Blek #105 - Duh iz Castelmorea

 

SCENARIO

Maurizio Torelli

Yves Chantereau

CRTEŽ

Carlo Cedroni

André Amouriq

NASLOVNICA

Corrado Mastantuono

BROJ STRANICA

224

ORIGINALNI NASLOV

Lo spettro di Castlemore

ORIGINALNI BROJ

13

Blek #97

SCENARIO

Svetozar Obradović

CRTEŽ

Sibin Slavković

Branko Plavšić

NASLOVNICA

Antonio Canale

BROJ STRANICA

224

ORIGINALNI NASLOV

Bagarre a Boston

ORIGINALNI BROJ

118

 

Blek Ludens #96 - Urota protiv Bleka

 

SCENARIO

Petar Aladžić

CRTEŽ

Slavko Pejak

Ahmet Muminović

NASLOVNICA

Jean-Yves Mitton

BROJ STRANICA

224

ORIGINALNI NASLOV

Complotto contro Blek!

ORIGINALNI BROJ

117

Blek #95 - Purpurni cvijet

 

Intervju: Željko Mitrović

Željko Mitrović je rođen 1955. godine u Uskoplju. Završio je Likovnu akademiju u Sarajevu i nakon toga radi kao profesor likovne kulture u rodnom gradu. Stripom počinje da se bavi na samom početku osamdesetih godina prošlog veka, zajedno sa pet godina mlađim bratom Ivicom. Zajedno su pisali scenario i crtali svoje stripove. Prve stripove objavljuju 1981. godine u YU stripu, SAZ-u i Zvitopercu.

Najpoznatiji strip braće Mitrović je Kamenko, koji je u periodu 1984-1986. godina izlazio u Dnevnikovim izdanjima. Posebno se istakao i strip Antar iz 1987. godine. Tri epizode ovog stripa objavljene su u Novom strip zabavniku, Malim novinama i Izvorima.

Za Male novine braća Mitrović nacrtala su sedam epizoda stripa Stel Starion prema scenariju Miodraga Milanovića, a za Dnevnik su, kao kompletni autori, stvorili tri epizode Velikog Bleka, od kojih su dve objavljene.

Željkov brat Ivica poginuo je u ratnom sukobu 1993. godine..

Ko je Željko Mitrović?

Željko Mitrović je po struci profesor likovne kulture, ali je cijeli životni vijek proveo radeći u osnovnoj školi, gdje još uvijek radi i čeka zasluženu penziju. Trenutno sam zaposlen u OŠ „Uskoplje“ u Srednjoj Bosni. Tu vodim školu stripa i imam svoj tim koji poprilično uspijeva na natjecanjima širom bivše Juge.

Rođeni ste u Uskoplju. Kako je izgledalo detinjstvo u ovom gradu tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka?

Rođen sam 1955. godine baš u gradu. Bila je zima, tako da se porođaj uradio bez, kako smo ih zvali, babica, jer se nije moglo doći do doma zdravlja. Za djetinjstvo me vežu divne uspomene, igre, druženja. I danas volim taj grad i zato i nisam nikad razmišljao o odlasku.

Kada ste i kako zavoleli strip?

Vrlo rano sam naučio čitati i ćirilicu i latinicu tako da sam počeo čitati Politikin zabavnik i Plavi vjesnik. Ljudi su vidjeli Zabavnik, ali nisu vidjeli ko ga čita, jer nisam imao živaca čekati da dođem kući i vidim nastavak stripa, a bio sam toliko mali da su mi virile samo noge.

Koje stripove ste u detinjstvu najradije čitali?

Kao mali nisam imao svog junaka, čitao sam sve što je u to vrijeme izlazilo i to sam strpljivo slagao i sakupljao. Bilo je to vrijeme kada vas je svaki junak stripa privlačio na svoj način.

Kada ste počeli da se bavite stripom?

Već prije upisa na Likovnu akademiju Ivica i ja radili smo neke probne radove normalno čisto amaterski. Kad sam došao na akademiju tamo se pojavio jedan običan čovjek Ervin Rustemagić. Pokazalo se da on ipak nije bio običan. Upisao je akademiju i iste godine se i ispisao. Iz razgovora sam saznao da on već zastupa neke crtače stripa i tada sam vidio originale Julesa, Hermana i Ljubomira Filipovskog. Inače, to je bila i prva izložba stripa u BiH na Skenderiji. Bio je to događaj kad vam Jules u katalog nacrta Šolmsa i Votsona, a Herman Bernard Prinsa i Filipovski svoj crtež. Prvi vikend kad sam došao kući poslije te izložbe rekao sam Ivici da idemo crtati stripove, ali sada ozbiljno.

