Conan the Barbarian je pustolovno fantastični film iz 1982. kojeg je režirao i napisao John Milius. Zasniva se na pričama Roberta E. Howarda, pisca pulp časopisa iz 1930-ih, koje se odvijaju oko istoimenog naslovnog junaka u fiktivnom, pretpovijesnom svijetu čarobnjaka i mačeva. Glavne uloge tumače Arnold Schwarzenegger i James Earl Jones, a govori o mladom barbaru koji želi osvetu nad nedodirljivom vođi vojske i zmijskog kulta, Thulsa Doomom. Buzz Feitshans i Raffaella De Laurentiis producirali su film za svojeg oca, Dina De Laurentiisa. Basil Poledouris je preuzeo skladanje glazbe.
Ideja za film o Conanu rodila se još 1970. Edward R. Praessmn i producent Edward Summer htjeli su započeti snimanje filma 1975., ali im je trebalo dvije godine kako bi dobili filmska prava, nakon čega su zadužili Olivera Stona za pisanje sinopsisa priče. Pressmanu je manjkalo kapitala za pokretanje projekta, te je 1979., nakon što su veliki filmski studiji odbili investirati u priču, prodao projekt De Laurentisu. Millius je postao redatelj i prepravio scenarij.
Snimanje je trajalo pet mjeseci u Španjolskoj, većinom u provinciji Almeria. Scenografija se zasnivala na kulturama mračnog razdoblja i skicama Conana koje je izradio Frank Frazetta. Milius je izabrao mehaničke konstrukcije nad vizualnim efektima, dok je Schwarzenegger osobno izveo većinu svojih kaskaderskih scena. Montaža je trajala preko godinu dana a nekoliko nasilnih scena je izrezano.
Conan je bio umjeren komercijalni uspjeh za producente, zaradivši preko 100 milijuna $ u kinima diljem svijeta. Akademičari i kritičari su i hvalili i kudili film, optuživši ga da promovira teme fašizma ili hvalili jer promovira individualizam. Većina negativnih kritika usmjerena je protiv Schwarzeneggerove glume i nasilja. Schwarzenegger je svejedno ovim filmom stekao svjetsku slavu, usljedio je jedan nastavak, Conan razarač iz 1984., te remake 2011. godine.
Priča
Priča je smještena tisuću godina prije nastanka prvih civilizacija a uvod citira Friedricha Nietzschea: “Od životne škole rata: ono što me ne ubije, to me čini jačim.” Uvod uspostavlja Conanov postanak. Uvod u kojem otac Conanu objašnjava tajnu čelika je aforizam na važnost metala za ljudski rod.
Brončano doba. Dječak Conan biva svjedokom ubojstva svojih roditelja jedne zime od tajnovitog Thulsa Dooma koji je sa svojom vojskom napao njegovo selo kako bi našao čelik. Conan biva prodan u roblje i poslan da vrti kolo jednog ogromnog kotača. Godine prolaze i dok su svi ostali robovi umrli, Conan je ostao jedini živ i odrastao u snažnog čovjeka. Tada biva kupljen i zaposlen kao gladijator, ali mu vlasnik pokloni slobodu. Po prvi put on se mora osloniti na svoje instinkte kako bi opstao te upozna i sprijatelji se sa nomadom Subotaijom i plavokosom Valerijom.
U jednom gradu naiđe na hram u kojemu se štuje kult zmija, a na čijem je čelu upravo – Thulsa Doom. Trio opljačka hram i biva odveden u dvor kralja Osrica koji im da hrpu zlatnika i dragulja samo da mu nađu kćerku koja se okrenula kultu zmija. Na njihovo čuđenje Osric im odgovori; Dođe vrijeme, lopove, kada dragulji prestanu sjati, kada zlato izgubi svoju draž i kada dvorska soba postane zatvor, a sve što je ostalo je očeva ljubav za svoje dijete. Na njihovom putu Conan se zaljubi u Valeriju, no ona pogiba. Ipak, konačno nađe hram u kojem Thulsa Doom vodi svoj kult. Kada ga je konačno sreo, Doom mu je odgovorio; Moje dijete, došao si k meni moj sine. Jer tko je tvoj otac ako to nisam ja? Ja sam izvor iz kojeg ti tečeš. Kada ja nestanem, ti nikada nisi ni bio. Što bi tvoj svijet bio bez mene? Od toga se Conan zamislio, ali je ipak uzeo mač i ubio Dooma. Kada su to vidjeli njegovi sljedbenici, svi su se razišli, osim jedne djevojke – Osriceve kćeri.
Posljednja scena prikazuje Conana kao starog kralja, dok pripovjedač objašnjava da je to pak druga priča.
Likovi
Smrt i nadnaravni povratak Bêlite u “Kraljici crne obale” (ilustracija Hugha Rankina u Čudnim pričama) zrcali sudbinu Valerije u filmu.
