijekom prva dva mjeseca moći ćete je kupiti za 128 kuna.

Nathan Never Libellus Maxi #4



“Krik u tami” (Michele Medda / Mario Rossi)
“Slučaj iz prošlosti” (Stefano Piani / Paolo Di Clemente)

NN MX 4 u Italiji je izvorno objavljen u travnju 2008. godine, a na kraju još samo informacija da će regularna cijena ovoga četvrtog Nathanovog maxija biti 175 kuna, a tijekom prva dva mjeseca moći ćete ga kupiti za 140 kuna.

Tex Libellus kolor #22 i #23




Ovu izvrsnu epizodu potpisali su Gianluigi Bonelli (scenarij) i Aurelio Galleppini (crtež), a u Italiji je premijerno objavljena ravno prije 50 godina, u razdoblju između prosinca 1968. i siječnja 1969. godine u brojevima 98 i 99 redovne serije.

Cijena 22. Texova kolorca tijekom prva dva mjeseca bit će 184 kune, a potom regularnih 230 kn.





Ovu izvrsnu epizodu koja je brojnim fanovima ostala duboko urezana u sjećanju potpisali su stari majstori Gianluigi Bonelli (scenarij) i Aurelio Galleppini & Francesco Gamba (crtež).

“Poruka Ta-Hu-Naha” ima 248 stranica i u Italiji je izvorno objavljena u razdoblju između kolovoza i listopada 1966. godine u brojevima 71 - 73 redovnog serijala.

Cijena 23. Texova kolorca tijekom prva dva mjeseca bit će 240 kuna, a potom regularnih 300 kn.

Dylan Dog Libellus #37 i #38




“Nojev let” - Mauro Marcheselli & Tiziano Sclavi / Giovanni Freghieri
“Arakne” - Gianfranco Manfredi / Corrado Roi
“Proročanstvo” - Gianfranco Manfredi / Corrado Roi

U Italiji ove epizode premijerno su objavljene u razdoblju između listopada i prosinca 1995. godine (originali 109-111), a specijalnu naslovnicu za ovo naše izdanje nacrtao je i kolorirao sjajni Pasquale Del Vecchio!

Cijena Dylanove 37. knjige bit će 195 kuna, a posebna cijena tijekom prva dva mjeseca iznosit će 156 kn.





“Bliski susreti” - Gianluigi Gonano / Bruno Brindisi
“Mračna polovica” - Tiziano Sclavi / Giampiero Casertano
“Tamnica od papira” - Michele Medda / Luigi Piccatto

Navedene epizode u Italiji su objavljene u razdoblju između siječnja i ožujka 1996. godine u originalnim brojevima 112, 113 i 114, a specijalnu naslovnicu i za ovo naše izdanje nacrtao je i kolorirao naš stari znanac, genijalni Pasquale Del Vecchio!

Na kraju još samo podatak da će i Dylan Dog 38 koštati regularnih 195 kn, a posebna cijena tijekom prva dva mjeseca iznosit će 156 kuna.

Zagor Libellus #62 i #63




Epizode koje vas čekaju u njoj su:

Posljednji viking (Nolitta & Castelli / Segna & Donatelli)
Ribe ubojice (Castelli / Donatelli)
Veliki strah (Castelli / Bignotti)

Izvorni talijanski brojevi ovih priča su 172, 173 i 174, a u Italiji su premijerno objavljene u razdoblju između studenog 1979. i siječnja 1980. godine.

Cijena 62. Zagorove knjige tijekom prva dva mjeseca iznosit će 172 kune, a potom ćete je moći kupiti za regularnih 215 HRK.





Popis epizoda koje vas čekaju unutra je sljedeći:

Put na zapad (Pezzin / Gamba)
Sierra Blanca (Pezzin / Gamba)
Povratak Jimmyja Gitare (Castelli / Donatelli)

Naravno, riječ je o originalnim brojevima 175, 176 i 177 Gospodara Darkwooda koji su u Italiji premijerno objavljeni u razdoblju između veljače i travnja 1980. godine. Kao i obično, cijena 63. Zagorove knjige tijekom prva dva mjeseca iznosit će 172 kune dok ćete je potom moći kupiti za regularnih 215 kn.




недеља, 27. јануар 2019.

Tom Hjuz kao Korto Malteze u filmskoj adaptaciji stripa




Filmsku adaptaciju stripa "Korto Malteze" producenti vide kao pokretač franšize nadajući se da će postići efekat masovnog prihvatanja i uticaj kakav su imale franšize: "Indijana Džons", "Pirati s Kariba" i "Šerlok Holms".

Film "Corto Maltese" režiraće francuski reditelj Kristof Gan, do sada poznat po ostvarenjima: "Silent Hill", "Brotherhood of the Wolf" i francuske verzije "Beauty and the Beast".

On će uz Vilijama Šnajdera biti i scenarista.

Producent filma će biti Samjuel Hadida.

Zasnovan na avanturama popularnog moreplovca kojeg je napisao italijanski strip autor Hugo Prat, Korto Malteze će biti angažovan od grupe kineskih revolucionara da otme oklopni voz ruskog cara Nikolaja II koji prenosi svoje zlato iz Sankt Peterburga u Vladivostok.

Glavnu ulogu će igrati Tom Hjuz, publici poznat po ulozi princa Alberta u seriji "Victoria".




"Korto Malteze je za mene bio projekat iz snova od kada sam kao dečak čitao stripove. Sada kad imam priliku da ovu neverovatnu priču dovedem na veliko platno. Ne mogu da zamislim boljeg glumca koji bi igrao avanturističkog Korta od Toma Hjuza. Pratio sam ga u TV seriji 'Victoria' u kojoj se plasirao kao jedan od trenutno najvećih britanskih glumaca", izjavio je Kristof Gan.

