DRINK & DRAW Eastern Ink ALL STARS | 07 | MILORAD VICANOVIĆ MAZA

 

Marko i Musa ponovo odmeravaju snage

“Vekovnici XI – Ljute rane” scenarista Marko Stojanović, grupa crtača; izdavač Udruženje ljubitelja stripa i pisane reči “Nikola Mitrović Kokan”, Leskovac 2021.g.

   

“Vekovnici” su nesporni fenomen srpskog stripa s početka XXI veka. Uprkos svim teškoćama ovaj serijal stigao je jedanaestog numerisanog albuma odnosno 12. ukupno obzirom da postoji i nulti album! Svako ko iole prati ovdašnji strip svestan je izazova i nevolja koje nisu mogle da mimoiđu delo ovakvog obima – koje, usto, nije ni blizu svog okončanja. Serijali su u svetskim strip produkcijama pravilo a na ovdašnjim prostorima uspevaju sa promenjivim uspesima koje su uzrokovali mnogi činioci od onih na strani autora (serijali traže dugotrajnu koncentraciju i profesionalnu disciplinu koje mnogi ne mogu da poštuju) do (primarnijih) razloga na strani okruženja i izdavača: prevrtljivog državnog odnosa prema stripu koji je “izazivao” nepostojanje redovnog izlaženja publikacija, kratkog “trajanja” izdavačkih kuća, potom ratova i sankcija ali i kolebanja odnosno gubitka interesa čitalaca. Kontraverzni položaj serijala nije mimoišao ni “Vekovnike” koji su od 2007. g. do danas imali bezbroj problema ali postigli i zapažene uspehe. Zamišljeni kao strip serijal koji će izlaziti u “Politikinom zabavniku” pa (silom prilika i okolnosti) premešteni u albumski format uz sporadično/nekontinuirano pojavljivanje u periodici “Vekovnici” su ipak izgradili svoju “nišu” na domaćoj strip sceni koja se, na radost ljubitelja, istrajno popunjava novim izdanjima. “Spiritus movens” čitavog projekta je scenarista Marko Stojanovićkoji je, zahvaljući izuzetnoj energiji i entuzijazmu, osmislio priču, angažovao i za rad na albumima koordinisao preko 80 crtača i preuzeo na sebe aktivno medijsko predstavljanje projekta. Paralelno sa originalnim serijalim stvoren je i pobočni ”spin off” serijal, pod imenom “Beskrvni” (za sada u tri albuma). Stojanović je hrabro preuzeo iskustvo andergraund stripa - kolektivno crtanje stripa koje nije popularno u klasičnom stripu jer promena vizuelnog identiteta može doneti (više nego promena scenariste) gubitak publike navikle na određeni crtež. U “Vekovnicima”, pak, svoju verziju priče i glavnih junaka crtaju umetnici različitih grafizama; ova potencijalna slabost je postala vrlina i zaštitni znak serijala pa je eksperiment potvrdio svoju opravdanost.

Uporište serijala je prijateljstvo vampira Čena i prgavog besmrtnika Kraljevića Marka; oko ovog dvojca pletu se raznorazne zgode i nezgode: Markova ljubav sa besmrtnom amazonkom Aleom, Čenov sukob sa svojom vampirskom sabraćom, Markov sukob sa ostalim izdancima Kainovog soja (koji se ne trpe i međusobno tamane). Čen i Marko prihvataju zadatak koji im poveravaju tri maga (oni su blagosiljali Hrista) da čuvaju tajanstvenu mapu-ključ mogućeg smaka sveta; ali mapa interesuje mnoge, od psoglavaca, krstaša, vampira do same “vatre sveta”. Nakon mnogih avantura prijatelji potapaju mapu u severno more ali tu njihovim nevoljama ni izdaleka nije kraj. Marko biva zarobljen od svoje braće D’Artanjana i Kvazimodoa koji su voljni da mu se osvete jer je ubio Tila Ojlenšpigela ali ga Čen i Alea oslobađaju. Potom Čen odlazi svojim putem a par se, posle lepih trenutaka, rastura. Marko se vraća opijanju kao leku za tugu. Njegov i Čenov put će se ponovo spojiti u kući braće Grim koja je ulaz u svet nastanjem bićima iz mašte. Posle novih peripetija Marko opet “gubi” Čena i pada na zemlju koja se nama čini realnom.

Marko u “Ljutim ranama”, u krčmi sluša o velikim bitkama kod Trafalgara i Austerlica iz 1805.g. ali i o ustanku Srba protiv zuluma Turaka. Izbezumljen od besa on se, da bi oterao demone od sebe, napija i vraća u sopstvenu prošlost – u Kačanik 1395.g. Pošto se proneo glas da je kralj mrtav većina vojnika predala se novom gospodaru Musi. Marka će prepoznati samo poneki ali ga to neće sprečiti u pokušaju da povrati svoj grad. U toj borbi mu pomaže i uhoda Jazim koga je Bajazit poslao da smakne Musu jer se oteo od svog sultana. Susret sa Musom nije ovakav kakav je Marko očekivao jer je Marko na kolenima a Musa ga šalje u tamnicu govoreći da je poranio. Musa je takođe besmrtnik ali ne želi da ubije nekoga ko mu još nije ravan. Musa u dvoboju pobeđuje Marka i nabija na kolac a kad Marko ponovo oživi pušta ga da pobegne kako bi postao neko vredan da ga Musa ubije!

Povratak u junakovu prošlost je redovna pojava u serijalima i dozvoljava produbljivanje ličnosti ali i zapleta. “Vekovnici” ovim albumom otkrivaju Markovu ličnu istoriju utkanu u onu opštu, poigravajući se narodnim mitovima i prilagođavajući ih potrebama svoje “tajne istorije”. Priča je nabijena akcijom i neočekivanim obrtima i dokaz da se pogodbena stvarnost po začudnosti može nositi sa onom iz izmišljenih svetova. Ovaj album dinamično su iscrtali i montirali doajen Dragan Stokić Rajački, nešto mlađi Milorad Vicanović Maza i nove snage Milan Drča, Predrag Ginevski i Kristijan Darstar. Kao dodatak nosećem stripu štampana je šarmantna, crnohumorna kratka priča “Crna mačka, agent ravnoteže” iste autorske ekipe koja mami gorke osmehe.

“Vekovnici” su amalgam fantastike, misticizma i horora, pseudoistorijskog, avanturističkog i borilačkog stripa koja baštini najbolja iskustva ingenioznog “Vold Njutn Univerzuma” Filipa Hoze Farmera i “Lige izuzetnih džentlmena” Alana Mura. “Vekovnici” su postali samosvojan svet-univerzum koji će se, očito je, i nadalje širiti. Zaključimo da su “Ljute rane” prijatan obrt i dah svežine u serijalu koji i dalje uspešno intrigira i pleni pažnju stripoljubaca.

(„Dnevnik“, 2021)

Autor: Ilija Bakić

Tekst i fotografija preuzeti sa sajta https://www.stripvesti.com/

 

Deveta dimenzija: PARABELLUM #10

 Prije nekoliko dana stigao nam je i novi (opet) jubilarni i omiljeni strip magazin “Parabellum” broj 10 na sada već standardnih 300 stranica A4 formata sa koricama u boji. Mnoštvo stripova, tekstova, intervjua, novih i starih imena iz svijeta stripa… Nažalost, nismo mogli ubaciti sve stripove pristigle za ovaj broj, ali… poslije broja 10 slijedi broj 11, pa 12, pa… Jedno veliko HVALA ponovo ide svim autorima koji su nam ustupili svoje radove na objavljivanje potpuno besplatno!

U ovom broju objavljeni su sljedeći autori:

STRIPOVI:

Zoran Janjetov, Miro Mlađenović, Nebojša Stanić, Aleksandar Petrić, Predrag Ikonić, Dejan Stojiljković, Marko Stojanović, Zdravko Knežević, Milorad Vicanović, Aljoša Tomić, Simo Matavulj, Milan Mladić, Damir Čivrak, Željko Ivančić, Vlastimir Mandić, Srđan Salat, Miodrag Milanović, Dragan Pavasović, Jelena Jokšić, Vladimir Vesović, Mirko Čolak, Margareta Milenković, Ana i Sara Živković, Nenad Jović, Uroš Urošević, Stefan Krunić, Vukašin Mitrović, Jezdimir Dangić, Jovan Bratić, Vladislav Maljenović, Tatjana Smiljanić, Zoran Janković, Svetozar Obradović, Sabahudin Muranović, Goran Lojpur, Sanja Savić Milosavljević, Ivan Veljković, Dalibor Jakić, Dragomir Đorđević, Askanio Popović, Ivan Mijatović, Slobodan Borjanović, Goran Đukić, Iva Atoški, Srđan Kunarac, Miroslav Žarić.