Lik Conana i svijet Hiborije zasnivaju se na pričama pulp pisca iz 1930-ih, Roberta E. Howarda. Objavljena u Čudnim pričama, ova serija o barbaru je bila popularno štivo, jer je zadovoljila fantazije čitatelja o “moćnom divu koji ne živi po ničijim pravilima, osim po vlastitim.” U 1960-ima, Conan je stekao široku publiku zahvaljujući grafičkim romanima autora L. Sprague de Campa i Lin Carter, koji su imitirali Howardov stil. Frank Frazetta je ilustrirao korice stripova koje su zacementirale Conanov izgled divljeg barbara koji maše sjekirama i lomi lubanje. John Milius, redatelj filma, je namjeravao da filmski Conan bude mitski junak iz sjeverne Europe. Danny Peary opisao je Conana kao snažnog, veličanstvenog, pametnog, ali sa podvojenim skrupulima. Don Herron, stručnjak za Howardove priče, nije se složio, uočivši da se osobnost filmskog Conana uvelike razlikuje od literature. Conan u knjigama prezire ograničenja vlastite slobode te bi se protivio ropstvu na nasilni način, dok u filmu jednostavno prihvaća sudbinu i mora biti oslobođen. Robert Garcia u svojoj recenziji filma navodi da je ovaj Conan manje moćan, manje pričljiv, i manje obrazovan od Howardovog.
Glavna ženska uloga, Valeria, potječe od dvije snažne junakinje iz Howardovih priča. Njeno ime je identično Conanovoj pratilji “Crvenim noktima”, dok su njena osobina i sudbina temeljeni na liku Bêlit, gusarskoj kraljici “Kraljici crne obale”. Prema Kristini Passman, pomoćnoj profesorici klasičnog jezika i literature, filmska Valerija je savršen arhetip dobre Amazonke, žestoke, ali i pitome ženske ratnice, u kinematografiji Rikke Schubart, filmska stručnjakinja, navodi kako je Valeria dobra Amazonka jer ju je pripitomila ljubav a ne altruizam. Njena vjernost i ljubav prema Conanu čini ju više od samo jedne pratilje; ona predstavlja njegovu “mogućnost za ljudsku sreću”. Njena žrtva za Conana i njen povratak nakon smrti predstavljaju da junaštvo i samožrtvovanje daju slavu koja ne umire. Valerijino ime se ne izgovara u filmu; jedina scena gdje samu sebe predstavi je izrezana.
Milius je temeljio lik Subotaija na glavnom generalu Džingis Kana, Subotaiju, a ne na likovima Howarda. Prema kritičaru Rogeru Ebertu, Subotai ispunjava ulogu “klasičnog književnog tipa – najboljeg prijatelja.” On pomaže barbaru ubiti divovsku zmiju te ga oslobodi od razapinjanja. Također plače za Conana tijekom Valerijinog sprovoda, jer “Conan ne plače.”
Conanov neprijatelj, Thulsa Doom, je sinteza Howardovih kreacija. Ime je dobio od Howardovog zlikovca u seriji priča, Kull, ali je bliže liku Thoth-Amon, Conanovu neprijatelju u Feniksu mača. Njegov kult je neke podsjetio na Jima Jonesa, koji je stotinu sljedbenika poslao u samoubojstvo. Asasini i Thuggi su bili Miliusovo nadahnuće za Doomov kult.
Produkcija
Od 1970-ih, problemi oko autorskih prava su stajali na putu filmske adaptacije Conana. Lancer Books, koji su kupili prava 1966., otišli su u stečaj, te su stoga nastali sporovi oko autorskih prava. Edward Summer je predložio Conana kao potencijalni projekt producentu Edwardu R. Pressmanu 1975., koji je prihvatio nakon što je vidio stripove. Trebalo je dvije godine dok nisu dobili filmska prava. Glavna stranke u sporu, Glenn Lord i de Camp, stvorili su Conan Properties Incorporated kako bi rukovodili autorskim pravima nad Conanom, a Pressman ih je dobio nedugo nakon toga. Potrošio je više od 100.000 $ kako bi pomogao razriješti pravni spor, a filmska prava koštala su ga još dodatnih 7.500.
Uspjeh filma Ratovi zvijezda 1977. povečalo je zanimanje Hollywooda za financiranje filmova koji se odvijaju oko “junačkih pustolovina u nadnaravnim zemljama ili bajkama.” Filmska industrija primjetila je popularnost stripova o Conanu. John Milius je izrazio zanimanje za film o Conanu još 1978., kada je završio film Dan velikih valova. Milius i producent Feitshans kontaktirali su Pressmana, ali velike razlike oko nekoliko pristupa priči zaustavilo je raspravu o projektu.
Oliver Stone je dobio zadatak pisanja scenarija
Oliver Stone pridružio se projektu kada su Paramount Pictures ponudili financirati 2,5 milijuna $ ako se poznati scenarist priključi u projekt. Pressman je kontaktirao Franka Frazetta kako bi bio “vizualni konzultant”, ali dogovor nije postignut. Ron Cobb, scenograf na filmu Alien je potom dobio posao. Cobb je napravio nekoliko crteža za Pressmana.
