субота, 2. октобар 2021.

Jovan Bratić i Goran Lojpur uradili strip “Tetovirani oblaci”

 


Strip album “Tetovirani oblaci”, hercegovačkog autorskog tandema scenariste/pjesnika Jovana Bratića i crtača Gorana Lojpura nedavno je izašao iz štampe, a ova dva talentovana autora napravila su krajnje zanimljivu stripovsku simbiozu, gdje je Jovan pisao pjesme na Goranove crteže, uz krajnje nadahnut i autentičan strip, kao krajnji rezultat saradnje.

Jovan Bratić koji je pisao stihove, koji savršeno prate Goranove fantastične crteže, kaže da je ova simbioza slike i stiha posljedice prijateljstva i zajedničke ljubavi prema stripu.

– Sa Lojpurom sam se upoznao u toku ratnih zbivanja devedesetih godina u specifičnim uslovima. On je inače Mostarac koga su kompleksne okolnosti dovele u Nevesinje. Po mnogo čemu je bio originalan i harizmatičan, ali kada sam se uvjerio da je istinski poznavalac stripa i da pomalo kao i ja crta sopstvene stripove, naše poznanstvo je dobilo novu potpuniju dimenziju. Uživanje je bilo pronaći sagovornika o brojnim strip temama gdje smo jedan drugoga motivisali i analizirali. Po afinitetima i žanrovski smo različiti, ali se u potpunosti razumijemo i poštujemo – kaže Bratić, dok Lojupur zajednički album vidi kao spoj nespojivog.

On navodi da su prijatelji skoro trideset godina i da su klasičan primjer priče o plusu i minusu.

– Jovan je tradicionalista, klasičan, patrijarhalno odgojen, ozbiljan, odgovoran, pouzdan i savjestan građanin. Ne psuje, ne opija se, nema poroka, itd. Ja sam sve suprotno od navedenog. Naši stripovi nemaju nijednu zajedničku tačku osim papira i olovke. No, kod dogovora i realizacije ovog stripa nije bilo problema. Čak sam bio pozitivno iznenađen kako se Jovan dobro snašao i uklopio u moje halucinogene crteže. Ovo je prvi i jedini strip u svijetu kod koga je prvo nastao crtež zatim tekst. Obično prvo ide tekst pa scenario, a zatim grafička realizacija – kaže Lojpur.

Jovan se slaže sa svojim partnerom u stripu, ističući spontanost kao ključni pokretač ideje koja je dovela do nastana ovog albuma.

– “Tetovirani oblaci” su nastali spontano i mislim da su kruna našeg druženja i razumijevanja u ovom poslu. Naime, Goran je imao niz urađenih tabli bez teksta, sa svojim originalnim stilom crtanja i onako sam razmišljao da je prava šteta da to stoji tako neeksploatisano. Uporedo sa stripom bavim se i pisanjem poezije i posmatrajući Goranove crteže vidio sam da su oni sami od sebe vizuelna poezija i samo sam upotrijebio svoj poetski osjećaj da tekstualno i riječima oživim svaku njegovu tablu. Vidio sam odmah da je to nešto potpuno novo i da će biti interesantno. Crteži su mi davali inspiraciju da i pišem potpuno drugim stilom od mog uobičajenog. Pristup pisanju je bio novina i poseban motiv. To je slično kao kada imate komponovanu muziku i onda na nju ubacujete tekst koji se uklapa u aranžman kompozicije – kaže Bratić.

Naslov albuma predstavlja sadržaj koji možemo vidjeti na tablama ovog lirsko-crtačkog eksperimenta, iako Lojupur ističe da nije posljedica nekog posebnog plana već trenutnog nadahnuća autora.

– Svi naslovi koji se dugo smišljaju nisu dobri. Кod nas je bilo ovako. Tri, četiri sad i na brzinu naizmjenično smo iznosili svoje prijedloge. Кada sam izgovorio “Tetovirani oblaci”, Jovo reče stop i to je to. “Tetovirani oblaci”. Znači naslov je nastao u nekih sedam, možda osam sekunda – jasan je Lojpur.

Obojica kažu da nisu pretjerano razmišljali o stvaranju posebne strip forme kroz kombinovanje crteža i lirike, već da im je bilo važnije da prenesu emociju i nadahnuće koje su osjećali tokom stvaralačkog procesa i da ostave neki trag o tom procesu.

– Ova simbioza poezije i stripa biće dobitna kombinacija i obradovaće i ljubitelje oba umjetnička izraza. Mislim da će eksperiment uspjeti i postati zanimljiv trag u jednom specifičnom vremenu – kaže Bratić.

Lojupur ističe da je prava umjetnost iznad bilo kakvih podjela te da je svejedno da li će neko album gledati kao poeziju ili strip.

– Čovječanstvo i civilizacija su na izdisaju, a umjetnost je zadnja slamka spasa u ovom sunovratu čovječanstva – kaže Lojpur.

Sam album štampan je u B5 formatu sa tvrdim koricama na 80 crno-bijelih strana” dok naslovne korice izlaze u tri boje. Urednički dio posla obavio je Predrag Ikonić, ilustracija na naslovnoj stranici djelo je Gorana Lojupura, dok je dizajn i logo rad Dejana Šijuka. Izdavač je “Deveta dimenzija”, koja nastavlja svoju seriju izdanja strip autora iz Republike Srpske.

Ivan Veljković, strip kritičar i scenarista, tvrdi da je u pitanju kruna u radu oba autora.

– Ako bih odabrao pravu riječ da opišem zbirku stripovane poezije ili poetskog stripa, ta riječ ne bi bila ova iz naslova, odnosno sklad, već jedna nešto duža i preciznija – kulminacija. Svi događaji u životima Jovana Bratića i Gorana Lojpura: djetinjstvo, rat, nastanjivanje u Nevesinju te zbirke poezije i stripa sa jedne i kratki stripovi sa druge strane, kao i obostrano prijateljstvo i respekt koji traju decenijama, doveli su do nastanka ovog djela i uz rizik da pretjeram, reći ću da je ovo djelo krunski vrhunac oba autora – kaže Veljković.

Izvor: Radio Nevesinje


Нема коментара:

Постави коментар

Maxi Tex #22

  Scenario: Nizzi Claudio Crtež: Alessandrini Giancarlo Naslovnica: Villa Claudio