TEKSTOVI:

Predrag Ikonić, Zdravko Knežević, Ilija Malović, Dejan Stojiljković, Zoran Pejić, Zoran Stefanović, Dušan Mladenović, Marko Stojanović, Ivan Veljković, Milan Milošević.

Zagor, Dubioza kolektiv i čarobna kokoš dolaze u Mostar

 

Mostar se proteklih godina pozicionirao kao jedna od nezaobilaznih stanica za ljubitelje devete umjetnosti, a ovogodišnje šesto izdanje Mostarskog strip vikenda s novim sadržajima uprkos nedaćama izazvanim korona virusom pokazuje da želje i ambicije za još bolja iskustva u Mostaru ne nedostaje.

Šesti, sada već tradicionalni, festival kojeg 2. i 3. oktobra u najvećem gradu na Neretvi organizira udruženje ljubitelja stripa MOSTRIP, biće do sada najveći s najvećim brojem gostiju iz cijelog svijeta i sa posebnim slasticama za sve ljubitelje “crtanih romana”.

Ono što je već sinonim za ovaj festival jesu posebni plakati koji autori učesnici crtaju, na kojim su njihovi “likovi” uklopljeni u poznata obilježja Mostara. A plan je, kaže Alen Jehja iz organizacijskog tima, da Mostarski strip vikend nastavi rasti iz godine u godinu i da svako novo izdanje ponudi još više razloga za povratak u Hercegovinu.

Prošla, pandemijska godina, poremetila je gotovo sve planirane događaje u svijetu, pa samim tim i Mostarski festival stripa. Da li će i ove godine biti uvedene posebne mjere ili će se MOSTRIP vratiti u svom starom formatu?

– Apsolutno kao i svi, i mi smo prošle godine biti u limitiranom izdanju prvenstveno zbog cijele COVID situacije. Ove godine se vraćamo u punom sjaju i punom kapacitetu, tako da ove godine imamo do sada rekordni broj gostiju na festivalu. Ukupno će 24 umjetnika iz regiona i svijeta biti gosti ovogodišnjeg Mostar strip vikenda.

Grad na Neretvi posjetit će 24 umjetnika iz svijeta stripa: Milorad Vicanović Maza, Zoran Herceg, Filip Andronik, Mirna Imamović, Lana Šator, Sabahudin Muranović Muran, Marko Stojanović, Jovan Ukropina, Dražen Kovačević, Darko Perović, Miroljub Milutinović Brada, Aleksa Gajić, Ana Milojković-Omi, Robert Solanović – Bob, Dalibor Talajić, Fran Strukan, Krešimir Biuk, Joevito Nuccio, Mauro Laurenti, Oscar Scalco, Marco Verni, Laura Zuccheri, Fernando Dagnino i Sebastien Philippe.

Također, počasni gosti festivala će biti ambasador Italije u Bosni i Hercegovini Marco Di Ruzza, zatim Jean-Christophe Thiabaud, savjetnik za kulturu i saradnju pri francuskoj Ambasadi i direktor Francuskog instituta u Bosni i Hercegovini.

Da li će ovogodišnji festival publici ponuditi nešto novo, što bi moglo dodatno skrenuti pažnju na strip generalno i na sam MOSTRIP?

– Ove godine definitivno bih izdvojio pored mnoštva aktivnosti i događaja promociju stripa “Dubioza kolektiv i čarobna kokoš”. Radi se o djelu izašlog iz ruku našeg poznatog ilustratora Filipa Andronika, a scenaristički od strane članova banda Dubioza kolektiv. Mislim da je ovo prvi slučaj da neki od muzičkih bendova izlazi sa nečim ovakvim kao što je strip u kojem su oni glavni likovi. O samom stripu i u kakve su avanture “upali” članovi banda Dubioza kolektiv možete više saznati na samom MOSTRIP vikendu gdje će biti realizovana i prva promocija ovog stripa. Imat ćete mogućnost da dođete do stripa sa autogramom članova banda i eksluzivnim posvetama kreatora stripa Filipa Andronika.

Ove godine čuveni Zagor obilježava svoj 60. rođendan. Da li će i Mostar na neki način učestvovati u tom jubileju?

– Da, ove godine obilježavamo 60 godina od trenutka kada su se sreli Sergio Bonelli i Gallieno Ferri koji su kombinujući svoje crtačke i scenarističke talente stvorili lik Patricka Wildinga, poznatijeg kao Zagor, koji je od tada pa sve do danas jedan od najpopularnijih likova iz stripova na ovim prostorima. Ovog vikenda na Mostar strip vikendu ćemo iskoristiti priliku da na adekvatan način obilježimo ovu važnu godišnjicu za sve ljubitelje stripa, a posebno za ljubitelje Zagora.

Pored tribina na ovu temu i izložbe crteža Zagora, imamo goste iz Italije koje su crtači Zagora i oni će biti sastavni dio tribina na ovu temu. Naravno, tu je mogućnost svim posjetiteljima da dođu do originalnog crteža Zagora ili nekog drugog lika iz Zagorovog svijeta. Naravno, prvi dan festivala ćemo imati i dodjelu nagrada polaznicima strip radionice “Zagore, sretan ti 60. rođendan”.

MOSTRIP ulazi u svoje šesto izdanje, čime se polako pretvara u tradicionalnu manifestaciju.

– Definitivno smo zauzeli značajno mjesto na mapi strip dešavanja u regionu, ali i šire. Plan je da rastemo iz godine u godinu i to uspijevamo do sada. Ne samo po broju gostiju nego i sa događajima sa kojima se trudimo da obogatimo vikend.

Vjerujem da ćemo uskoro biti primorani i promijeniti format koji sada imamo, a to je format sa dva dana festivala, jer kako imamo sve veći broj gostiju i događanja, nedostaje nam vremena da sve to uklopimo u samo dva dana.

Koji je cilj festivala i da li ste uspjeli u ostvarivanju tog cilja?

– Pored promocije stripa, kao umjetnosti koji je naravno osnovni cilj i čemu težimo svake godine, naravno da nam je i fokus na domaće stvaraoce i njihova izdanja koja uvijek trebaju dodatne promocije. Rekao bih da su nam glavni cilj djeca i to na način da ih upoznamo sa stripom, da dođu u prvi kontakt sa stripom, da kupe sebi prvi strip, da vide kako se kreira crtež od tačke A do tačke B. Nastojimo da probudimo inicijalno interesovanje i to gledam kao ulaganje u budućnost jer ako i jedan posto od djece koja posjeti festival postanu novi čitaoci – to je uspjeh.

Kao roditelj pronalazim se konstantno u problemu kako djecu odmaknuti od displaya mobitela, tableta, raznih formi igrica i slično. Svi smo primijetili kako su nam djeca postala nestrpljiva, budući da su navikla da sve što žele dobijaju odmah i sada. Jedna od stvari su i crtići ili igrice koje igraju. Budući da su im na YouTubeu dostupni u neograničenim količinama, djeca nemaju strpljenja ni da završe sa gledanjem jednog, nego već prilikom i manjeg pada koncentracije već prebacuju na drugi koji je ponuđen i to se neprestano dešava.

Strip, kao i knjiga, je medij koji ide u totalno suprotnom smjeru. Ako želiš da saznaš šta se dogodilo treba da ga pročitaš/pregledaš do kraja sa razumijevanjem. I to je ono što krucijalno nedostaje novim generacijama. Upravo mislim da je ovo recept kako pozitivno djelovati na razvoj djeteta. Je li lako? Sigurno nije, jer je video neupitno postao primarni mediji i znamo da je to nemoguće sustići sa “zastarjelim” medijima komunikacije, ali mislim da svi roditelji koji imaju iste dileme kao i ja mogu barem napraviti prvi korak, a to je upoznati djecu sa svim čarima stripa. A onda kao što sam rekao: ako i jedan posto bude uspješan, smatram da smo uspjeli.

Jedna od karakteristika MOSTRIP-a jesu i radionice za mlade. Da li će te radionice biti održane i ove godine?

– Naravno. Ove godine imamo strip radionicu koju će voditi naši umjetnici Midhat Mido Kapetanović i Filip Andronik. Tako da je to još jedan od razloga zašto ovaj vikend ljudi trebaju iskoristiti tako što će, sa djecom doći, i posjetiti nas.

Autor: Mario Pejović

Tekst i fotografije preuzete sa sajta https://balkans.aljazeera.net/news/culture/2021/10/2/zagor-i-dubiozina-kokos-dolaze-u-mostar

23. Balkanska smotra mladih strip autora

Balkanska smotra mladih strip autora, koji će se ove godine u organizaciji škole stripa „Nikola Mitrović Kokan"održati 23. put od 25. do 27. juna u prostorijama Leskovačkog kulturnog centra, Narodnog muzeja i Narodne biblioteke "Radoje Domanović" nadmašila je sopstveni rekord i okupila umetnike iz čak 80 zemalja sveta!