Koliko je Vaš brat Ivica značajan za Vaše bavljenje stripom?

Odmah da naglasim da ni ja, a ni Ivica nikada nismo došli u neku situaciju da svađom riješavamo pitanje toga što crtati. Za nas obojicu strip je kao prvo bio zabava, pa ako uspijemo. Ivica je bio pokretač svega, jer ja sam već imao posao i malo sam se ponekad previše opuštao, on je znao da može uspjeti u stripu i zato je bio motorna snaga našeg tima. Išao je u Novi Sad, u Ljubljanu kod Cirila Galea, itd. Meni je bilo dovoljno da crtam, a da on ostvaruje kontakte i to je savršeno funkcionisalo.

Kako ste Ivica i Vi stvarali stripove? Ko je pisao scenario, a ko je crtao, ko je tuširao…?

Ovo mi je najteže pitanje pošto ni on ni ja, kad bi danas stali pred bilo koju tablu koju smo uradili, ne bi znali sa sigurnošću reći ja sam ovo, ti si ovo. Znači, stvarno je naš rad bio timski, ako bi on vidio da nisam nešto tuširao, završio bi to. Isto važi i za mene.

Kako je teklo Vaše dalje školovanje?

Vrlo kratko, ja sam završio Likovnu akademiju, a Ivica je upisao Likovnu akademiju i poslije dvije godine je napustio, da bi u Ljubljani završio tadašnji modni dizajn i zaposlio se u trgovačkoj firmi „Bratstvo“. Tu je radio kao aranžer izloga, tako da smo odjednom obojica dobili dosta slobodnog vremena.

Prve stripove ste Ivica i Vi objavili u YU stripu 1981. godine. Kako se sećate tog perioda?

Ta sjećanja su još uvijek svježa. Divno je kad prvi put vidite vaš trud objavljen na stranicama popularne strip-revije. To je bio signal da krenemo još upornije jer smo shvatili da u svijetu stripa ima mjesta i za nas.

Iste godine ste u sarajevskom SAZ-u objavili kaiš stripa Bohemi. Da li se sećate ovog stripa?

Vjerovali ili ne, ta dva lika ja još uvijek crtam kad sjedim sam kod kuće, onaj bucmasti mali - to je slika i prilika mog pokojnog tate, a drugi tip - to je moj stric, isto pokojni, Petar. Obojica su volili čašicu, ali, kao što ste vidjeli u kaišu, ne baš previše. Dovoljno za geg. Imali smo završenu cijelu epizodu stripa, ali je, nažalost, izgorjela.

Da li je u to vreme bilo i drugih pokušaja da objavite neki strip?

U to vrijeme došlo je do suradnje sa gospodinom Cirilom Galeom iz Ljubljane, pa smo uz njegovu pomoć  u reviji Zvitorepec objavili kratki strip od dvije table, normalno geg, a onda smo uradili malo ozbiljniji, ali dječiji strip, gdje je glavni junak bila djevojčica koja zaluta u šumi. Tu sam priču poslije iskoristio da uradim svoju prvu slikovnicu, ali poslije rata. Za Galea smo radili i veliki broj ilustracija, tako da je i naše samopouzdanje raslo.

Preko Galea smo za zagrebački Naš strip poslali tablu stripa u koloru, ali nije prošla, jer je to, navodno, bila šala u četiri slike. Mi mislimo da je razlog bio što je to bila erotska šala u četiri slike.

Kako je došlo do saradnje sa novosadskim Dnevnikom?

Vrlo lako. Ivica je pokupio sve po kući što smo do tada crtali i krenuo na put. Da napomenem, mi u Novom Sadu imamo bliže rođake, tako da to nije bio neki put grlom u jagode, imao je gdje noćiti, a to mu je bilo najvažnije. Stripovi su odgovarali kvalitetom i to je bilo to.

Da li ste u to vreme odlazili u Novi Sad? Da li ste se sretali i družili sa drugim autorima stripa?

