уторак, 28. септембар 2021.

„Ruska adresa Beograda“: U Moskvi otvorena dugoočekivana izložba stripova Jurija Lobačova

 


Ruski umetnik i otac jugoslovenskog stripa. Emigrant, koji je Srbe upoznao, između ostalog, sa njihovim narodnim stvaralaštvom u novom „osavremenjenom“ obliku. Stvaralac sa bogatom biografijom, koji je u sebi povezao Rusiju i Srbiju XX veka. Čovek koji je doprineo oslobođenju Beograda. Sve to je Jurij Lobačov, poznat kao Đorđe Strip. Izložba njegovih radova otvorena je prošlog petka u Domu ruske dijaspore „Aleksandar Solženjicin“ u Moskvi.

Zanimljivo je da su istovremeno u Beogradu otvorene dve izložbe posvećene ruskim dobrovoljcima, učesnicima rusko-turskog rata koji je bio početak oslobađanja zemlje od osmanlijske vlasti. U Muzeju Pošte Srbije predstavljeni su crteži Vasilija Polenova, koji je ratovao na Balkanu među četiri hiljade ruskih dobrovoljaca. A u Istorijskom muzeju u Beogradu otvorena je izložba posvećena general-majoru Mihailu Černjajevu. 1876. godine on je predvodio srpsku armiju koja se borila za nezavisnost od Osmanske imperije.

Ruski „otac“ srpskog stripa

Na ovakvim rusko-srpskim manifestacijama uvek vlada specifična atmosfera. Čak i zvaničan deo programa uvek je praćen srdačnom, prijateljskom komunikacijom, dvojezičnim šalama i humorom. Na ulazu goste dočekuje „domaćica Doma“ Marina Sorokina, šef odeljenja za istoriju ruske dijaspore i kustos izložbe. Za samo nekoliko minuta ona stiže da pozdravi svakoga i čak da upozna ljude među sobom.

„U Srbiji Jurija Lobačova – ili Đorđa Stripa – poznaju svi, jer je on Jugoslaviji i Srbiji poklonio strip kao potpuno novi žanr. Ovaj žanr je počeo da se razvija u Kraljevini Jugoslaviji upravo od njega“, kaže Marina Sorokina. „Irina Anastasijević, profesorka Beogradskog univerziteta sa kojom godinama sarađujemo, objavila je veliku monografiju posvećenu ruskom stripu Kraljevine Jugoslavije. Danas otvaramo treću izložbu iz ciklusa posvećenog ruskim umetnicima u dijaspori koji su stvorili jugoslovenski strip. A Jurij Lobačov je umetnik koji je istovremeno pripadao dvema kulturama.“


„Od samog početka aktivnosti našeg Doma srpska tema je bila jedna od glavnih, jedna od vodećih... I saradnja sa srpskim kolegama daje vrlo dobre rezultate“, istakao je Viktor Moskvin u svom pozdravnom govoru.

Sa srpske strane organizatore i goste je pozdravio poverenik za pitanja Srbije u Moskvi Slavoljub Carić.

„Od samog početka aktivnosti našeg Doma srpska tema je bila jedna od glavnih, jedna od vodećih... I saradnja sa srpskim kolegama daje vrlo dobre rezultate“, istakao je Viktor Moskvin u svom pozdravnom govoru.

Sa srpske strane organizatore i goste je pozdravio poverenik za pitanja Srbije u Moskvi Slavoljub Carić.

Radio je kao crtač u legendarnom listu „Politika“, bio je ilustrator serije dečjih knjiga, autor prvih stripova u punom formatu u istoriji Jugoslavije. U tom kontekstu upoznavanje ruske publike sa delatnošću poznatog sunarodnika dobija na značaju.

„Još sasvim nedavno s istorijske tačke gledišta – pre bukvalno dvadeset godina – morali smo da objašnjavamo i dokazujemo da je bavljenje ruskom emigracijom u Srbiji i Jugoslaviji moguće i potrebno. Danas je već opšteprihvaćena činjenica da je ruska emigracija u Evropi imala četiri centra: Pariz, Beograd, Berlin i Prag. Beograd je na ovom spisku potpuno ravnopravan. Što se tiče samog stripa, takođe smo nekada morali da dokazujemo da to nije degradacija, zaglupljivanje naše dece, da stripovi mogu biti različiti: po motivima ruske klasike, i urađeni bez vulgarnosti, nego naprotiv s velikim poštovanjem prema ruskoj klasici, kao, na primer, kod Jurija Lobačova. I mi imamo našu, rusku stranicu u istoriji stripa“, prokomentarisao je značaj stvaralaštva ovog umetnika istoričar-balkanista, kandidat istorijskih nauka, docent Ruskog državnog humanitarnog univerziteta Nikita Bondarev.

