среда, 13. октобар 2021.

Grafička novela koja pomera granice: I Orvel bi pozavideo na „Životinjskom zamku”

 


Da je pisac kultne “Životinjske farme” živ, sigurno bio bio ponosan kako je delo u formi stripa, koje se rodilo kao omaž njegovoj knjizi, kroz izvanredan crtež i vrhunski scenario, prikazalo večitu borbu između tlačitelja i ugnjetavanih.

Kada sam prvi put pročitao remek-delo svetske književnosti, bezvremensku “Životinjsku farmu”, pomislio sam kako se nikada više neću susresti sa nečim sličnim. Tako je bilo i posle drugog, trećeg i četvrtog čitanja “Farme”. Još manje sam mogao da zamislim da ću moći ponovo da se kroz tekst upoznam sa likom Napoleona, prasca koji je glavnokomandujući na farmi, svinje u svakom smislu te reči. Pa ipak, demanti je stigao. I to u formi stripa, preciznije grafičke novele. Pod imenom “Životinjski zamak”. Pala mi je vilica kada sam progutao oba toma, koja je u Srbiji na tržište izbacila izdavačka kuća “Makondo”, poznata po zaista savršenim izdanjima. Još kad sam uklavirio da nas (kad - tad) očekuju još dve sveske, zapitao sam se šta još može da se pridoda ovoj, što se mene tiče, jednoj od najboljih grafičkih novela sa kojima sam se susreo u poslednje vreme. A, gutam stripove kao šotka...


Uglavnom, bio sam još prijatnije iznenađen uvidevši da je Feliksu Delepu, koji je nacrtao “Životinski zamak”, ovo bio prvi strip u karijeri! I odmah više nego zapažen uspeh. Scenarista je Gzavje Dorison, samo ću istaći da se potpisao, između ostalog, na “Pogrebnika”, “Long Džon Silvera”, “Torgala”, “West”...

Dakle, oduvan sam bio “Životinjskim zamkom”, a evo i zašto:

To je priča o životu životinja koje žive u dvorcu, pošto ga je i poslednji čovek napustio, koji se nalazi u Francuskoj, u izolovanom selu, negde u međuratnim godinama. Tada se tamo ogazdio predsednik Silvio, veliki i snažan bik. Zapravo je u pitanju jedna osiona, pokvarena, narcisoidna, siledžijska volina. Rečju - bitanga. Kao i u “Životinjskoj farmi” i on poput Napoleona ima svoje gardiste, zapravo miliciju, i to pseću. A, ti psi su tako predstavljeni da ne liče ni najmanje na opštepoznatog čovekovog najboljeg prijatelja, već na džukele ozbiljnog formata. U najgorem mogućem smislu. E, taj bik lepog imena (i ničega više), istinski je diktator. Tiranin. Ugnjetava sve ostale životinje, siromašne do bola, koje se nalaze na velikim mukama u Silvijovom totalitarnom režimu. Životinje iscrpljene, ubijene u pojam i eksploatisane da do iznemoglosti rade za dobrobit zajednice, dok privilegovana nekolicina na vlasti uživa bogovski u bogatstvu i plodovima tuđeg rada. Po naređenju Silvija, milicija pasa čuva stražu, nadzor radnika,vodi računa o naredbama o lajanju i strogu raspodelu obroka. Dakle, nema mrdanja...

Sve izgleda idilično za Silvija i njegove kerove, dok se jednog dana neko nije usudio da podigne glas, koji je zapravo bio zvono za početak revolucije. Sve gore navedeno nedvosmisleno upućuje na to da je priča blisko povezana sa Orvelovom “Životinjskom farmom”, objavljenom 1945. godine, kao kritika upućena sovjetskom režimu, u kojem domaće životinje love ljude, a svinje preuzimaju vlast.

Međutim, ovde se mora posebno naglasiti da “Životinjski zamak” nije “Životinjska farma “ u stripu. Ne, ova grafička novela ima svoju dušu, mnoštvo drugačijeg sadržaja, ali je konačna poruka ista, tu nema dileme. Najtačnije bi bilo okarakterisati “Zamak” kao neki nastavak “Farme”. Bez posebnog prostora datog uspostavljanju diktature, već sa velikim akcentom na izlaz iz totalitarnog režima, u kome se u glavnim ulogama nalaze fizički slabi, inferiorni. Najpre gospođica Bangalor, divna bela mačka, jedina svoje vrste u zamku, kao i Cezar, šareni zec, koji je, uzgred, a tu ništa nije posebno za zečeve čudno - žigolo.

Ti naoko neprimetni likovi, kreću u ozbiljnu borbu, sa ciljem da se suprostave Silviju i njegovoj psećoj legiji. A kako mačka, zec i još neke životinje (da sad ne otkrivamo sve), mogu protiv jednog brutalnog sistema, koga čuvaju očnjaci oštri poput žileta? Pa, to ćete saznati ukoliko se opredelite da pročitate “Životinjski zamak”.


Ono što ćete svakako uvideti čitajući ovu grafičku novelu jeste kritički nastrojen odnos prema vladama sveta. Ipak, nemojte da živite u zabludi da je, s obzirom na to da su protagonsti ove moderne nacrtane basne životinje, štivo bajkovito. Radi se o ozbiljnoj priči o surovosti života, a žrtve rastrgnute čeljustima pseće milicije jasno će prikazati da je ovo delo sve, samo ne slikovnica, ukoliko vam se to na mah učinilo.

Tako sam i ja čitajući “Životinski zamak” grickao nokte, gutao knedle, a skakao mi je i pritisak. Uz to, toliko je realan i dobar crtež da sam često mislio da će svakog momenta sa stranica da izleti neki lik i ugrize me za nos. Jer ovaj strip se čita glavom zaronjenom u stranice. A ljudske zveri na finom papiru verno dočaravaju zašto je čovek zapravo najveća životinja. Kako je Džordž Orvel i sam napisao i često javno govorio “Čovek ne služi interesima nijednog stvorenja - osim sebe samog”. Zahvaljujući izdavačkoj kući “Makondo”, publika u Srbiji može da se prepusti uživanju...

Autor: Veljko Ivanović





Нема коментара:

Постави коментар

Maxi Tex #22

  Scenario: Nizzi Claudio Crtež: Alessandrini Giancarlo Naslovnica: Villa Claudio