Kao što sam rekao, za te stvari je bio zadužen Ivica i on bi mi poslije pričao s kim se sve susreo i o čemu su pričali. Mene je škola blokirala, tako da sam mogao samo sa fotografija vidjeti ko je bio sa njim.

Strip koji je u to vreme privukao najviše pažnje bio je Kamenko. Kako je uopšte nastao ovaj strip?

Ovo je bio prvi strip gdje smo puno skicirali i razgovarali. Prvo je Kamenko bio kao Švarceneger i onda smo mu malo pomalo dodali stomak. Shvatili smo da radimo šaljivi, a ne ozbiljni strip. Kada je to bilo gotovo, dali smo mu modernu frizuru, želeći da se što više razlikujemo od sličnih junaka. Dok smo radili Kamenka (da više ne napominjem: opet zajedno), rekli smo da nećemo ni pogledati kako je rađen bilo koji sličan strip. Radićemo po svom i čak ćemo izmišljati svoje životinje. To se pokazalo kao dobar potez. Imamo originalne praistorijske ljude, imamo originalne praistorijske životinje i na posao. Prva tabla je bio umor, a onda je krenulo kad je objavljena. Htio sam da uradimo jednu dužu epizodu, ali se Ivica držao one svoje: tabla stripa – kvalitetna.

Sledi strip Antar, po kome ste verovatno i najpoznatiji. Kako je došlo do ideje za ovaj strip? Kakve su bile ambicije i zašto se stalo na trećoj epizodi?

Antar je u našim glavama davno nastao, no mi nismo bili dovoljno kvalitetni da ga tad nacrtamo. Sada je bio trenutak da ga pokušamo odraditi. Prva epizoda je bila proba, kao i film: čekate reakciju onih koji čitaju strip, a Strip zabavnik ga još stavio na početnu stranicu. Nije nam bilo svejedno. Ivica je odnio drugu epizodu i tamo je shvatio da smo nešto dobro napravili. Iz razgovora sa kolegama shvatio je da smo opet napravili nešto drugačije za ono doba. Uradili smo tri epizode, četvrta je bila do pola urađena, a onda je došao poziv od našeg prijatelja iz Sarajeva Ahmeta Muminovića, nažalost pokojnog, da objavi Antara u Zabavniku Malih novina, što smo i prihvatili. Uvjet je bio da u bojama uradimo naslovnu stranicu Antara.

U Lunovom magnus stripu objavljene su dve epizode Velikog Bleka koje ste radili Ivica i Vi. Koliko ste bili zadovoljni radom na ovom stripu?

Rad na Velikom Bleku je bio posebno iskustvo. Opet smo dugo razgovarali o raznim verzijama tog strip-junaka. Dugo smo razmišljali kako i onda je rješenje samo došlo: Branislav Kerac, njegov Blek je bio ono što smo smatrali YU Blekom. Prvih nekoliko tabli bile su mučenje. Tih dana nam je navratio opet stari prijatelj, već pominjani Ahmet Muminović, i poslije razgovora sa njim, kada smo vidjeli njegove originale Bleka, sve je došlo na svoje mjesto. Išli smo jednu tablu dnevno, bez obzira bila laka ili teška. Nismo gledali koliko je sati, a znali smo ostajati budni do četiri ujutro, i poslije toga na posao u školu, pa opet Blek. To je prešlo u naviku, tako da smo uskoro počeli osjećati zadovoljstvo brzinom, ali i kvalitetom. Danas su mi to najdraža sječanja na prijeratno vrijeme.

Obe epizode objavljene su kada je rat u Bosni i Hercegovini već počeo. Kada ste saznali da su ovi stripovi objavljeni i kada ste prvi put videli te dve epizode Velikog Bleka?

Nažalost, Ivica je pokojni i on nije vidio ni jednu epizodu Bleka koji smo crtali, a ja, vjerovali ili ne, obe epizode sam vidio prije nekih šest godina. Nisam ni znao da su izišle misleći ,da su u ratu zalutale tko zna gdje.

Da li je bilo i drugih epizoda Velikog Bleka koje ste uradili, a nisu objavljene?

Uradili smo tri epizode Velikog Bleka i ta treća je tko zna gdje završila, zato neću puno o njoj.