Džejms Tjere, unuk čuvenog Čarlija Čaplina, igraće Kortovog pomoćnika Raspućina, a pored njega u filmu će igrati i Mila Jovović i Mark Dakaskos, ali njihove uloge su još uvek nepoznate.

Gan je naglasio da su u toku i pregovori sa glumicom Mišel Jeo.

"Okupljamo briljantne i talentovane glumce kako bi oživeli Korta Maltezea na velikom platnu", naglasio je producent Samjuel Hadida.

Snimanje počinje ovog meseca u Evropi i Kini.

Još uvek nema zvaničnog datuma izlaska filma.


Autor: Strip Blog
Tekst i fotografije preuzete sa sajta rs.n1info.com

Tex Magazine #5




Magazin #5

Raccolto insanguinato
Scenario: Jacopo Rauch
Crtež: Alessandro Poli

Yukon Race
Scenario: Giorgio Giusfredi
Crtež: Alfonso Font
Naslovnica: Claudio Villa






Strip revija #65




ABRAHAM STONE: Radix malorum (1/2)
Autor: Joe Kubert

Slučajan susret u snijegom zavijenom Washingtonu odvest će Abrahama u blještavilo Hollywooda.






PETER KAMPF JE ZNAO (1/2)
Scenarij: Carlos Trillo · Crtež : Domingo R. Mandrafina

Što bi bio da je karijera najvećeg svjetskog zločinca krenula drugim smjerom?







ZRNO TIŠINE
Autor: Tomislav Košta

Koliko janjetine treba za božićnu gozbu na bojišnici?





PRIVADO: Cijena tišine
Autor: Alfonso Font

Knjigovođa koji je pronevjerio mafijin novac skriva se u selu u Andama.




ROMEO BROWN: Fifine ludorije
Scenarij: Peter O’Donnel · Crtež :Jim Holdaway

Psihološki problemi na Rivijeri.




TUPKO
Autor: Nedeljko Dragić

Nevolje s linijama.



O NJIMA I O NAMA
Autor: Zlatko Grgić

Strip iz zlatnog doba Starta.




ŠIC-MIC
Autor: Walter Neugebauer

Zimske radosti nisu mimoišle niti Florijana.




TATICA
Autor: Nob

Muke s matematikom.




PEANUTS
Autor: Charles Schulz

Kada fikcija postane stvarnost.




Nije više prezren, ali se manje čita

Naša kultura, organizirana institucionalno, dakle ograničeno na minijaturne interesne zone, ne mari za hrvatski strip, a naročito za strip baštinu nema posebnog zanimanja. Nemar se prenio i na mlađi  naraštaj ljubitelja stripa u Hrvatskoj koji glorificiraju i pamte Zagora i Alana Forda kao najveća dostignuća stripa u Hrvatskoj, pa se gotovo svaki festival stripa i bilo koji događaj u vezi sa stripom u nas redovito oslanja na te dvije „hrvatske uspješnice“.
Što je još pogubnije, ni elitni tumači kulturnih potreba ne vide u stripu temu koju je potrebno podržavati. Strip je u Hrvatskoj odavno izgubio svoje zagovornike.

Hrvatski strip ima svoju bogatu originalnu povijest, svoje velikane, svoje autohtone vrijednosti i brojne uspješne radove. Piše li se o toj povijesti hrvatskog stripa? Mnogo je pisaca kandidata, a malo znalaca koji bi se uhvatili ozbiljnog teškog istraživanja i pisanja.
Zbog čega je toliko breme na hrvatskom stripu? Vjerojatno je povijesno tako uvjetovano. Ipak je strip u posljednjih pedeset godina postao prihvatljiv. Nekada je bio problem što je shvaćen kao previše jednostavan, otvoren širokim masama, mislilo se da ga svatko može razumjeti, pa da je zbog toga trivijalna literatura. Onda se dogodilo nešto u šezdesetim, sedamdesetim godinama kad su se pojavile prve teorije stripa, izložbe i kad su se počeli analizirati likovni mehanizmi stvaranja stripa. Ozbiljni teoretičari likovne umjetnosti su zapravo otkrili da u trivijalnoj umjetnosti, pa i u stripu, ima vrijednih stvari.

Nije da se o domaćem stripu ne pokušava pisati, pišu se čak i akademski radovi koji, nažalost, redovito površno recikliraju već davno napisane raščlambe istih stvari. Maurović, malo Novog kvadrata, Kordej, Mataković i Žeželj, pa opet Maurović i tako unedogled. Budući je riječ o kulturnom rezervatu, prijatelji pišu o prijateljima, tek povremeno se pojavi ambiciozni tumač medija (uglavnom na internetu) koji više promiče sebe nego strip koji je samo izlika za duhovni izlet (ego trip). Dakle, kritike ima, po internetu, možda više nego ikada, ali nema znalaca s autoritetom koji bi na nekom relevantnom mjestu iznosili svoja mišljenja koja mogu utjecati na promociju i prodaju vrijednih stripova.

Danas su nam jasnije krize kulture, ispuhali su se mnogi ekstremizmi duha, nemoguće je uspostavljati autoritete, pa su nam ostali samo mikropokušaji revitalizacije jedne likovne forme. Jedan od tih stihijskih projekata je i Strip revija Večernjeg lista koja će sizifofski ustrajavati i u ovoj godini.

Mladen Novaković


Tekst i fotografije preuzete sa sajta stripforum.hr



Tutto Tex #595

  Scenario: Mauro Boselli Crtež: Alfonso Font Naslovnica: Claudio Villa