понедељак, 11. октобар 2021.

Treba ucmekati Ramireza (Čarobna knjiga 2021): Brkovi, usisivači i prigušivači


U punom zamahu Stripomanije i poplave izdanja, posebno u ovo doba godine, uvek se nekako provuče kuriozitet koji strahujem da će proći neopaženo. Sajma knjiga sad sasvim evidentno neće biti, što je odgovorno ali šteta, jer mi je to uvek bio omiljeni segment godine. No, šta da se radi, takođe je evidentno da će izdavači nekako kompenzovati tu činjenicu onlajn prodajama. Pa, u tom kontekstu, možemo se pozabaviti još jednim pop-kulturnim fenomenom – akcionim filmovima 80-ih. Ko ih ne voli, je l’ tako? Okej, siguran sam da ima takvih (izroda), ali kada se jesen prospe svom silom ili stegne ciča zima, posebno oko Nove godine i opšteg raspadanja od lenjosti i prežderavanja, u mom mikrokosmosu ništa nije bilo toliko privlačno za razbibrigu od špageti vesterna, „Supermena 1“ u novogodišnje jutro i beskrajnog niza „Umri muški“, „Smrtonosnog oružja“ i sličnih ostvarenja. 

Očigledno je tako bilo i za Nikolu Petrimoa, francuskog multimedijalnog umetnika i zaluđenika za upravo ovakve filmove. Petrimo je aktivan na polju animacije u video-igrama (ne „igricama“, gejmeri su alergični na taj deminutiv) i stripu. To su dve sfere u kojima je našao eskapizam, i naravno – sredstvo za egzistenciju. Međutim, njegov prvi pravi autorski prvenac, mimo gostovanja u ovom mediju u smislu koprodukcije, upravo je „Treba ucmekati Ramireza“. Reč je o seriji od (zasad) dve knjige, a treća (završna?) očekuje se uskoro u Francuskoj. Čarobna knjiga je objavila prvu, neće se predugo čekati na nastavak, a ni finale neće izostati kad na njega dođe red.

No, šta je toliko posebno u „Ramirezu“? Jedinstvenost. Ovaj strip je doslovno omaž akcionim filmovima 80-ih, i urađen je na toliko filmičan način da u svojem bogatom stažu konzumenta devete umetnosti nisam na takvo nešto naišao. Ne govorim ovde o sadržaju stripa – o tome ćemo nešto kasnije – već o izvođenju. Petrimo je pristupio ovom projektu zelotski, sa žarom fana filma određenog žanra, i uspeo je da u stripu evocira taj osećaj i ambijent. Svako bi mogao da namesti scenografiju da liči na osamdesete i smisli neku koherentnu priču, ali malo ko bi mogao kao Petrimo da oživi pred očima čitaoca svaki segment, pa i najmanji detalj ambijenta ovakvih ostvarenja. I ne preterujem kada kažem da je moj imenjak išao do umobolnih detalja tokom rada. Strip je prožet reklamama za odeću, automobile, banke… koje imaju neskrivenu dozu satire i humora usmerene ka prenaglašenom mačizmu kakav je vladao u tom periodu. Svaka stranica odiše tim vremenom, široki planovi kao da su ispali direktno iz „Smrtonosnog oružja“ ili nekih akcionih hitova, kompozicije i ambijent su besprekorni, i sve je rekonstruisano sa takvim intrigantnim osećajem za detalje da čitalac može samo da pomisli da je Petrimo osoba zarobljena u prostoru i vremenu od pre četiri decenije. A to nije mali poduhvat, ali jeste savršen trenutak jer je nostalgija za pop-kulturnim sadržajem 80-ih sada na vrhuncu. Ali ne u smislu reimaginacije i osavremenjivanja sadržaja kao što se radi sa „Hi-Menom“ ili „Transformersima“ i „Kornjačama“, već u potpunoj ambijentalnoj rekonstrukciji, do te mere kao da je delo nekog savanta u čijem sećanju je urezan svaki detalj tog perioda. 


Kriminalistička akciona satira – to je otprilike definicija žanra kojom se može opisati žanr „Ramireza“. Osnovna premisa je da je Ramirez najbolji ubica meksičkog kartela, čovek takvih sposobnosti da ga smatraju duhom, anđelom smrti. Sve dok ih nije izdao i nestao. E sada, Ramirez koga mi srećemo je nem, radi kao najbolji majstor za usisivače, i oličenje je dobrote. Naravno, kartel mu ulazi u trag, i sve eksplodira u kovitlacu akcije, jurnjave, pucnjave, uhođenja, pretnji i ubistava. Tu su i dve šarmantne razbojnice koje u stilu Telme i Luiz krstare gradom i naleću na Ramireza. Ali da li je to sve slučaj zamene identiteta, i da li je taj naš Ramirez isti onaj koji je sejao smrt u kartelu? I kakve tajne zaista čuče u njegovoj prošlosti, kao i ko je ta femme fatale koja mu pohodi sećanja i na koju je podseća jedna od devojaka? Ah, dobru kombinaciju akcije, smeha i zavere je ispleo Nikola Petrimo. Ni ja ne znam šta nas čeka u nastavku, ali zasad imamo zaista jedinstvenu retrospektivu nostalgije i dobre režije.

A imamo i trejler. Uživajte u vožnji!

Autor: Nikola Dragomirović





 

Нема коментара:

Постави коментар

Maxi Tex #22

  Scenario: Nizzi Claudio Crtež: Alessandrini Giancarlo Naslovnica: Villa Claudio