Sarađivali ste i sa Miodragom Milanovićem na stripu Stel Starion, koji je izlazio u Malim novinama. O kakvom stripu se radilo i kako je došlo do saradnje?

Povezao nas je opet legendarni Ahmet preko Malih novina. Prva epizoda Stela Stariona je već bila izišla i gospodin Milanović nije bio zadovoljan crtežom, pa smo mi Stela preuzeli od druge epizode kao probu. On je bio zadovoljan i krenuli smo dalje. Stel je naučno-fantastični strip o avanturama Stela Stariona u svemiru, gdje spašava svoju voljenu Ednu, sa prijateljom Hubusom sa planeta Kolhida. Došli smo do zadnjih deset tabli i trebao je izići album, no rat je sve zaustavio.

Koji još stripovi su nastali tokom osamdesetih godina?

Uradii smo još dosta toga, ali to nije stiglo do redakcija, jer je nestalo u požaru kada nam je stan gorio.

Kako ste doživeli raspad Jugoslavije i početak rata?

Teško. Ali o tome drugi put.

Da li ste nakon rata nastavili da se bavite stripom? Da li se danas bavite stripom?

Poslije rata uradio sam zadnju epizodu Antara koja povezuje ostale, ali sam to uradio previše ozbiljnim stilom, tako da se tom epizodom baš ne ponosim. Isto tako uradio sam u pauzi između dva posla slikovnicu po stripu davno objavljenom u Zvitorepcu.

Koji autori su najviše uticali na Vaš rad?

Nemam autora kojeg preferiram. Shvatio sam da se od mnogo njih može učiti tako da nemam autora koji je baš bio uzor u pravom smislu te riječi.

Koliko danas pratite strip? Da li postoje neki stripovi sa kojima ste se sreli poslednjih godina koji su na Vas ostavili poseban utisak?

Stripove nisam prestao čitati, ali mi smo mala sredina da bi do nas stigli stripovi onih pravih autora za koje bih mogao reći da su ostavili na mene dojam.

Koliko pratite domaću i regionalnu strip-scenu?

Vrlo malo, pogotovo poslije gašenja Stripoteke.

Vaš moto?

Talenat postoji, ali bez puno rada gubi se.

Autor: Predrag Đurić

Tekst i fotografije preuzeti sa sajta stripvesti.com

 

Veliki Blek #94 - Usnuli pobunjenik u šumi

 

SCENARIO

André Amouriq

CRTEŽ

André Amouriq

NASLOVNICA

Jean-Yves Mitton

BROJ STRANICA

224

ORIGINALNI NASLOV

Il ribelle addormentato nel bosco

ORIGINALNI BROJ

115

Blek #93 - Kožna maska

 

SCENARIO

André Amouriq

CRTEŽ

André Amouriq

NASLOVNICA

Ciro Tota

BROJ STRANICA

224

ORIGINALNI NASLOV

La maschera di cuoio

ORIGINALNI BROJ

114

Intervju: Adam Čurdinjaković

 

Adam Čurdinjaković je rođen 3. 11. 1948. u Starim Mikanovcima. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mestu i u Duboviku, gimnaziju u Vinkovcima, a Pedagošku akademiju u Zagrebu, na Katedri likovnih umetnosti (nastavnik likovne kulture). U Osnovnoj školi „August Cesarec“ u Ivankovu radi od 1971. godine, da bi 1991. prešao u Ministarstvo odbrane, gde je radio kao stručni savetnik, sve do odlaska u penziju 1998. godine. Oženjen s učiteljicom Olgom i imaju tri sina. Stripom počinje da se bavi na samom početku sedamdesetih godina prošlog veka, kada boravi u Gornjem Milanovcu i crta stripove za ediciju Lale. U periodu 1974-1986. godina crta stripove za Glas Slavonije, od kojih neki nastaju prema scenarijima Svetozara Obradovića. Sledi saradnja sa novosadskim Dnevnikom, za koga radi na serijalima Lun kralj ponoći prema scenarijima Petra Aladžića i Miodraga Milanovića i Veliki Blek, prema Obradovićevim i Milanovićevim scenarijima. Krajem osamdesetih godina XX veka nastaje strip Čaruga, a 1991. godine i strip o grofu Josipu Jelačiću. Nakon toga povlači se iz sveta stripa.