Uz to što je ovo najstariji festival na prostoru bivše SFRJ jer postoji od 1998. godine, ove godine je oboren svetski rekord po broju zemalja učesnika  – 2817 izlagača iz 80 zemalja sa šest kontinenata je poslalo svoje radove na festival! Spisku stalnih zemalja učesnica koje su poznate po devetoj umetosti pridružile su se države sa svih meridijana koje najširoj publici nisu poznate po stripu kao što su Zambija, Šri Lanka, Uganda, Ekvador, Novi Zeland, Senegal, Jordan, Belorusija, Zimbabve, Uzbekistan, Južnoafrička Republika i druge. Posebno raduje učešće strip autora iz gotovo čitave Afrike, budući da se radi o kontinentu koji je što se stripa tiče još uvek velika nepoznanica u Evropi i Sjedinjene Američkim Državama, ali i zato što najbolje potvrđuje kakav ugled Balkanska smotra mladih strip autora uživa širom sveta.

O globalnoj prirodi smotre koja je počela kao Balkanska svedoči i iskorak koji je ove godine učinjen ka azijskom stripu. Sem centralne takmičarske izložbe Balkanske smotre koja će se prostirati na obe galerije Leskovačkog kulturnog centra, odigraće se i dve izložbe u Narodnom Muzeju i Narodnoj Biblioteci "Radoje Domanović". Gost Balkanske smotre za 2021. godinu je, posle predstavljanja nacionalnih scena petnaestak evropskih zemalja, strip Južne Koreje, pa je tako u Narodnom Muzeju u Leskovcu postavljena izložba "Savremeni korejski strip: Jedna perspektiva". Izložba, koja je pripremljena u saradnji sa Čungkang fakultetom za kulturne industrije, biće otvorena u subotu 26. juna u 20h snimkom obraćanja ambasadora Republike Koreje u Srbiji, njegove ekselencije Hjon Ćan-Čea. Tom prilikom će korejski strip po prvi put biti prezentovan u Istočnoj Evropi. Istog dana, sat vremena ranije, dakle u 19 časova, biće otvorena jedinstvena izložba – “Balkanski ženski strip: Izbor”. Radi se o postavci koja na jednom mestu okuplja oko stotinu strip autorki iz bukvalno čitavog regiona. Raniji pokušaji da se prezentuje ženski strip na Balkanu su se se završavali selekcijama autorki iz bivše Jugoslavije, što izuzetno značajnom čini izložbu na kojoj se po našem saznanju prvi put u okviru jedne postavke sreću radovi strip autorki iz Slovenije, Hrvatske, Rumunije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Srbije, Crne Gore, Albanije, Severne Makedonije, Grčke i Turske. Ova izložba premijerno prezentuje potpuniju sliku bitnog i zapostavljenog fenomena ženskog stripa u našem region.

U okviru 23. Balkanske smotre desiće se čak 21 aktivnost. Posetioci će imati prilike da prisustvuju raznolikim tribinama, predavanjima. otvaranjima izložbi, master klasovima, promocijama i okruglim stolovima, sve vezano za temu stripa na Balkanu. U oviru smotre desiće se i dva veoma važna internacionalna programa. Jedan od njih je Međunarodna konferencija stripa kojem je podršku pružilo Ministarstvo kulture i informisanja, a drugi internacionalni projekat CAN FOR BALKANS usmeren na istorijski strip koji sufinansira Evropska unija a podržan je kroz program Kreativna Evropa.  Smotri će lično prisustovati i oko 50 gostiju, uglavnom strip autora, iz Belgije, Velike Britanije, Kanade, Rumunije, Severne Makedonije, Bugarske,  Bosne i Hercegovine, Albanije, Hrvatske i Srbije. Veliku eksluzivu čini prisustvo gostiju iz Afrike Balkansku smotru će svojim učešćem uveličati neki od naših najpoznatijih strip autora, kao što su Vladimir Krstić Laci, Aleksa Gajić, Leonid Pilipović, Saša Jovanović, Tiberiu Beka i brojni drugi strip autori iz Srbije. Uz njih, prisustvovaće i direktorka Muzeja strip umetnosti u Briselu Izabel Debeker, poznati Belgijski strip autori David Vautier i Žeroen Žansens, renomirani rumunski strip teoretičar Dodo Nita, najpoznatiji bosanskohercegovački strip crtači Milorad Vicanović Maza i Filip Andronik, perspektivni Ivan Berov iz Bugarske, asistentkinja na Akademiji za primenje umetnosti u Rjeci Korina Hunjak, doajeni makedonskog stripa Lasko Džurovski i Vane Trajkov i mnogi drugi.

Kao jedini regionalni festival sa pedagoškim karakterom, Balkanska smotra i ove godine dodeljuje nagrade mladim autorima u kategorijama crtača, ilustratora, scenarista i teoretičara. Cilj je da se mladi autori ohrabre da nastave sa daljim bavljenjem devetom umetnošću. Smotra takođe dodeljuje i jedinstvenu plaketu „Nikola Mitrović Kokan“ za doprinos srpskom stripu, koja je takođe i najstarija nagrada ovog tipa u Srbiji. Dobitnici dotične plakete ove godine su Radič Miša Mijatović i Branislav Miltojević. Biće dodeljena i internacionalna nagrada „Miodrag Veličković Mivel“ za satiričan strip, koju ove godine osvaja hrvatski autor Nikola Listeš. Već treću godinu dodelje se i nagrada „Prijatelj stripa“ osobi koja nije iz sveta devete umetnosti, ali toj istoj devetoj umetnosti nesebično doprinosi i pomaže. Njeni ovogodišnji dobitnici biće novinari Vladimir Šagadin iz Zagreba i Danilo Kocić iz Leskovca, koji su svojim višegodišnjim delovanjem pozitivno uticali na regionalni strip.

Grad Leskovac je nastavio svoju nesebičnu podršku Smotri i 2021. godine, a već drugu godinu za redom iza festival je stalo i Ministarstvo kulture i informisanja. Takođe, svoju pomoć pružila je i kompanija "Tangled Hub" iz Leskovca. Organizatori Balkanske smotre mladih strip autora su Marko Stojanović, Miloš Cvetković, Ivan Stojanović Fiki i Marko Serafimović, inače predavači i autori iz Leskovačke škole stripa „Nikola Mitrović Kokan", a suorganizator je Leskovački kulturni centar.

Jedan od organizatora, Marko Stojanović, o organizaciji 23. Balkanske smotre mladih strip kaže: "Veliki izazov je organizovati festival u uslovima koje nameće globalna pandemija korone. Radi se, iskreno rečeno, o logističkoj noćnoj mori, jer je neophodno uskladiti bezbedonosne mere koje nameću različite države a koje se stalno menjaju. Teško je baviti se kulturom kad je glavni cilj osigurati bezbednost svakom gostu i posetiocu festivala, ali nas nikad veći odaziv autora iz 80 zemalja sveta, želja autora iz deset zemalja da uživo prisustvuju kao i institucionalna podrška internacionalnim programima koja je smotri pružena, obavezuju da damo sve od sebe i priredimo ovaj praznik duha i umetnosti najbolje što možemo te pošaljemo pozitivnu sliku Srbije u svet…”

Press: LKC

Tekst i fotografije preuzete sa sajta stripvesti.com

 

Strip fanzin "KUNOVA" broj 9

Kao znak zahvalnosti za sve što je uradio za srpski strip i strip Srpske, kompletan novi broj strip fanzina “Kunova” posvećen je Miloradu Vicanoviću Mazi i Salonu stripa Laktaši. Naime, urednik i osnivač ovog fanzina, Zdravko Knežević Knez i njegov jatak Predrag Ikonić, u potpunoj ilegali (bar na početku) osmislili su koncepciju novog broja, pripremili ga, odštampali i uručili Mazi kao poklon iznenađenja na tek završenom 13. (ili bijepe 14.) Salonu stripa – Laktaši 2021.

A koncepcija je takva, da su u fanzinu na 48 crnobijelih stranica (korice u boji) objavljena dva stripa nastala na prva dva salona stripa u Laktašima (do sada nikada objavljena) nastala iz pera velikih strip imena sa eks-JU područja i jedan (objavljen ranije u strip magazinu “Parabellum”) nastao na Demofestu u dobra stara vremena. Sve to začinjeno je sa par starih tekstova o salonu i jednim potpuno novim tekstom. Dat je pregled plakata sa svih dosadašnjih salona stripa sa imenima njihovih autora. Naslovnu stranu krasi ilustracija koju je Maza nacrtao kao najavu za predstojeći salon više iz zezanja nego što je i mislio da će negdje biti objavljena. Već pomenutom uredničkom dvojcu se ova ilustracija svidjela pa su je okrečili na svoj način. Na poslednjoj strani fanzina u punom koloru objavljen je plakat autora Bojana Jokanovića.