Analitičari su procjenili da bi filmska adaptacija Stoneova prvotnog scenarija koštala 40 milijuna $; Pressman, Summer i Stone stoga nisu mogli nagovoriti studio na tako veliku investiciju. Pressmanova produkcija imala je financijskih problema te je morala posuditi novac od banke. Stone i Joe Alves su bili razmatrani za redatelje, ali Pressman je smatrao to ne vodi nigdje. Stone je izjavio da je pitao Ridleyja Scotta želi li režirati, ali je ovaj odbio.
Naposlijetku, Milius je ponovno kontaktirao Pressmana, te je postignut dogovor: Milius će režirati ako dobije dozvolu prepraviti scenarij. Milius je bio poznat po ‘desničarskim’ scenarijima za filmove Prljavi Harry i Apokalipsa danas. On je, međutim, bio pod ugovorom dužan režirati sljedeći film za Dinu De Laurentiisa Milius je stoga predložio Conana De Laurentiisu, te, nakon godinu dana pregovora, Pressman i De Laurentiis su prihvatili producirati film. De Laurentiis je preuzeo financiranje, dok je Pressman odustao od zahtjeva za filmske profite, iako je zadržao pravo na odobrenje promjena u scenariju, glumcima i redatelju. Dino De Laurentiis je ovlast predao svojoj kćeri, Raffaelli, i Feitshansu. Milius je formalno postao redatelj 1979., a Cobb je postao produkcijski dizajner. De Laurentiis je nagovorio Universal Pictures na distribuciju filma. Studio je dodao 17,5 milijuna $ budžetu, te je pripremio dodatnih 12 milijuna $ za promociju.
Glumci
Arnold Schwarzenegger dobio je glavnu ulogu u filmu
Pressman i Summer su tražili glumca za glavnu ulogu: Charles Bronson, Sylvester Stallone i William Smith su gledani kao mogući kandidati, ali su producenti 1976. vidjeli film Pumping Iron te se složili da je Arnold Schwarzenegger savršen za Conana. Prema Schwarzeneggeru, Pressmanov “opušten” pristup i “velika unutarnja snaga” uvjerili su ga da se pridruži projektu. Paul Sammon, pisac za Cinefantastique, je izjavio da je Schwarzenegger bio praktički “živa inkarnacija Frazettovih ilustracija romana”. Schwarzeneggeru je plaćeno 250.000 $; a ugovor mu je zabranjivao pojavljivanje u drugim filmovima o mačevima i čarobnjacima. Schwarzenegger je smatrao da mu je Conan najveća prilika da se uspostavi u filmskoj industriji.
Schwarzenegger je zadržao ulogu i nakon što je projekt prodan De Laurentiisu. Milius je htio atletskijeg junaka, pa je Schwarzenegger proveo 18 mjeseci posebnog treninga kako bi smršavio sa 240 na 210 kilograma. I druga dva glumca nisu imali glumačkog iskustva. Gerry Lopez, koji glumi Subotaija, je bio prvak u surfanju te je jedino glumio sebe u Miliusovu Danu velikih valova. Schwarzenegger je ostao u Lopezovu domu kako bi vježbali svoje uloge. Sandahl Bergman, plesačica u raznim kazališnim produkcijama i filmovima, je glumila Valeriju. Bob Fosse ju je preporučio Miliusu, jer ju je režirao u filmu Sav taj jazz.
Iako je Milius bio skeptičan nakon što ih je vidio na probnim snimkama, ipak je odlučio vjerovati u njih te uložiti neko vrijeme u poboljšanje njihovih glumačkih sposobnosti, te je čak scenarij prilagodio njima. Schwarzenegger je tjednima pokušavao poboljšati svoj naglasak. Njegov prvi dijalog u filmu je parafraza citata Džingisa Kana. Schwarzenegger je trenirao naglasak i sa Miliusom. Svaki njegov duži dijalog je bio ponavljan najmanje četrdeset puta. Lopezovi dijalozi su također bili problem: iako je Milius bio zadovoljan s njim, njegov glas je naknadno ipak sinkronizirao glumac Sab Shimono u završnoj verziji filma.
James Earl Jones i Max von Sydow su dobili uloge zbog glumačkog iskustva
Sean Connery i John Huston su razmatrani za sporedne uloge. Iskusni glumci James Earl Jones i Max von Sydow su dobili uloge jer se Milius nadao da će nadahnuti Schwarzeneggera, Bergmanicu i Lopeza. Jones i Von Sydow su oboje bili nagrađivani i ugledni glumci. Jones je prihvatio ulogu zlikovca Dooma nakon što je pročitao scenarij. Jones je katkad savjetovao Schwarzeneggera kako da glumi pojedine scene.
Japanski glumac Mako Iwamatsu, znan kao “Mako”, je unajmljen zbog iskustva; igrao je u raznim filmovima i osvojio razne nagrade. U Conanu, Mako glumi čarobnjaka doline te je posudio glas u uvodnoj naraciji. William Smith, iako nije dobio naslovnu ulogu, je unajmljen kako bi glumio Conanova oca. Doomove zapovjednike su glumila dva visoka snagatora, igrač footballa Ben Davidson i karate majstor Sven-Ole Thorsen. Cassandra Gava je glumila vješticu. Milius je unajmio više od 1.500 statista u Španjolskoj.