Ko je Adam Čurdinjaković?

Adam je prvo dijete, od troje, lugara Antuna i domaćice Marije. Djetinjstvo proveo u idiličnom selu Duboviku na Dilj gori, zaigran, i od devete godine u Starim Mikanovcima polazio Osnovnu školu, s veseljem sudjelujući u brojnim igrokazima školske dramske sekcije. Vinkovačku gimnaziju završio i otputio se u Zagreb. Danas umirovljenik zaokupljen čudnom željom za istraživanjem prošlosti naselja u kojima živim (St. Mikanovci i Ivankovo).

Čega se najradije sećate iz detinjstva?

Moja sjećanja iz djetinjstva su „bljeskovi“ događaja i dogodovština – a ono što je ostalo govori da sam imao sretno i sadržajima bogato djetinjstvo.

Koje stripove ste čitali u detinjstvu i ranoj mladosti? Koji autori i stripovi su na Vas ostavili najsnažniji utisak?

Čitao sam knjige (moj otac je imao vrlo brojnu i tematski raznolliku biblioteku). Dok su djeca iz susjedstva pred mojom kućom (s mojom loptom) jurcala, ja sam ležao u sobi i čitao. Susret sa stripom je bio povremen u Plavom vjesniku (Den Deri) i Vjesniku u srijedu (Rip Kirbi). U starijim godinama (sedmi i osmi razred) pojavili su se i svesci stripa koje nisam „gutao“ ali sam ih prelistavao. Dakle, strip me nije baš privlačio.

Završili ste Pedagošku akademiju u Zagrebu. Kako Vam je Zagreb izgledao tih godina? Koliko je strip tad bio popularan?

U Zagreb sam došao zbunjen i prepušten sam sebi. Želio sam upisati Akademiju likovnih umjetnosti, a nespojivost zarađivanja za život i studij od pet godina prevagnuli su da upišem dvogodišnji studij. Tražio sam izvor zarađivanja za život i školovanje. Pozvonio sam na vratima Ivice Bednjanca. U njegovom ateljeu za dizajn ostao sam dvije godine, do završetka studija. Zanat sam učio na izradi reklama, logotipa, ilustriranju knjiga, grafičkom opremanju sajmova u Zagrebu i Novome Sadu. Koliko je bio popularan strip? Bilo je to vrijeme „uzleta“ stripa, posebno u izdanjima Dečjih novina iz Gornjeg Milanovca, gdje je i Bednjanec objavljivao svoje stripove sa povijesnom tematikom.

Kada ste počeli da se bavite stripom? Gde i kada ste objavili prvi strip?

Iako sam svakodnevno radio uz Bednjanca u njegovome ateljeu, strip me nije privlačio. Nastojao sam doći što prije do diplome, rekli bismo „do svojega kruha“.

Jedan od prvih stripova (Beg iz pakla) objavljujete u ediciji Lale. Kako je nastao ovaj strip? Prema čijem scenariju? Kako je došlo do saradnje sa Dečjim novinama?

Iznenadio me je telefonski poziv iz Gornjeg Milanovca u večernjim satima, istoga dana kada sam obranio svoju diplomsku radnju. Srećko Jovanović se javio i kratko rekao: „Adame, vidimo se sutra ovde“. Naime, Bednjanec je htio da radim u Ferimportu kao dizajner, a meni to nije baš „leglo“ da ostanem u Zagrebu. Vjerujem da je on dogovorio s Jovanovićem da me pozove. Još iste noći sjeo sam u vlak za Beograd, i ujutro u autobus za Gornji Milanovac. Tako se nađoh u Dečjim novinama na redakcijskim tehničkim poslovima pripreme materijala  za tisak. Među nekoliko izdanja bila je i biblioteka Lale koju je trebalo povremeno popunjavati s kraćim materijalima da bi se dobio potreban broj stranica. Iskreno rečeno, ne sjećam se toga stripa, a uradio sam nekoliko takvih popuna. Znam samo da je dan i noć prije odnošenja materijala u Makedoniju na štampanje trebala takova intervencija. Srećkova tajnica mi je donosila scenario i lonac kave.

Kako je dalje tekla Vaša karijera?