A imena koja potpisuju stripove i tekstove u ovom broju (a većina ih ni ne zna da su objavljeni) su: Marko Stojanović, Predrag Ikonić, Mihajlo Dimitrievski, Damjan Mihajlov, Vladimir Vesović, Milorad Vicanović, Zdravko Jandrić, Vladimir Aleksić, Filip Andronik, Srđan Nikolić, Dejan Šijuk, Miroslav Slipčević, Mirko Čolak, Davor Dramičanin, Zdravko Girov, Igor Jovčevski, Vladimir Aleksić, Goran Sudžuka, Ozren Miždalo, Enis Čišić, Ines Dedović, Mijat Mijatović, Dražen Kovačević, Stanko Gojić, Zoran Pejić, Dejan Škipina, Radovan Subić, Dejan Šijuk, Dejan Stojiljković i Ivan Veljković!

Napominjemo da je za sve objavljene autore obezbjeđen autorski primjerak koji će im biti uručen kad-tad, a svi zainteresovani za posjedovanje ovog fanzina mogu se javiti Knezu i dogovoriti oko načina nabavke!

 

Vekovnici #11 - Ljute rane

Izdavač: Samostalno izdanje autora

Godina izdavanja: 2021

Serijal: Vekovnici

Scenario: Marko Stojanović

Crtež:Dragan Stokić Rajački | Kristijan Darstar | Milan Drča | Milorad Vicanović | Predrag Ginevski

Naslovna strana: Blaž Porenta

Broj originalne edicije: 11

Jezik: Srpski

Zemlja: Srbija

Format: 200 x 280 mm

Povez: Meki povez

Broj strana: 64

Boja: Kolor

 

13. Salon stripa Laktaši 2021.

 

U periodu od 28. do 29. maja 2021. godine, u Galeriji JU "Centar za kulturu i obrazovanje" Laktaši, održaće se XIII „Salon stripa Laktaši 2021.”

Svečano otvaranje Salona stripa biće upriličeno u 20:00 časova i Galeriji JU "Centar za kulturu i obrazovanje" Laktaši.

Nastavlјamo slijediti koncept da više radimo na stvaranju mlađe publike i autora. Dolazak iskusnih strip autora koji učestvuju na strip radionicama, idealna je prilika za edukativni rad sa mladim lјudima koji direktno utiče na njihov napredak. To se pokazalo kao vrlo dobra ideja jer je broj učesnika na tim radionicima, svake godine sve veći.

Tradicionalno, na programu će se naći strip radionice koje će i ove godine voditi cijenjeni strip autori iz regiona. Povodom toga, pozivamo sve zainteresovane da, bez obzira na uzrast, uzmu učešće na radionicama koje će se održati u petak i subotu od 12:00 – 20:00.

Učesnici i posjetioci će takođe imati priliku da uživaju i u berzi stripa.

Organizatori: JU „Centar za kulturu i obrazovanje“ Laktaši i strip autor Milorad Vicanović – Maza, svjetski poznat strip autor iz Laktaša, koji godinama radi za Francuske i evropske strip izdavače i osnivač manifestacije „Strip salon Laktaši“.

Nadamo se vašem dolasku.

Strip revija Večernjeg lista #86

 

VELIKANI HRVATSKOG STRIPA: Čarobna svjetiljka

Crtež: Julio Radilović – Jules · Scenarij: Zvonimir Furtinger

Julesov “kralj maske”

“Herlock Sholmes” Julija Radilovića Julesa i Zvonimira Furtingera, objavljen u ovom broju Strip revije Večernjeg lista, zorno demonstrira umijeće jednog od najboljih domaćih strip-autora.

Za nekoga će se možda odluka o tiskanju grotesknog stripa Herlock Sholmes činiti nepodobnom za predstavljanje autora koji je najširoj publici poznatiji kao “ozbiljan” crtač (serijala recimo poput “Kroz minula stoljeća”, “Kapetan Leši”, “Afričke pustolovine” ili “Partizani”) no duhoviti prijevod popularnog lika Sir Conana Doylea na stripovni medij spada u sam vrh Radilovićeve produkcije.

“Herlock Sholmes” je nastao još 1957. godine, gotovo slučajno, kazat će Radilović, iz jedne lucidne ideje scenarista (najčešćeg Radilovićeva suradnika) Zvonka Furtingera o fabuloznom detektivu, majstoru prerušavanja, koji uz pomoć pribora smještenog u maloj crnoj torbici (ideja Julesove supruge Zdenke koja je postala njegovim zaštitnim znakom) može uzeti doslovno svako obličje.

Kako je u to vrijeme Radilović za redakciju Plavog vjesnika već radio čitavu seriju stripova (“Kroz minula stoljeća”, “Izviđačke pustolovine”, “Kapetana Lešija” – po filmu Žike Mitrovića, “Istraživača Tibora Sekelja”, “Dina Kola” …) projekt “Herlocka Sholmesa” morao je pričekati sve do 1966. godine kada u “Plavcu” izlazi prva epizoda “Kralj maske”. Za Plavi vjesnik Radilović i Furtinger su u idućih šest godina priredili još šest Herlockovih strip-avantura, epizode “Bijeg mrtvaca”, “Otmica”, “Baskervilski duh”, “Nana Sahib”, “Na dvoru kralja Artusa” te “Kralj džungle”. Predzadnja epizoda Herlocka Sholmesa “Sedam Artura i još jedan” izvorno je tiskana u starom izdanju “Strip arta”, dok je posljednja epizoda “Sholmesa” premijerno objavljena mnogo godina kasnije u američkom magazinu Cartoonist Profiles (epizoda je naslovljena “Čarobna svjetiljka”) koju objavljujemo u ovom broju.

“Čarobna svjetiljka” na najbolji mogući način demonstrira ne samo šarm “Herlocka Sholmesa” kao jednog od najupečatljivijih likova čitavog pandemonija grotesknog (karikaturalnog) stripa poslijeratne produkcije, već i sve kvalitete Julesova osebujnog crtačkog stila te Furtingerove scenarističke lucidnosti. Radilović, poznat kao racionalan, “čist” crtač bez ijednog suvišnog detalja (premda mu je autentičnost detalja i pedantnost gotovo zaštitni znak) upravo u “Herlocku Sholmesu” pokazuje sve svoje nesumnjive kvalitete. Dinamična izmjena rakursa, nadahnuta rješenja unutar sličice-kadra, majstorstvo u postavljanju “okružja” za željeni prizor bilo da je riječ o interijeru (čega u “”Čarobnoj svjetiljci”” ima napretek) ili scenama na otvorenom, karakterizaciju likova … sve je to postignuto na krajnje funkcionalan način. Dakako, ne treba zaboraviti ni Furtingera koji se u scenariju za epizode “Herlocka Holmesa” koristi postupkom sličnim onome Goscinnyja u “Asterixu”. Jer, ne samo da je na duhovit način revidiran jedan veliki mit, mit o detektivu Holmesu, već se (slično putovanjima Asterixa u različite zemlje i poigravanja sa stereotipima njihovih karakteristika) koristi svaka prilika za reviziju ili pak duhovito podcrtavanje inih stereotipa ili najopćenitijih mjesta poput, recimo, fame o škrtosti Škota.

Riječju, “Herlock Sholmes” i epizoda “Čarobna svjetiljka” divna su prilika za upoznavanje s bar jednom stranom stripovnog opusa jednog od najboljih domaćih majstora “devete umjetnosti”.

Zlatko Gall

VJEKOVNICI: Prah, 1. dio

Scenarij: Marko Stojanović · Crtež: Milorad Vicanović Maza · Boja: Dejan Sedlan

MALOBROJNI I UDALJENI

Scenarij: Bruce Jones · Crtež: Al Williamson

ROMEO BROWN: Muljatori, 1. dio

Scenarij: Peter O’Donnel · Crtež :Jim Holdaway

ŠIC-MIC

Autor: Walter Neugebauer

TATICA: Obiteljske tajne

Autor: Nob

PEANUTS

Autor: Charles Schulz

Drugi „Salon stripa“ u Bratuncu 29. i 30. novembra

Manifestaciju Drugi „Salon stripa“, koji će se u Bratuncu održati 29. i 30. novembra u prostorijama Narodne biblioteke, organizuju Snaga naroda Bratunac i Narodna biblioteka Bratunac. Događaj ovakvog karaktera specifičan je upravo iz razloga što se strip saloni održavaju samo na prostorima Banje Luke, Mostara i Doboja, dok je grad Istočno Sarajevo, kao i Bratunac, mlad u ovakvim projektima.