Pisanje scenarija
Pisanje scenarija za film počelo je 1976.; Summer je zamislio scenarij uz pomoć Royja Thomasa, pisca za nekoliko priča u Marvelovu Conanu. U toj priči, Conan je unajmljen od svećenika kako bi ubio zlog čarobnjaka. No to je odbačeno nakon što je Stone krenuo pisati scenarij. Stone je napisao isti dok je bio ovisan o kokainu i antidepresivima. Milius je scenarij opisao kao potpunu vrućicu droga, ali nadahnutu. Prema Schwarzeneggeru, Stone je sinopsis završio početkom 1978. Uzimajući nadahnuće od Howardovih priča Crni kolos i Vještica će se roditi, Stone je predložio priču od četiri sata u kojoj junak izaziva obranu kraljevstva jedne princeze. Umjesto u prošlosti, u toj verziji je Conan živio u dalekoj, post-apokaliptičnoj budućnosti i vodio vojsku mutanata.
Ideja o simbolima nacrtanima na tijelu Conana kako bi otjerali zle duhove, potječe od japanske priče, Hoichi bezouhi
Kada je Milius preuzeo kormilo, odlučio je prepraviti scenarij. Iako je na odjavnoj špici naveden kao suscenarist, Stone navodi kako Milius nije uzeo nijednu njegovu sugestiju u završnoj verziji priče. Milius je odbacio zadnju polovicu Stoneove priče. Zadržao je ipak neke scene iz prve polovice, kao Conanovo razapinjanje, koje je preuzeto izravno iz priče Vještica će se roditi, te penjanje iz tornja zmija, koja potječe od “Slonova tornja”. Milius je dodao Conanovo djetinjstvo, te ideje iz drugih filmova: japanska nadnaravna folklorna priča Hoichi bezouhi, koja je predstavljena u filmu Kwaidan (1965.), nadahnula je detalj nacrtanih simbola na Conanovu tijelu koji tjeraju zloduhe, a Kurosawinih Sedam samuraja nadahnuli su Miliusa za završnu Conanovu bitku sa Doomovom vojskom. Scena u kojoj Conan otkriva grobnicu te nalazi mač temelji se na Conanovu stripu Stvar u grobnici de Campa i Cartera. Derek Elley navodi kako je Miliusov scenarij, usprkos izvornih ideja, ostao vjeran idealima Howardovog Conana.
Snimanje
Snimanje je počelo u studiju Shepperton, u Engleskoj, u listopadu 1980. sa scenom u kojoj Schwarzenegger glumi starog Conana koji je postao kralj te čita isječke kronika Nemedija. To je isprva trebalo biti iskorišteno za foršpan, ali je Milius odlučio ostaviti ga u film. Zbog toga što su Laurentiis i Universal Pictures bili zabrinuti zbog Schwarzeneggerova naglaska, Milius je napravio kompromis tako što je tu scenu stavio na kraj filma.
Isprva je lokacija za snimanje filma trebala biti Jugoslavija, ali zbog zabrinutosti oko stabilnosti države pošto je nedavno umro Josip Broz Tito, te i zbog činjenice što je jugoslavenska filmska industrija bila slabo opremljena za velike produkcije, producenti su pomaknuli glavno snimanje u Španjolsku, koja je bila jeftinija te imala bolju opremu. Trebalo je nekoliko mjeseci dok ekipa nije premještena; ekipa i oprema su stigli u rujnu, a snimanje je započelo 7. siječnja 1981. Producenti su alocirali 11 milijuna $ za produkciju, od čega je otprilike 3 milijuna $ potrošeno na izgradnju 49 filmskih seta. U tome je sudjelovalo 50 do 200 radne snage iz Engleske, Italije i Španjolske.
Veliko skladište kraj Madrida je poslužilo kao sjedište produkcije, te je također bilo sjedište većina interijera za toranj zmija u Doomovu hramu; dok je manje skladište iskorišteno za ostale interijere. Hangar kod zračne baze Torrejon je iskorišten za punu verziju tornja kada se Conan i njegovi pratitelji penju uz njega.
Kamena formacija Ciudad Encantada je bila lokacija za nadnaravni susret u Conanu.
Filmska ekipa je snimala nekoliko eksterijera u blizini Madrida; kimerijansko selo je sagrađeno u šumi kraj zimskog skijališta Valsaín, južno od Segovije. Otprilike jedan milijun španjolskih peseta (12.084 $) je potrošeno na ostrugani mramor koji je bačen na tlo kako bi dočarao snijeg. Conanov susret sa vješticom i Subotaijom je snimljen kod kamenih formacija Ciudad Encantada, u provinciji Cuenca. Većina eksterijera je snimana u Almeriji, koja je nudila raznoliku klimu i rimsku i maurijsku arhitekturu koja se mogla prilagoditi u razne setove.