Diplomirao sam u mjesecu junu, a sredinom novembra moja sestra mi je pismom javila da škola u Ivankovu treba nastavnika likovnoga odgoja. Škola s 900 učenika – izazov koji nisam mogao odbiti. Zahvalio sam Srećku i uputio se putovima učitelja, u to vrijeme u Kotaru Vinkovci nas je bilo 12 „likovnjaka“. Iz udobne sobe moje supruge Olge nastavio sam suradnju s Dečjim novinama.

Objavljivali ste stripove u Glasu Slavonije tokom 12 godina. O kojem periodu i o kojim stripovima se radi?

Mislim da je prvi strip objavljen 1974. godine a nacrtao sam ga u Trebinju, na odsluženju vojnoga roka. Bile su to kratke priče od dvadesetak pasica (šlajfni) koje su išle od ponedjeljka do petka svaki dan. U Glasu Slavonije su objavljena i dva stripa za koje je scenarij napisao Svetozar Obradović a ja uradio crtež: Zeleno sunce i Operacija Džoker. Po ideji i tekstu Martina Grgurovca napisao sam scenarij i nacrtao strip Serežan. Od svega što sam nacrtao i objavio nemam niti originale niti otiske. Pretpostavljam da sam za Glas Slavonije nacrtao deset do petnaest stripova.

Kako je došlo do saradnje sa novosadskim Dnevnikom? Da li ste dolazili u Novi Sad? Da li ste sarađivali sa Sretenom Draškovićem i Dušanom Stanojevim?

U sklopu trodnevne izložbe III Salona stripa organiziran je posjet crtača, scenarista i  teoretičara školama. U mojoj školi su bili crtači iz Dnevnika, a ukupno desetak njih ugostila je i poslužila ručkom u stanu moja supruga Olga. Poslije III Salona stripa u Vinkovcima dobio sam 1985. godine poziv iz Dnevnika, razgovarao s Draškovićem i dobio scenarij za strip iz serijala Lun kralj ponoći. Te godine sam uradio još jednu epizodu, a sljedeće novih dvije epizode. Dakako da sam dolazio u Novi Sad i tim prigodama bio i ugošćivan kod Slavka Pejaka (s kojim sam služio vojni rok u Trebinju) i Branimira Baneta Kerca.

Kako se danas sećate rada na serijalima Lun kralj ponoći i Veliki Blek? Da li su neke Vaše epizode ostale neobjavljene?

I mene danas iznenađuje to što sam stigao napraviti. Nikada se nisam posvećivao samo jednome poslu, pa je rad na tim serijalima bio izazov. Rad na Lunu je bio zahtjevniji, scenaristi su smještali radnju na nevjerojatna mjesta, mjesta koja nisam mogao ni pronaći u knjigama i atlasima. Blek je bio lakši, a u usporedbi sa izvornim radovima (mislim italijanskim) koji se objavljuju i danas, naši su scenaristi i crtači napravili dobar posao. Sve što sam nacrtao je vjerojatno i objavljeno, jer ja nemam otiske.

Da li ste poznavali i družili se sa drugim autorima okupljenim oko Pan art studija?

I družio se i surađivao. A Branka Plavšića sam upoznao još u Gornjem Milanovcu. Sibin Slavković i Bane Kerac su mi pomogli oko izrade špigla za katalog III Salona. Neke od tih ljudi susreo sam krajem novembra 2007. godine kada su došli po mene da idem na izložbu stripa u Zagreb, koja je bila postavljena u Studentskom centru. Pri povratku su navratili k mojoj Olgi na večeru, a Svetozar Obradović mi je uruči svoju knjigu Novosadski strip u koju se upisaše: Branislav Kerac Bane, Svetozar Obradović Toza, Branko Plavšić, Miodrag Ivanović Mikica, Predrag Ivanović Peka, a predvodio ih je Željko Gašić.

Početkom devedesetih javljate se kao kompletan autor stripova o Čarugi i grofu Josipu Jelačiću, Kako su nastali ovi stripovi i kakav je bio njihov prijem?