 – Drugi strip salon počinje sutra, 29. novembra, u prostoriji Narodne biblioteke u 19 časova. Svi posjetioci imaće priliku da pogledaju strip izdanja „Devete dimenzije“, udruženja strip autora i obožavalaca stripa Republike Srpske, a koja se tiču i naše istorije i književne scene. Takođe, svi prisutni će imati priliku da sa renomiranim strip umjetnicima razgovaraju o potencijalu naše regije u ovoj grani umjetnosti. Drugi dan je rezervisan za radionice, koje su se već godinu dana ranije pokazale veoma korisnim, jer su već za samo jedan dan iznjedrile mlade talente iz naše dvije opštine. Tako su Nikolina Milovanović iz Srebrenice i Nemanja Veselinović iz Bratunca svojim talentom i radovima istakli i obezbijedili mjesto u časopisu Parabelum koji uređuje i izdaje udruženje strip autora i obožavalaca stripa Republike Srpske „Deveta dimenzija“ – kaže Predrag Milić, jedan od organizatora manifestacije.

Deveta umjetnost sve više uzima maha širom Republike Srpske, jer su organizatori ovakvih dešavanja prepoznali potencijal zaboravljenih vrijednosti u svojim opštinama, a na događajima koje organizuju daju priliku mlađim generacijama da se okušaju u novim poduhvatima.

 – Strip umjetnici koji će držati radionice u subotu, 30. novembra, su Milorad Vicanović iz Laktaša, Srđan Vranješ i Zoran Pejić iz Banja Luke, Zdravko Knežević iz Prnjavora, te Milan Mladić i Predrag Ikonić iz Istočnog Sarajeva. Veliki je broj zainteresovanih tako da smatram da će se ove godine strip kultura u Bratuncu podići na viši nivo, što je i cilj organizatora ove manifestacije – navodi Milić.

Tekst i fotografije preuzete sa sajta infobirac.net

http://infobirac.net/2019/11/28/drugi-salon-stripa-u-bratuncu-29-i-30-novembra/

Peko, Maza, Fernandez - Luftballons

Integral - kompletna priča - ne nastavlja se!
A4 format - Tvrdi uvez - u boji - 180 strana
Cijena u pretplati 25 KM
Pretplata traje dok album ne izađe iz štampe, nakon toga cijena 30 KM.


Evo i malog uvoda:
Godina 1983. Sovjeti već šest godina na svojoj teritoriji postavljaju rakete srednjeg dometa SS-20, čime se malo po malo podižu tenzije u Istočnoj Evropi.

Berlin se ponovo nalazi u središtu zbivanja kada NATO pokreće Able Archer 83, najveće vojne vježbe koje je Atlanski savez organizovao do danas.

Problem nastaje kada Sovjeti pomisle da se radi o prikrivanju prave operacije kojom bi se započeo Treći svjetski rat!

Maza za SC: Nijedan četvrtak više neće biti veseo!

U pokretanju strip festivala, kojih je sve više, najveću ulogu igra nečiji entuzijazam i, na kraju krajeva, podrška lokalne zajednice. Imaju i mediji nekakvu ulogu. Neko ima sreće i dobre poslovne veze, pa dobije podršku sa nekog višeg nivoa. Nije potrebno da svaki festival bude glamurozan i da je u njegovu organizaciju bude utrošeno puno novca – kaže naš poznati strip crtač Milorad Vicanović Maza, u susret festivalima posvećenim devetoj umjetnosti, koji će se održati ovog vikenda u Banjaluci i Mostaru.

Maza u intervju za SrpskaCafe kaže da je odličan primjer za njegovu tvrdnju ono što banjalučko udruženje “Deveta dimenzija” radi sa izložbama i radionicama.

– U kojoj god opštini da organizujete tako nešto, uvijek se pojavi barem desetak zainteresovane djece. Ono što je jako interesantno je da je veoma puno djevojčica i imaju strahovit talent – ono, da se zapanjiš – kaže Maza, koji već godinama crta stripove za francuske izdavače.

o Znači li to da dolaze bolji dani za strip na našim prostorima?

– Mene uvijek pitaju da li ima stripa, da li se izgubio taj interes… To ti je totalni demant. Sve ovo što se dešava proizvodi jednu lančanu reakciju, kada ljudi vide da se nešto dešava na jednom mjestu, onda i oni hoće da probaju da organizuju nešto slično. Interesa ima, ali je poenta da se ne mora po svaku cijenu ići na nešto glamurozno, na svjetski nivo.

o Ali, ne može odmoći…

– Tačno, ima ljudi koji startuju tako, ali pričamo o onima koji imaju odličnu finansijsku podršku. Nije isto dovesti gosta koji je sa naših prostora, koji može doći kolima ili autobusom, pa čak i o svom trošku, i dovesti nekoga iz inostranstva, kome moraš platiti avionsku kartu i otići po njega i tako dalje. Recimo, ja to nikada nisam htio tako napraviti na Salonu stripa u Laktašima. Mada ima ljudi, kao što je organizator jednog festivala na kojem sam bio, koji je rekao da želi doći u Laktaše sa svojom porodicom da vidi kako to izgleda. To je dobar način da se malo upoznaju i zemlja i ljudi – nešto kao stripovski turizam (smijeh).

Kakav je odnos domaćih izdavača prema domaćim autorima?

– Mi sad više dođemo kao neki rasadnik talenata za strane izdavače. Nijedan izdavač sa ovih prostora nije u stanju da ti plati da uradiš album od 46 stranica po njihovim ili barem nekakvim razumnim cijenama. Na kraju krajeva, zahvaljujući tome što sada dosta ljudi zna kako se kreću cijene vani, ne bi ni pristali da rade za manji honorar. Opet, ja sam pristalica one teorije da se rad uvijek isplati, jer kao strip crtač ne bi trebao da praviš razliku u crtanju, bez obzira da li radiš za novac ili gratis. Ako se desi da se neki tvoj rad pojavi u pravo vrijeme i na pravom mjestu, da to primijeti ko treba – isplatiće ti se. Takav je bio i moj prvi slučaj kada sam počeo da radim za Francuze. Čovjek koji će kasnije postati moj agent mi je tada rekao da je ono što mi je ponuđeno čista pljačka. Ali, prihvatio sam ponudu kako bih dokazao da kvalitet mog rada ne određuje količina novca koja je u igri i, drugo, želio sam da dokažem da sam u stanju da uradim to što se od mene traži u zadatom vremenu i u traženom kvalitetu. Smatrao sam da mi to može donijeti sljedeći posao. Tako je i bilo.

o I onda su stvari promijenile?

– Već na pola posla, kada su vidjeli kako mi ide, dobio sam sljedeći ugovor. Bitno je samo da izađeš iz lokalnih okvira, ali i da si pouzdan, što je jedan od većih problema u svijetu stripa. Sada je izdavačima bitnije od tvog ličnog kvaliteta da uradiš ono što se traži na vrijeme, u roku. Takođe, čak i ako neko nije sjajan crtač, važno je da je montaža, tj. ono pripovjedanje u stripu, tečno. Ne omalovažavam koloriste, ali kolorisanje stripova je često prikrivanje grešaka, iako atraktivnije izgleda. Kolor prikriva 50 odsto grešaka. I u Francuskoj ima albuma u boji, koje kada malo bolje pogledaš, vidjećeš koliko ima rupa u crtanju i koliko je to loše nacrtano. Znaš, kao, lijepo je, šareno… što je više marketinški potez.

o Dakle, crno-bijelo ipak ostaje kao standard dobrih crtača?

– Evo, npr. nedavno je rađen specijal Kolina Vilsona, i to u svega 150-200 komada, po cijeni od 150-200 evra. Ipak, to se rasprodalo začas. Ali, taj specijal je u velikom formatu i crno-bijeli je, jer se tu onda jasno vidi rad crtača, a ne rad koloriste. Lično, više volim crno-bijele stripove, jer daleko više informacija koje mene zanimaju dobijem na taj način, kako je nešto nacrtano. To se ne može vidjeti u koloru, kao da postoji neki filter koji ti to onemogućava. Neko je možda izverziran za to, ali ja imam problem. Sve ono što sam kao klinac čitao, pa sad hoću da imam, neke integrale, kao recimo Rip Kirbi, crno-bijeli su. Ako je u koloru, nije to – to, posebno ako govorimo o onom starom koloru, koji je jako loš, gdje je samo bitno da bude neka boja. Postoji mnogo stripova, kojima kada skineš kolor, ostanu samo bazične linije – nema ništa.

Kako se strip danas snalazi u digitalnom okruženju?

– Znaš kako, strip je prilagodljiv. Za nas, koji smo navikli na štampana izdanja – da je ne znam kakav album napravljen digitalnoj verziji – nije isti osjećaj. Međutim, za generacije koje su odrasle uz računare i mobilne telefone, njima će to vjerovatno biti interesantno, kao i ovo na papiru. Ja ne volim kada ne mogu da vidim cijelu tablu u komadu, nego moram da skrolujem, pa brzo izgubim volju. Imam masu tih stripova u digitalnom obliku i većinu nikada nisam ni pogledao. Sa druge strane, sva moja izdanja postoje i u digitalnom formatu.

o A ukoliko govorimo o cijeni u odnosu na fizička izdanja?