Conanovo razapinjanje je snimljeno u ožujku 1981., između pjeskovitih dina kraj obale Almerije. Samo drvo je bilo umjetno kako bi se moglo okretati i tako održati uvijek isti smjer sjena, pošto je snimanje trajalo tri dana. Schwarzenegger je sjedio na sjedalu skrivenom u drvetu, dok su čavli bili također lažni. Scene u kojima se Valeria i Subotai bore protiv duhova kako bi spasili Conana te završna bitka su snimani u Almerimaru. Ruševine u obliku Stonehengea su uspostavljene na visini od devet metara. Promjene u krajoliku dovele su do prosvjeda udruga za zaštitu okoliša, te su im producenti obećali da će vratiti lokaciju u prvobitno stanje nakon snimanja.
Zidovi Alcazaba u Almeriji su bili lokacija za tržnicu u filmu.
Hram Seta je izgrađen kraj planina, 12 kilometara zapadno od grada Almeríje. Struktura je bila 50 metara dugačka te 22 metara visoka. Bila je najskuplji set, uz trošak od 350.000 $, sastavljena od drveta i betona. Imao je 120 stepenica. Alcazaba od Almeríje je poslužila kao fiktivni hiberijski grad u sceni tržnice.
Scenografija je bila skupa, ali Milius se svejedno nije htio osloniti na vizualne efekte ili nacrtane krajolike. Ekipa je umjesto toga usvojila minijaturne efekte i tehnike igranja perspektivom kako bi dočarala iluziju veličine u nekim scenama. Emilio Ruiz del Río je izgradio modele struktura te ih stavio blizu kamera kako bi izgledali poput pravih građevina. Ruiz je sagradio osam većih minijaturnih modela, uključujući i palaču visoku četiri metra koja je predstavljala grad Shadizar te se prostirala na površini od oko 120 četvornih metara.
Jedan je akademičar komentirao kako je drvo boli slično potpori u jednoj rekreaciji Wagnerove opere Valkira iz 1876.
Cobb je htio “ukloniti povijest”, tj. “izmisliti [vlastitu] povijest fantastike”, ali ipak zadržati “realističan, povijesni izgled”. Parafrazirajući Grčko-rimske slike korištene često u filmovima o sandalama i mačevima iz 1960-ih, on je ostvario svijet koji je sinteza Mračnog doba i kultura, kao što Mongoli i Vikinzi. Nekoliko detalja su bili čista posveta Frazettovim slikama Conana, kao što je “polu-gola ropkinja svezana za stup, dok je leopard režao kraj njenih nogu,” koja se javlja u orgiji kulta zmija. David Huckvale, predavač na otvorenom sveučilištu i radio-izvještivač za BBC Radio, je izjavio da ga dizajn drva boli i kostimi jako podsječaju na scenografiju opera Richarda Wagnera, Prsten Nibelunga, koje su izvođene u kazalištu Bayreuth 1876.
Glavno snimanje završeno je u svibnju 1981. Filmska ekipa je zapalila kimerijansko selo i hram Seta nakon završetka snimanja.
Kaskaderske scene i mačevi
Nekoliko akcijskih sekvenci je snimljeno tzv. “mini-džib kamerom” (kamera na daljinsko upravljanje smještena na lagani motorizirani kran) koju je razvio Nick Allder, stručnjak za specijalne efekte, dok je radio na filmu fantastike Dragonslayer 1981. Kaskadere je koordinirao Terry Leonard, koji je radio na mnogim filmovima, od kojih su najpoznatiji Spielbergovi Otimači izgubljenog kovčega. Leonard je rekao da su Schwarzenegger, Bergmanica i Lopez sami izveli većinu svojih kaskaderskih scena, pa i bitke.
Troje glumaca je treniralo borilačke vještine prije snimanja. Od kolovoza 1980., njihov mentor je bio Kiyoshi Yamazaki, stručnjak za mačevanje, koji ih je učio učinkovitom korištenju mačeva. Vježbali su svaku borbu barem petnaest puta prije snimanja. Yamazaki je savjetovao Leonarda oko koreografije mačevanja te je imao malu cameo ulogu kao jedan od Conanovih učitelja.
Tim Huchthausen, scenograf, i kovač mačeva Jody Samson pobrinuli su se za oružja protagonista. Osobito puno pažnje posvećeno je Conanovu maču (“Gospodarev mač”) i oštricu koju pronalazi u grobnici (“Atlantski mač”). Oba su zasnovana na crtežima Cobba. Samson i Huchthausen su napravili po četiri primjerka svake vrste mača, a svaki je koštao 10.000 $. Neki članovi filmske ekipe su nakon snimanja zadržali mačeve.
Samson i Huchthausen su se složili da su oružja bila teška i neujednačena, te stoga neprikladna za pravu bitku; stoga su lakše verzije mača, teške 3 kilograma, izkovane u Madridu i korištene za borbene sekvence. Prema Schwarzeneggeru, teži mačevi su korišteni za krupne kadrove.