Krajem 1986. godine bio sam u redakciji Glasa Slavonije. Radio se plan za narednu godinu. Strip je bio dobro primljen pa je uredništvo odlučilo da se ide s njim i dalje. Predložio sam da se umjesto kratkih pričica objavi jedan duži i kompleksniji uradak. Rekao sam da sam spreman prihvatiti se posla oko istraživanja života Jove Stanisavljevića Čaruge i prikaza u obliku stripa koji bi izlazio tijekom cijele godine. U mojemu kraju kruže razne priče. Glavni urednik Drago Hedl reče da je to „škakljiva“ tema, ali redakcija će priskrbiti originalne zapisnike i crteže sa suđenja, a ja da se provozam po Slavoniji, snimim i skiciram mjesta gdje su se odvijala zbivanja. Nešto više od tri stotine pasica nacrtao sam i završio strip u novogodišnjem trobroju 1987. godine. Dvije izdavačke kuće iz Privlake, Privlačica (Martin Grgurovac) i Produkcija Art (Kazimir Markić) u recenziji Veljka Krulčića, na 63 stranice objavili su 252 pasice stripa. To je jedini strip kojega imam originalne crteže.

Strip Ban Jelačić uradio sam po narudžbi Kazimira Markića 1991. godine i uradio sam ga za tri mjeseca. Da bih došao do potrebnih podataka istraživao sam u nekoliko arhiva u Hrvatskoj, Mađarskoj i Austriji, te napravio potrebne snimke i skice. Strip je objavljen u obliku strip-albuma na 48 stranica, a urednik je bio Veljko Krulčić. Promocija knjige bila je u prostoriji Društva književnika u Zagrebu i predstavljena na Radiju 101. Strip je naišao na vrlo žestoke napade od kritičara i strip-teoretičara. Distribuiran je osim u Hrvatskoj i u Kanadi i Australiji.

Da li je tokom poslednje tri decenije bilo pokušaja da se vratite stripu?

Ne.

Da li je nekada bilo pokušaja da sarađujete sa stranim izdavačima?

Bila je ponuda da radim za Kauka Ferlag iz Minhena, ali sam je odbio jer sam trebao tamo preseliti.

Koliko pratite domaću strip-scenu i kako biste je okarakterisali?

Ne pratim ta zbivanja, a u knjižnici vidim da se pojavilo dosta izdavača koji objavljuju uglavnom strane autore.

Koliko pratite suvremeni strip, uključujući i domaći? Što je ono što Vam se poslednjih godina posebno svidelo?

O tome ne mogu govoriti jer ne pratim zbivanja oko stripa. Prije bih mogao reći što mi se na sviđa ali to je neki drugi svijet.

Da li postoji nešto što ste želeli da realizujete u stripu, a do sad Vam nije uspelo?

Želio sam i zalagao se da u školskim udžbenicima vidim uratke profesionalnih crtača na ilustriranim stranicama. No, i to je neka druga priča.

Kako danas najčešće provodite vreme?

Istražujem vrijeme i prostor oko sebe. Pišem knjige da sačuvam prošlost koja je u sjećanju osuđena na zaborav.

Vaš moto?

Vidite li odgovor na ovo pitanje u prethodnome odgovoru?

Autor: Predrag Đurić

Tekst i fotografije preuzete sa sajta stripvesti.com

Veliki Blek Ludens #92 - Blago iz Tehuantepeca

SCENARIO

André Amouriq

Alfio Consoli

CRTEŽ

Carlo Cedroni

André Amouriq

NASLOVNICA

Jean-Yves Mitton

BROJ STRANICA

216

ORIGINALNI NASLOV

L’oro di Tehuanpetec

ORIGINALNI BROJ

113

 

Veliki Blek Ludens #91 - Dvije male štetočine

 

SCENARIO

Svetozar Obradović

André Amouriq

CRTEŽ

Branko Plavšić

André Amouriq

NASLOVNICA

Jean-Yves Mitton

BROJ STRANICA

224

ORIGINALNI NASLOV

Due piccole pesti!

ORIGINALNI BROJ

112

Blek Ludens #87 - Kamen luđaka

SCENARIO
André Amouriq
Alfio Consoli
CRTEŽ
Carlo Cedroni
André Amouriq
NASLOVNICA
Jean-Yves Mitton
BROJ STRANICA
216
ORIGINALNI NASLOV
La pietra dei pazzi
ORIGINALNI BROJ
108

Il Grande Blek #71

Il Grande Blek #70

Il Grande Blek #69

Il Grande Blek #68

Il Grande Blek #67

Il Grande Blek #66

Il Grande Blek #65

Il Grande Blek #64

Il Grande Blek #63