– U suštini, jesu kudikamo jeftinija i omogućavaju većem broju ljudi da ih pročitaju. Na Zapadu se veoma često dešava da nakon što pročitaju digitalnu verziju, ljubitelji stripa kupe njegov fizički primjerak za kolekciju, kako mu se mogu kasnije vratiti. Tako putem digitalne verzije mogu procijeniti da li im se strip sviđa, da li im je priča dovoljno dobra, a onda se putem fizičkog izdanja mogu potpuno uživjeti u detalje. Postoje takve kombinacije, što opet nije loše za strip.

o Kakvu ulogu imaju kolekcionari u tom procesu?

– Kod nas kolekcionari jednim dijelom održavaju sposobnost izdavača da se bave tim čim se bave, ali su izdavači iz Srbije i Hrvatske u nešto boljem položaju, jer se dosta njihovih tiraža otkupi za biblioteke, što je dovoljno da se pokriju neki troškovi. Dakle, opet na neki način govorimo o podršci države. Smiješno je da ti tretiraš kao šund jednu takvu industriju. Na primjer, Francuska podržava i podstiče svoje izdavače. Da ne pričam o tome sa kojeg nivoa dolaze ljudi koji otvaraju njihove festivale.

o Zašto je to tako kod nas? Ipak, govorimo o jednoj grani umjetnosti.

– Mislim da je kod nas generalno uvriježen takav stav prema svakom obliku umjetnosti. To se najčešće ispoljava kod priče o talentu. Kod nas ljudi smatraju da se neko rodi sa talentom i da je njemu sve znanje utisnuto rođenjem. Znaš, ono, čim sam bio u stanju da uzmem olovku u ruku, odmah sam počeo da ctam “Wunderwaffen”. Kod nas ne postoji proces učenja, a tu je i onaj odnos prema tuđem radu “ma, to je tebi lako”, bilo da crtaš ili kopaš. Naravno da je lako kada drugog gledaš kako radi.

Djeluje i da se strip kod nas doživljava kao nekakva usputna zabava?

– Baš kao što si rekao, ljudi to doživljavaju samo kao zabavu, pa u 99 odsto slučajeva, kada me ljudi upoznaju i saznaju čime se bavim, pitaju: “Može li se živjeti od toga?”. Većini je to neshvatljivo. Znaš, oni misle da to služi da se po selu hvališ i pokazuješ kako si ti nešto nacrtao. To ti je kao onaj primjer kad daš intervju, pa ti onda prilaze sa komentarom: “Ej, gledao sam te na televiziji!” Čekaj, to bi sad trebalo da bude neko dostignuće? E, tako je i sa stripom: “Čuj, neko ti objavio strip i još te plaća?! Koja budala…” Ne daj bože da još kažeš koliki ti je honorar, vjerovatno će reći da ti koji te plaćaju tek onda nisu normalni.

o Spomenuo si da kod nas ne postoji proces učenja?

– Pa, da. Imaš one koji kažu: “Vidiš, dobro sam ja crt'o u osnovnoj školi, šta misliš bi’ li i ja to mogao?” Mislim, ne tiče se to samo stripa. Imam kolegu koji se bavi rezbarenjem, pa pravi svašta nešto od drveta. Jednom ga je neko pitao koliko naplaćuje radove, a kad je rekao da se radi o nekih 200-250 KM, ovaj mu odgovara: “Bio sam ja talentovan kad sam bio mlađi, mogao bih i ja to raditi”. Kao, svi sve možemo. Vani to, ipak, nije tako. Ljudi imaju daleko veće poštovanje prema stripu, nepojmljivo je koliko je taj odnos drugačiji nego kod nas. To ne znači da svi vole ili cijene strip, ali imaju poštovanje. Imaš ljude koji su veoma obrazovani, a koji čitaju stripove, kao što su univerzitetski profesori, istoričari, koji ti priđu i kažu, tipa: “E, ovo nije bilo ovako…”  Francuzi, recimo, imaju bogatu istoriju, a i mnogo toga je dokumetovano, pa da vidiš kad onda krenu rasprave oko referenci – da li Napoleonovi husari trebaju imati baš te kićanke ili ne, jer su jedne nosili do 1804. pa su kasnije bile drugačije… Generalno, to je u stripu nebitno za priču, ali imaš takvih profila čitalaca. Ili kad počnu rasprave o avionima, motorima…

o Kad smo već kod toga, koliko se pripremaš jednu takvu temu, iako je u pitanju alternativna istorija?

– Ja sam ekstrem po tom pitanju. Njihovi autori (francuski, prim. aut) u principu rade jedan album godišnje. Ako je to neki tandem koji nudi projekat izdavaču, onda oni unaprijed urade karakterizaciju likova, prikupljaju građu i slično. Kod mene su skoro sve priče alternativna istorija, ali naravno da ti treba nekakva dokumentacija. Veoma brzo radim i imam kratke rokove, pa od serijala “Wunderwaffen” radim dva albuma godišnje, sada radim i spin-off tog serijala, plus još jedan album za drugu izdavačku kuću, iako je u stvari u pitanju isti vlasnik. U tom ritmu bukvalno nemaš vremena za neke studije crteža, nego jednostavno dobiješ scenario i počinješ da radiš. Onda u hodu, ako imaš likove koje su istorijske ličnosti, nađeš slike i radiš. Dakle, ne precrtavaš slike, jer ih nemaš u svim mogućim pozama, niti ja, na kraju krajeva, tako radim. Ako je u pitanju neki fiktivni karakter, scenarista ti može dati naznaku na koga bi tipski trebao da liči. U svakom slučaju, nemam vremena da radim studije tog lika. To je već individualna stvar – neko može tako raditi, neko ne. Moja je sreća u svemu tome što meni odgovara taj mulitasking i onda to ide bez problema.

Ako gledamo dalje prema Zapadu, šta misliš koliko aktuelni superherojski filmovi mogu pomoći poularizaciji stripa kod mlađe publike?

– Sigurno da to jeste imalo određenog uticaja, mada mislim da su japanski anima crtaći više izazvali interesa kod djece, nego ti američki filmovi. Stvar je u tome što su američka strip izdanja koja se štampaju kod nas poprilično skupa. U moje vrijeme je, recimo, postojala strip revija Eks almanah, pa se to moglo pratiti. Ako ostavimo internet po strani, sada se ti stripovi kao štampano izdanje pojavljuju u nekim skupljim formama, tako da to ne može baš svako priuštiti. Zato klinci više kupuju Bonelli kiosk izdanja koja su daleko jefitnija, ali sve to na određen način igra svoju ulogu. Lično, nikad se nisam “ložio” na superheroje, tako da to nisam nešto pretjerano pratio.

o Šta misliš kako će onda izgledati “staroj gardi” nedavno je najavljeni Bonelli/DC cross-over?

– Posredno znam o čemu se radi, jer mi je nuđeno da upadnem u tu “priču”. Oni hoće da malo promijene formu, onaj Bonellijev “kavez”, da to više liči na američke sveske… Čini mi se da je i novi Mister No rađen na sličan način (“Revolution”, prim. aut). I oni svašta pokušavaju. Jednostavno, mora se to mijenjati, prilagođavati, isto kao što se, npr. automobili mijenjaju – motor k'o motor, ali ono što se vidi spolja, stalno se mijenja. Drugačije su i priče danas. Ne prolazi više crno-bijelo i glavni junak koji pije mlijeko. Ne možeš privući publiku na isti fazon koji je upalio prije 40-50 godina. To još uvijek pali kod ljudi koji se po forumima raspravljaju o tome čiji je Zagor najbolji i kojima ne smiješ reći da Ferri nije najbolji crtač na svijetu, jer onda možda rizikuješ prijeteće poruke i možda nađeš konjsku glavu u krevetu (smijeh).

o Kao što je, recimo, bila situacija sa Gajićevom naslovnicom Zagora za Novu zlatnu seriju, koju objavljuje izdavačka kuća Veseli četvrtak?

– Ti komentari su neiscrpan izvor zabave. Pored Alekse Gajića i komentara na njegovog Zagora, bila je i ona Talajićeva naslovnica. To su komentari ljudi koji, u suštini, nisu odrasli. Svako od nas evoluira. Neke stvari koje sam ja kao klinac volio, sad ako bih pokušao da čitam, ne bih mogao. Svaka čast Banetu Kercu, znamo se, poštujemo, zezamo se, ali kad sam počeo čitati Kobru, stao sam nakon šest stranica – jednostavno ne mogu. Ne izaziva onu vrstu oduševljenja kao nekada. A ta publika za koju me pitaš, ne napreduje nimalo. Ona je još uvijek na istom nivou kao kad su bili klinci, nema nikakvog pomaka. Evo, npr. Zagor mi nekad padne pod ruku… ma, to su priče za djecu. Ali, tražio sam od Rubinija “Izgubljeni svijet”, jer on ima veoma neobičan stil – da pojede Ferrija za doručak. Ovi o kojima pričamo su to ocijenili kao “užasno i grozno”, te “on je sve uništio, ne liči na Zagora”. A, sve je kako treba, da uživaš – i crtež i priča. Znači, za njih je nešto dobro samo ako je kao Ferri. Pa čak i o onima koji imitiraju Ferija se lamentira ko ga je bolje iskopirao, ko više unosi taj duh i tako dalje.

o Koliko to uopšte ima smisla?