Za sekvence ubijanja, korišteni su lažni mačevi od fiberglasa, čije su se oštrice uvukle u dršku. Iako su takvi mačevi bili sigurnije alternative metalnim oružjima, jedan je kaskader pogriješio u koreografiji te ga je takav lakši mač ranio i razrezao mu kožu na prstu.
Bilo je i drugih incidenata: primjerice, Schwarzeneggera su napali trenirani psi.
Mehanički efekti
Radi potrebe divovske zmije u hramu, korištena je lutka na daljinsko upravljanje.
Carlo De Marchis, zadužen za nadzor specijalnih efekata, i Colin Arthur, bivši voditelj muzeja voštanih figura Madame Tussauds, su unajmljeni radi ljudskih lutaka i lažnih dijelova tijela radi potreba filma. Lutke su korištene kao leševi, dok su dijelovi tijela upotrijebljeni u scenama borbi i kanibalističke gozbe. U sceni u kojoj Conan odsječe Doomovu glavu, Schwarzenegger je lupio glavu lutke i povukao skriveni lanac kako bi otkvačio njenu glavu.
Allder je za 20.000 $ sagradio 11 metara dugačku zmiju radi potrebe sekvence borbe u tornju zmija. Promjer debljine lutke te zmije bio je 0,76 metara. Njen skeletor je sagrađen od duraluminija a koža od vulkanizirane gume. Kontrolirana je uz pomoć čeličnih kablova i hidraulika, a mogla je proizvesti silu jednaku jačini između 3,5 i 9 tona. Napravljene su još dvije lutke zmija: jedna radi statičnih kadrova a druga radi scene u kojoj joj Conan odrubi glavu. Za scenu drveta boli, animatori su doveli žive lešinare i jednog mehaničkog, kojeg će Schwarzenegger ugristi. Ta lutka je imala pravo perje mrtvih lešinara a upravljana je unutar drveta.
Prema Sammonu, “jedan od najvećih izazova za specijalne efekte bila je transformacija Thulse Dooma u ogromnu zmiju”. To je uključivalo snimke lažnih dijelova tijela, živih i umjetnih zmija, minijature i drugih trikova kamere spojenih u fluidnu sekvencu pretapanja. Nakon što je glumac Jones snimljen u statičnoj poziciji, zamijenjen je šupljim kosturom sa gumenom maskom koja je gurana odostraga glavom lutke zmije kako bi se stvorio dojam da se njegove kosti mijenjaju u konture reptila. Glava je potom zamijenjena mehaničkom zmijom dugačkom 1,8 metara. U završnoj sceni, prava zmija je snimljena na minijaturnom setu.
Glazba
Milius je pozvao Basila Poledourisa radi skladanja glazbe, nakon što su već surađivali zajedno na Dan velikih valova. Poledouris je krenuo sa pisanjem glazbe i prije nego što je počelo snimanje filma, zasnovano samo na skicama scena. Poledouris je koristio Musync, programski software za montažu glazbe, kako bi modificirao ritam svojeg skladanja i sinkronizirao ga sa događajima u filmu. Time je mogao automatski prilagoditi ritam radnji. Conan je prvi film koji je koristio takav program.
Prema Poledourisu, Milius je zamislio Conana kao operu sa malo dijaloga; pa je Poledouris skladao dovoljno glazbe za dva sata trajanja filma. Milius mu je poslao dvije kopije grubog šnita filma; jedan bez glazbe, a drugi popračen glazbom klasičnih skladatelja (Richard Wagner, Igor Fjodorovič Stravinski i Sergej Prokofjev) kako bi dočarao emotivne tonove koje je htio.
Milius je isprva htio upotrijebiti Carminu Buranu Carla Orffa za scenu u kojoj Doomova vojska napada selo, ali je odustao kada je saznao da je ta glazba već iskorištena u filmu Excalibur 1981. Poledouris je stoga skladao vlastitu glazbu za istu sekvencu. Glazba je uglavnom dočaravala osjećaj moći, energije i brutalnosti, ali je sadržavala i nježnije trenutke, poput romantičnih trenutaka Conana i Valerije. Hor i orkestar su snimljeni odvojeno.
Teme
Središnja tema filma je zagonetka čelika. Na početku filma, otac kaže Conanu da jedino može vjerovati tom metalu. Isprva vjerujući u moć čelika, Thulsa Doom napada Conanovo selo i krade mač gospodara. Naknadno, priča se odvija oko Conanove potrage kako bi vratio mač svojeg oca, u kojeg može vjerovati. Pomoćni profesor engleskog jezika, Carl James Grindley, navodi kako fetiš za oružje postoji još u drevnim književnim ostvarenjima, kao što je Homerova Ilijada, Beowulf i priča Sir Gawain i zeleni vitez. Grindley također navodi kako Conan koristi oružje kao prikladnu spravu za radnju a ne neophodno kao simbol koji ilustrira osobine junaka. James Whitlark navodi kako je zagonetka čelika zapravo ironične naravi: daje iluziju da oružja imaju moć sama od sebe, a na kraju se otkriva da su beskorisna i ovisna o svojim stvarateljima. U drugoj polovici filma, Doom se ruga čeliku, navodeći da je moć mesa jača. Grindley navodi da mač ne stvara junaka, već obrnuto – junak stvara mač. Passman zaključuje kako film poručuje kako su ljudski um i emocije snažniji od fizičkog tijela.