Mada je otvorena izložba deo ciklusa, zbog objektivnih okolnosti ona se značajno razlikuje od dve prethodne. Izložba je bila planirana za prošlu godinu, ali je odložena zbog ograničenja u vezi sa virusom korona. Zato je prvobitna varijanta bila izložena na sajtu Doma ruske dijaspore u elektronskom obliku. Druga verzija je objavljena u obliku bogatog kataloga „Rusi u Srbiji“, koji obuhvata, između ostalog, odeljak o radu ruskih carskih konzula u staroj Srbiji.

Antifašista i sovjetski patriota

Danas je izložba najzad dostupna širokoj publici u njenom klasičnom obliku. U prizemlju Doma ruske dijaspore predstavljeni su životni put umetnika i njegovi radovi. Zanimljivo je da izložbu praktično u potpunosti čine materijali iz kućne arhive porodice Lobačov. Njih je muzeju predao Dmitrij, sin Jurija Lobačova. On je rođen u srpskoj prestonici, kao dete pamti Jugoslaviju iz ratnog doba, kao i značajan događaj iz očevog života: njegov prvi susret sa sovjetskim ljudima, oslobodiocima Beograda.

„U Beogradu je grupa maturanata rusko-srpske gimnazije organizovala ilegalnu organizaciju Savez sovjetskih patriota. U jednoj 'trojci' nalazio se i moj otac. Oni su se bavili agitacijom, nagovarali su omladinu da ne ide u Ruski zaštitni korpus, belogardejsku nemačku organizaciju. A 15. oktobra u Beograd su već ušle naše jedinice i jedinice jugoslovenske partizanske armije. Ja čak pamtim ovu scenu: iza kuće iskaču naši naoružani vojnici u šinjelima. Narod izlazi iz podruma: 'Rusi! Rusi!' Kapetan ili poručnik kaže: 'Ljudi, pustite nas da ratujemo, nismo ovde došli da se grlimo!' I traže kartu grada. A tata im je ponudio pomoć. Onaj vidi da čovek govori ruski i povede ga sa sobom. Išli su ceo dan, on im je pokazao razne objekte. Uveče su ga doveli u štab kod rukovodstva, a glavni oslobodilac Beograda bio je general-pukovnik Ždanov, komandant 4. gardijskog mehanizovanog korpusa. I otada je otac bio u štabu, zatim u centralnoj službi za deminiranje, zatim u službi koja se bavila dešifrovanjem dokumenata u vezi sa streljanjima koja su Nemci vršili u Beogradu i tako dalje. A zatim su mu ponudili da bude prevodilac pri vojnoj jedinici i da je prati kako bi koordinisao dejstva jugoslovenskih partizana i ruskih jedinica. Zatim su se oni našli u Mađarskoj. Otac je radio kao prevodilac u Budimpešti, stigao do Beča i odatle se vratio kući, u Beograd“, priseća se Dmitrij Lobačov.

On i danas sa zadovoljstvom u govor ubacuje neke srpske reči i sa ljubavlju govori o gradu u kojem je rođen, o Beogradu. Sa ponosom ističe da je po Juriju Lobačovu nazvana ulica u srpskoj prestonici, kao što su ulice dobili i drugi Rusi.

„Neprekidno me iznenađuje i čak oduševljava predanost srpskih ljudi sećanju na Ruse koji su nešto učinili za Srbe ili Srbiju. Kada čovek tamo ode, to može da oseti u svakom društvu“, istakao je sin umetnika na otvaranju izložbe.

Ubrzo posle rata porodica Lobačov se preselila iz Jugoslavije u Rumuniju, gde je Jurij Lobačov tesno sarađivao sa sovjetskim novinarima. Nakon toga vratili su se u svoju domovinu, u Lenjingrad. Rođen 1909. godine, umetnik je proživeo bogat i dug život. Preminuo je 2002. godine. Njegovi radovi se čuvaju u ruskim i srpskim državnim i privatnim arhivama. Više puta su preštampavani u Beogradu i bez sumnje su postali zajednička kulturna baština naših zemalja. Jedan njen deo možete videti u Domu ruske dijaspore.

Tekst i fotografija preuzeti sa sajta https://rs.rbth.com/arts/93547-ruska-adresa-beograda



Нема коментара:

Постави коментар

Maxi Tex #22

  Scenario: Nizzi Claudio Crtež: Alessandrini Giancarlo Naslovnica: Villa Claudio