– Ako se razumiješ u crtanje ili se baviš crtanjem, onda jasno vidiš na koliko je stvari Ferri griješio, kako se “izvlačio” i koliko su neke poze izvještačene. Pazi, ja sam imao prilike da ga upoznam, on je bio jedan simpatičan čičica. U redu, drag mi je to strip bio, ali nije vrhunac strip umjetnosti, kao što je za neke koji nisu još otkrili Princa Valijanta, koji im je vjerovatno dosadan. Da ne pričam tek o Hermanovoj Komanči, koja je film – vidiš montažu, vidiš scene koje samo što ne ožive. To kod Ferrija ne postoji, uvijek su neke iste ili slične poze. Obično kažem da je to onaj, da tako kažem, šund u stripu koji radi svoj posao, koji je možda neki početni okidač da neko počne čitati stripove, ali ne možeš ostati na tome cijeli život.

Može se ljutiti ko god hoće, ali to je prosto tako. Ako je tebi neka od tih priča vrhunac pripovijedanja, to znači da nisu u životu nikavu knjigu pročitao. Bilo ko od nas ko se bavi ovim poslom, puno je stvari pročitao koje nemaju veze sa stripom. Da bi imao ideju, viziju moraš da čitaš knjige, i to ne strogo žanrovski, nego upijaš sve živo. I te rasprave su potpune besmislice, jednostavno ne možeš nikoga argumentima da ubijediš u nešto drugo. To što oni seciraju crtače da nisu uradili ovo ili ono – pa, ljudi su to uradili prema svojoj viziji. Ako ti se ne sviđa, kupi verziju sa originalnom naslovnicom. Ma, daleko im lijepa kuća. To su komentari “vješanje”, “lomača” (smijeh). Ipak, najbolji mi je komentar: “Poslije ovoga mi nijedan četvrtak više neće biti veseo!” (smijeh)

Razgovarao: Savo Drakulić

Tekst i fotografija preuzeti sa sajta srpskacafe.com

http://srpskacafe.com/2019/10/maza-za-sc-nijedan-cetvrtak-vise-nece-biti-veseo/

Na ovogodišnji niški festival stripa “Striporama” dolazi crtač "Dragonera"

Prvi put u Srbiju, kako kažu organizatori Striporame, dolazi italijanski strip-crtač koji radi na serijalu Dragonero Đuzepe Mateoni. Pored njega, dodaju organizatori, na festivalu koji će u niškoj Tvrđavi biti održan od 8. do 11. avgusta, prisustvovaće veliki broj domaćih i stranih strip-autora, a biće organizovane i izložbe i tribine.

Striporama fest je, ističu organizatori, međunarodni festival stripa i popularne kulture koji po 5. put organizuju Nišville džez festival i niška striparnica Južni Darkwood.

Kao gost Striporame, dodaju organizatori, prvi put će posetiti Srbiju Đuzepe Mateoni, zvezda izdavačke kuće "Serđo boneli editore", autor naslovnica i crtač strip serijala Dragonero.

Gosti će biti i Konstantin Viktov-Titis, strip crtač i storiborder na hit-filmovima The Expendables, Killing Season, Olympus has fallen, Milorad Vicanović Maza, crtač Wundervaffen strip serije, Darko Perović, Ivan Stojković, Miroljub Milutinović Brada, Sabahudin Muranović Muran, Dejan Nenadov, Leonid Pilipović (zvezda francuskog stripa i gitarista grupe Goblini) - podvlače organizatori.

Program Striporame odigrava se, dodaju organizatori, u niškoj Tvrđavi, u Zelenom strip ateljeu, gde gosti festivala potpisuju stripove i crtaju posvete posetiocima. U okviru festivala biće organizovana i samostalna izložba Dejana Nenadova, izložba radova gostiju učesnika svih pet dosadašnjih izdanja Striporame, izložba akcionih figura, kao i radionica stripa za osnovce i srednjoškolce.

Jedan od važnih segmenata Striporame, po kojem se i razlikuje od festivala u zemlji i okruženju, kako kažu organizatori, jeste i zvanični portfolio festivala, sačinjen od ilustracija gostiju festivala urađenih specijalno za ovu priliku. Na ilustracijama se po tradiciji nalazi kombinacija kulturno-istorijskih i arhitektonskih motiva Niša i poznatih junaka koje gosti festivala inače crtaju.

Autor: J. V.

Tekst i fotografije preuzete sa sajta juznevesti.com

https://www.juznevesti.com/Kultura/Na-ovogodisnji-niski-festival-stripa-Striporama-dolazi-crtac-Dragonera.sr.html

“ZASLUŽUJE VIŠE RAZUMIJEVANJA” Održan 12. “Salon stripa” u Laktašima

Kada se sumira ovih 12 godina, velika je razlika u odnosu na prve godine u interesu i posjećenosti, a potvrdilo se da se sav uloženi trud polako počinje isplaćivati u smislu toga da smo ispunili misiju vraćanja stripa u žižu interesovanja i animiranja mladih ljudi da se bave stripom – rekao je Milorad Vicanović Maza, osnivač „Strip salona“ u Laktašima, koji je ovogodišnji 12. po redu „Salon stripa“ kao i do sada, organizovao uz saradnju sa „Centrom za kulturu i obrazovanje“ Laktaši.

– Gdje god smo do sada bili na strip radionicama pokazao se veliki interes mladih i da njima uopšte nije nepoznato strip pripovijedanje. Stvarno je šteta ne pružiti priliku mladima koji imaju afiniteta prema strip stvaralaštvu. Kod nas se bavljenje bilo kojim vidom umjetnosti ne smatra nečim egzistencijalnim pa ljudi obično komentarišu da mi to sve radimo iz hobija. Normalno, to jeste naš hobi, ali mislim da ipak zaslužuje više razumijevanja – objasnio je Maza.

Ovogodišnje okupljanje strip crtača u Laktašima proteklo je uz mnogo druženja i učenja. Mališani koji su se pridružili iskusnim crtačima imali su priliku učiti od najboljih.

– Na početku smo dolazili da podržimo Mazu, a sada je to već dosta ozbiljnije i ne radimo to više toliko radi promocije, već da bi mi uživali u tome kako drugi ljudi uživaju u stripu. Ispočetka smo sami uživali u stripu, a sad su tu klinci i posjetioci koji crtaju – dodao je Filip Andronik, strip crtač iz Sarajeva.

Filip se stripom bavi već 19 godina, a trenutno radi za jednu francusku izdavačku kuću sa kolegom Senadom Avdićem.

– Nama kao malima roditelji obično kažu što to radiš, kome to treba, studiraj ekonomiju, pravo, bavi se nekim stvarnim zanimanjem, strip to nije, od njega se ne može živjeti. Danas se može živjeti od bilo čega ako si dobar. Taj likovni izraz koji nije realan kao mrtva priroda ili apstraktan kao neka savremena umjetnost, nego je jako ilustrativan, ostvara ti vrata uposlenja i kao ilustratora i kao strip crtača i kao „story board“ umjetnika. Ako voliš ovaj posao i dobro ga radiš, odlično možeš zaraditi. Još uz to uživaš u tome što radiš, nemaš radno vrijeme, nemaš šefa iznad glave, ne guraš se u javnom prevozu – kaže Filip.

Savremena tehnologija omogućila je svim umjetnicima, pa i strip crtačima, lakšu promociju i novu dimenziju crtanja. Ipak, mnogi ostaju vijerni papiru i olovci.

– Mi autori koji imamo nekih dvadesetak godina staža smo pomalo staromodni i idalje radimo sa papirom i olovkom, a postoje i moderni crtači koji su prihvatili digitalni način crtanja. Strip je prilagodljiv i našao je sebi mjesta i u jednom drugom mediju i evoluirao. Internet je doprinijeo na taj način što je pružio prostor za predstavljanje radova strip crtača širom sveta. Ipak, ostaje i to da je veoma bitan i fizički kontakt, upoznavanje ljudi, jer druženje i provođenje vremena na ovakim i sličnim događajima dodatno podstiče na rad – objasnio je Filip.

Prema riječima Maze koji trenutno radi za dva francuska izdavača na par serijala i spada u najproduktivnije autore u Evropi, evropski strip festivali nisu toliko komercijalizovani. Tu se okupljaju ljudi svih uzrasta i strip postoji za sve generacije, a izlažu vrhunska djela, ali i šund. Djela koja su dobijala Pulicerove i mnoge druge nagrade.