Još jedna tema je i koncept smrti, iza koje slijedi putovanje u podzemlje, i preporod. Donald E. Palumbo, voditelj na sveučilištu Lorain County, navodi kako Conan koristi taj motiv kako bi naglasio teme o smrti i preporodu. Prema njemu, prva scena koja objedinjuje sve troje je ona nakon Conanova oslobođenja: nakon bijega od pasa, pada u grobnicu gdje pronalazi mač uz pomoć kojeg se riješi okova te time dobiva novu snagu. Conan i kasnije ulazi u podzemne svijetove: u tornju zmija i hramu Seta. Iako Conanovo razapinjanje podsjeća na kršćanske motive, mnogi odbijaju takve poveznice. Milius je izjavio da je film pun paganskih ideja, u čemu se slažu kritičari Elley i Jack Kroll. George Aichele navodi da se Conanova priča može promatrati poput alegorije na Kristov život, i obrnuto. Nigel Andrews, filmski kritičar, je pak naveo kako su sve veze sa kršćanstvom čisto slučajne.
Scena u kojoj Conan ubija ogromnu zmiju u tornju zmija podsjeća na Siegfriedovo ubijanje zmaja Fafnera (ilustracija) u Wagnerovoj operi Prsten Nibelunga.
Elley i Huckvale su vidjeli veze sa Wagnerovim operama. Huckvale tvrdi da uvodna sekvenca jako sliči kovanju mača u Siegfriedu. Conanove pustolovine također vuku paralele sa junakom te opere; svjedočio je ubojstvu roditelja, odrastao je kao rob te je ubio ogromnog gmaza. Schwarzenegger također podsjeća na Siegfrieda, “plavokosu, arijevsku zvijer”. J. Hoberman i James Wolcott su kritizirali film jer su percipirali superiornost u arijevskom junaku, te uvodnu citat Nietzschea usporedili sa konceptom nadčovjeka. Eberta je uznemirio kontekst “nordijskog nadčovjeka koji se bori protiv crnca”, te kraj u kojem “plavokosi snagator odsječe glavu crnca”. Njegov osjećaj je dijelio i Adam Roberts, akademik koji je uzeo Conana kao primjer filmova o mačevima i čarobnjacima koji su imali određeni stupanj fašističke ideologije. Prema njemu, ti su filmovi sljedili ideje i estetiku redateljice Leni Riefenstahl, iako je naveo da je to samo njegovo osobno mišljenje. Filmski kritičar Richard Dyer je rekao da su takve asocijacije vezane uz Conana netočne i pod utjecajem velikih nesporazuma Nietzschinih filozofija, a akademici upoznati sa njegovom filozofijom su napomenuli kako je filmska industrija često krivo tumačila njegove koncepte o nadčovjeku.
Conan je također produkt svojeg vremena, 1980-ih, kada je Ronald Reagan bio predsjednik SAD-a i u govorima naglašavao važnost individualca, ohrabrujući Amerikance da učine zemlju uspješnom te stanu protiv SSSR-a tijekom hladnog rata. Dr. Dave Saunders, filmski pisac i predavač, povezao je Conana sa Reaganizmom – konzervativnom ideologijom koja je tada vladala. Saunders je također vidio paralele između Doomova hrama i Kremljina u Moskvi. Conan, prema Saundersu, je američki junak koji crpi snagu iz svojih nedaća i poteškoća kako bi se borio protiv neameričkih protivnika. Time se međutim zanemaruje činjenica da je scenarij za film napisan prije nego što je Reagan uopće došao na vlast 1981. Kellner i Michael Ryan su također iščitali neprijatelja individualaca u priči: dominatnu federalnu vladu. Jeffrey Richards, stručnjak za kulturu, primjetio je kako je film omiljen među mladima u Britaniji. Robin Wood, filmski kritičar, sugerira kako postoji jako tanka linija koja odvaja individualizam i fašizam; također je dodao kako je Conan jedini film iz tog razdoblja koji je otvoreno skinuo tu krinku.
Seksualna politika je također analizirana iz različitih kutova. Feministkinje su napale film jer su u njemu vidjele promociju muževnosti. Prema njima, žene su prikazane kao kurve, domaćice ili ratnice u oskudno odjevenim izdanjima. Conan je prikazao muškog junaka koji je izbjegao sve nedaće i zamke, dajući fantaziju koja je nudila bijeg od radikalnih “snažnih feministiknja”. Prema Schubartu, kritičari nisu prihvatili Valeriju kao snažan ženski lik, nego su je gledali poput “seksualnog spektakla”; prema njima, ona je bila tradicionalni muški ratnik u ženskom tijelu.