– Takvi događaji promijenili bi mišljenje naših ljudi o stripu koji misle da je to samo neka laka zabava, a to je zapravo jedna velika industrija koja donosi mnogo novca. To nije nešto što neko radi džabe, već je to biznis – dodao je Vicanović.

Ovaj poznati strip crtač završio je 15. nastavak iz serijala na kojem radi, a trenutno priprema i sljedeći. Godišnje uradi oko tri, četiri albuma, što je mnogo više od prosjeka, ali kaže da je to njegov uobičajeni ritam.

– Teško ćete naći strip crtača koji je nenačitan, koji ne sluša muziku, ne svira bar jedan instrument. Bavljenje stripom vas natjera da tražeći materijal za to što radite morate istraživati istoriju, da čitate i razvijate maštu – objasnio je on.

Ne zaostajemo za Evropom

Francuzi se često čude koliko mi imamo potencijala i kvalitetnih autora kada je strip u pitanju jer oni nas vide kao dio Istočnog bloka gdje toga nije bilo, ali mi nismo tu zaostajali ni po čemu. Sada dolazim u situaciju da se susrećem sa starijim generacijama belgijskih i francuskih strip crtača koji su meni bili uzori i jako mi je simpatično kada se ljude iznenade koliko ja imam urađenih albuma za jako kratko vrijeme. To onda bude onako jedno poštovanje od strane njih jer oni znaju šta znači to uraditi – kaže Maza.

Autor: Andrea Aleksić  

Tekst i fotografije prezete sa sajta srpskainfo.com

https://srpskainfo.com/zasluzuje-vise-razumijevanja-odrzan-12-salon-stripa-u-laktasima/

Milorad Vicanović Maza: Strip nije ni šund, niti dječja zabava

LAKTAŠI - Dvanaesto izdanje najdugovječnijeg strip-festivala u Bosni i Hercegovini, "Salon stripa, Laktaši 2019", biće održano 12. i 13. aprila tekuće godine u Centru za kulturu Laktaši, a u organizaciji ove ustanove i poznatog strip-umjetnika Milorada Vicanovića Maze.

Kako saopštava Vicanović, ujedno i osnivač ovog strip-salona, na izložbenim panoima biće postavljeno 40 kolor tabli iz strip-albuma "Stripovijetke" Milana Mladića, Predraga Ikonića i Miroslava Govedarice, koji je rađen po djelima Petra Kočića.

"Očekuju nas i tradicionalne strip-radionice sa domaćim strip-crtačima, strip-berza u režiji Zorana Pejića i 'Devete dimenzije', izložba maketa naših prijatelja iz Maketarskog kluba 'Kastel' u Banjaluci i još nekoliko iznenađenja", riječi su orgnizatora "Salona stripa", na kojem će, po najavama, biti nastavljen koncept stvaranja mlađe publike i autora. Idealna prilika za tako nešto jeste dolazak iskusnih strip-autora koji će održavati edukativne radionice.

Radionice će tradicionalno biti održane oba dana manifestacije u periodu od 12 do 20 časova, a na iste su pozvani svi bez obzira na uzrast.

Učesnici ovogodišnjeg salona jesu: Tatjana Vidojević, Predrag Ikonić, Midhat Kapetenović, Milan Mladić, Filip Andronik, Borislav Maljenović, Milan Drča, Enis Čišić, Zdravko Knežević, Miroslav Slipčević Mimi, Dejan Šijuk, Srđan Vranješ, Kenan Halilović, Armin Oždić, Jovan Bratić i Srđan Salat.

Posjetioci salona sa učesnicima imaće priliku da uživaju i u berzi stripa uz gostovanje izdavačke kuće "Deveta dimenzija" iz Banjaluke, koja djeluje u sklopu Udruženja strip-autora i obožavalaca stripa Republike Srpske, predstavljanju novih strip-izdanja kao i druženju.

Na berzi stripova će se naći izdanja skoro svih izdavačkih kuća iz regiona poput "Fibre", "Darkvuda", "Dibidusa", "Besne kobile", "Čarobne knjige" i drugih.

"Strip se, nažalost, i dalje kod nas tretira ili kao šund ili kao dječja zabava. A nije ništa od toga. Strip je ozbiljna umjetnost, kao i svaka druga. Naravno, kao i svaka druga kulturna djelatnost, i strip treba da ima podršku društva, treba da stvara i edukuje publiku. Pomogao bi svakako i rast standarda i mnogo toga još kako bi se stripu vratio položaj koji ima u normalnim sredinama. Ali, generalno mislim da ima budućnost, jer se uvijek nađe neko ko voli crtati i čitati stripove. To je dovoljno, makar za početak", rekao je, najavljujući "Salon stripa", Milorad Vicanović Maza, iza kojeg je već 30 objavljenih albuma za inostrano tržište i koji godinama unazad radi za francuske strip-izdavače "Delcourt" i "Soleil".

Tekst i fotografija preuzeti sa sajta nezavisne.com

https://www.nezavisne.com/kultura/vizuelna-umjetnost/Milorad-Vicanovic-Maza-Strip-nije-ni-sund-niti-djecja-zabava/531167

Do pakla i nazad -

U čast navršavanja veka od završetka Prvog svetskog rata 11. novembra, tačno 100 godina od potpisivanja primirja u Kompjenskoj šumi 11. novembra 1918. godine, objavljen je strip album "Do pakla i nazad" u izdanju Centra za kulturu grada Zaječara i Udruženja ljubitelja stripa i pisane reči "Nikola Mitrović Kokan". U pitanju je omaž započetom i nikad završenom strip projektu Nikole Mitrovića Kokana (1933-1997) posvećenom epopeji srpke vojske u Prvom svetskom ratu, koji kroz niz kratkih priča koje prate istu grupu likova pokriva Veliki rat od njegovih prologa do epiloga. Tako su pričama pokriveni Sarajevski atentat, Ulazak Austroguarske vojske u Srbiju, bitke na Ceru, Mačkovom Kamenu i Kolubari, odbrana Beograda, povlačenje preko Prokletija, Plava grobnica na Krfu, proboj Solunskog fronta i povratak u Srbiju. Takođe, u albumu se pojavljuju i istorijske ličnosti poput Gavrila Principa, Dragutina Dimitrijevića Apisa, Franca Ferdinanda, Oskara Poćoreka, Radomira Putnika, Milunke Savić, Petra Bojovića, 1300 kaplara, Flore Sands, Aleksandra Lekse Saičevića, Stepe Stepanovića, Petra I Krađorđevića, Momčila Gavrića, Dragutina Matića, Živojina Mišića, Aleksandra Krađorđevića, Nikole Pašića, Mihajla Petrovića, Pavla Jurišića Šturma, Miloja Anđelkovića Kajfe, Ljutomira Đorđevića...

Predgovor i pogovor, koji govore o istorijskoj verodostojnosti stripa, dela su doktora istorijskih nauka, pa tako predgovor potpisuje dr Aleksandar Uzelac (Beograd) i dr Perica Hadži Jovančić (Kembridž), a veliki analitički esej koji povezuje započeti strip Nikole Mitrovića Kokana sa konačnim strip albumom napisao je vodeći srpski strip toretičar Slobodan Ivkov. Stripove i ilustracije su uradili Dražen Kovačević, Mijat Mijatović, Miroljub Milutinović Brada, Jovan Stojanović (John Radley), Branislav Kerac, Milorad Vicanović Maza, Leonid Pilipović, Dušan Božić, Dragan Stokić Rajački, Srđan Todorović, Sabahudin Muranović Muran, Aleksa Gajić, Milan Drča, Dejan Stanković, Borivoje Grbić, Jovan Ukropina, Borislav Maljenović, Ivan Stojanović Fiki, Nebojša Remeljej, Igor Krstić, Velibor Stanojević, Dejan Sedlan, Danko Dikić, Nikola Matković, Aleksandar Anđelković i Marko Nikolić. Kuriozitet je da se u ovom albumu nalazi i strip "Marš na Drinu" koji 2014. objavio list "Odbrana" kao specijalan podlistak, što ga čini jedinim stripom koji se bavi Prvim svetskim ratom a koji je direktno podržala vojska Srbije, naslednica vojske koja je na svojim plećima iznela Veliki rat. Takođe, ovaj album sadrži i sve sačuvane i nikada do sada viđene fragmente stripova Nikole Mitrovića Kokana na temu Prvog svetskog rata.

"Do pakla i nazad" je crno beli album, A4 fromata, na 112 strana, u tvrdom povezu. Za sve bliže informacije, kao i za narudžbinu albuma, možete se obratiti na mejl balkanska.smotra.stripa@gmail.com

Centar za kulturu grada Zaječara

Tekst i fotografija preuzeti sa sajta stripvesti.com