Kino distribucija
Laurentiis je htio da Conan krene u filmski distribuciju na Božić 1981., ali izvršni porducenti u Universalu su zahtjevali daljnju montažu nakon što su vidjeli grubi šnit u kolovozu iste godine jer su bili zabrinuti zbog nasilja. Mnoge brutalne scene u kojima vojska Dooma napada i ubija po Conanovu selu su izbrisane; zbog čega je Poledouris morao ponovno izmijeniti svoju glazbu u toj sekvenci. Druge nasilne scene koje su izbačene bile su one u kojima Subotai ubija čudovište na vrhu tornja zmija i ona u kojoj Conan odreže ruku lopovu na tržnici. Film je tako skraćen sa 140 na 129 minuta trajanja. Prema Cobbu, ukupni troškovi filma bili su 20 milijuna $.
Pretpremijera je bila 19. veljače 1982. u Houstonu, u Teksasu. Kino premijera je bila 16. ožujka iste godine. 14. svibnja 1982., film je službeno pušten u distribuciju širom Amerike, po 1.400 kino dvorana.
Film je dobio podvojene ocjene kritičara. Roger Ebert ga je pozitivno ocijenio i dao mu tri od četiri zvijezdice, izjavivši da je to “savršen film fantastike za otuđene adolescente”, dok je Richard Schickel pak bio negativan u svjoj recenziji, zaključivši da je to psihopatska verzija Ratova zvijezda, glupa i zatupljujuća.”
Conan je najviše kritiziran zbog navodne poruke da nasilje riješava svaki problem S druge strane, Vincent Canby, Carlos Clarens i Pascal Mérigeau su bili suglasni da u filmu ima zapravo premalo nasilja u usporedbi sa izvornim Howardovim pričama.
Danny Peary i Schickel su također tvrdili da im nije sjelo to što je Milius u priču uveo ozbiljne teme, kao što je Nietzscheova ideologija. James Wolcott je film nazvao neujednačenim dok je Kroll izjavio da je priča manjkala sadržaja. Međutim, većina je hvalila teme individualizma u kojima se ratnik oslanja na svoju vlastitu volju i domišljatost kako bi izbjegao sve prepreke. Wolcott je zaključio da su te teme privlačne slabčinama od 50 kilograma koji žele lupiti nasilnike te osvojiti simpatije cure sa plaže. Kerry Brougher je smatrao da priča nije vjerna ideologiji izvornog Conana, dok se Derek Elley, Clarens i Sammon nisu složili i rekli da jeste.
Arnold Schwarzenegger se najviše našao na meti kritika. Clarens, Peary, Gunden i Nigel Andrews su bili među rijetkima koji su mu dali pohvale jer su smatrali da je bio uvjerljiv kao barbarin. Andrews je dodao da Schwarzenegger ima određenog šarma, između ostalog i zbog čudnog naglaska. Royal S. Brown je pak bio sretan što njegovi dijalozi nemaju više od “2 stranice teksta.” Sandahl Bergman je dobila malo bolje recenzije te je čak osvojila Zlatni globus za najbolju novu zvijezdu, jedinu nagradu koju je film dobio. Gunden je tvrdio da von Sydow nije pokazao osobitog interesa za ulogu kralja Osirica, a Clarens je kudio i Jonesa. Brougher nije napadao glumce, već scenarij.
Odjek
Conan je prilikom premijere zauzeo prvo mjesto najgledanijih filmova u američkim kinima, zaradivši 9.479.373 $ preko vikenda. Sveukupno, Conan je zaradio 38.513.085 $ na kino blagajnama SAD-a. Universal Pictures zaradili su 22,5 milijuna nakon oduzimanja prihoda koji pripada kino blagajnama. Ovaj prihod i video posudbe kvalificirali su film kao umjeren uspjeh. Marian Christy navodi da je film bio veći uspjeh u Europi i Japanu. Diljem svijeta, Conan je zaradio nešto više od 100 milijuna $ od kino ulaznica.
David A. Cook navodi da film nije bio blockbuster; ali su video posudbe bile veliki izvor prihoda. Conan je bio 17. najkomercijalniji film godine u američkim kinima.
Film je izašao na video tržište u listopadu iste godine te 23 tjedna zaredom bio na listi 40 najprodavanijih filmovima. Prema Sammonu, prodaja filma na video kazetama povećale su filmu prihode na više od 300 milijuna $.
Kritičar Dragan Antulov je Conana proglasio jednim od deset najboljih filmova kinematografije, te napomenuo kako je vjerojatno izašao u krivo vrijeme, zbog čega nije shvaćen. Glazba je proglašena jednom od najboljih te godine a film je dvadeset godina kasnije bio nominiran da bude uključen u popis deset najboljih filmova fantastike te najboljih junaka i zlikovaca za listu Američkog filmskog instituta, ali nije prošao. Schwarzenegger je ovim filmom stekao svjetsku slavu, te mu je Conan uz Terminatora njegova najprepoznatljivija uloga.
Autor: Dragan Leković
Tekst i fotografija preuzeti sa sajta draganlekovic.me
Нема коментара:
Постави коментар