субота, 13. јул 2019.

Zagor Libellus - Korijeni 1: “CLEAR WATER”

Za nekoliko dana, kao 7. knjiga u našoj tekućoj turi, u prodaji će se naći i “CLEAR WATER”, prvi dio Zagorovih “Korijena” koji je u Italiji premijerno objavljen 24. siječnja ove godine, a premda već svi vjerojatno znate o čemu je riječ nije zgorega podsjetiti da se radi o šestodijelnoj pustolovini koja korijene vuče iz temelja legende o Duhu Sa Sjekirom i koja je sada produbljena uz iznenađujuće, dosad nepoznate detalje. Ovakva vrsta retrospektivnih priča tradicionalno već ispunjava prirodnu želju čitatelja da bolje upoznaju likove iz stripova koje najviše obožavaju, a otkrivanje onoga što se krije u njihovoj prošlosti omogućava im da ih osjete stvarnijima i bližima sebi, jer stvaranje osobne pozadine liku daje psihološku dubinu, pojašnjava razloge njegovih postupaka i čini ga puno vjerodostojnijim. 

Kao što je poznato, ljubitelji Duha Sa Sjekirom njegovu su prošlost upoznavali doslovno na kapaljku tijekom godina. Primjerice, Guido Nolitta i Gallieno Ferri izvorno su tek 1969. (osam godina nakon premijernog broja serijala) u četvrtoj seriji stripova u pasicama objavili nezaboravnu, klultnu epizodu “Zagor priča...” u kojoj smo doznali kako je sin Mikea Wildinga i njegove supruge Betty preživio ubojstvo svojih roditelja od strane bande Indijanaca Abenaka pod vodstvom tajanstvenog propovjednika Salomona Kinskog, kojem se dječak zaklinje na osvetu koju na kraju (desetak godina poslije) na nemilosrdan način i ostvaruje, a ta priča nije služila samo kako bi zadovoljila radoznalost čitatelja u vezi toga zašto Zagor nosi svoj živopisni osvetnički kostim, nego mu je dala i kompleksnost koja je do tog trenutka bila potpuno skrivena. 

Tijekom godina, autori su još više produbili i obogatili pustolovine Gospodara Darkwooda (sjetimo se samo epizoda “Urota bogova”, “Priča o Wandering Fitzyju”, “Dugin most”, “Nulta godina Darkwooda”, “Priča o Betty Wilding” itd.), a sve rekonstrukcije prošlosti Patricka Wildinga nakon “Zagor priča...” iskazale su ogromno, istinsko poštovanje prema onome što je zamislio Guido Nolitta te su se temeljile na onome što je on napisao. Jasno, u njegovoj priči ostao je priličan broj nepoznanica počevši od imena dječaka kojeg je “Wandering” Fitzy izvukao iz Clear Watera; pojašnjavanja zašto Fitzy nije prijavio vlastima dvostruko umorstvo koje je skrivio Salomon Kinsky (premda je znao njegov identitet); od koga je Fitzy naučio tehniku bacanja sjekire iako (kao što je sam rekao) dolazi iz grada; tko je poučio Pata letenju između stabala pomoću lijana i skakanju s grane na granu; razjašnjavanja kako je uopće jedan takav neiskusan mladić uspio ostvariti svoju osvetu protiv protivnika kojeg je štitilo cijelo pleme (poubijavši pritom na desetke indijanskih ratnika) te na kraju zašto je uopće Zagorov otac učinio ono za što ga Kinsky smatra odgovornim (premda je u Nolittinoj priči prikazan kao blag čovjek koji je odgajao sina u mirnom suživotu s crvenokošcima)...

Naravno - i to nipošto nemojte zaboraviti - ovdje nije riječ o propustima, nego naprosto o pitanjima koja je tek trebalo produbiti jer u epizodi “Zagor priča...” događaji se i nisu prenosili onako kako su se i odigrali već je bila riječ samo o rekonstrukciji nekih od njih za koje je Duh Sa Sjekirom smatrao da ih u tom trenutku treba podijeliti s Chicom koji ga je zamolio da mu otkrije svoju prošlost. Dakle, sve navedeno pripovijedalo se s točke gledišta Pata Wildinga koji je mogao prenijeti samo ono što zna, a to znači da je moglo biti još pojedinosti s kojima on uopće nije bio upoznat (poput nekih neočekivanih pozadinskih događaja), a moglo je biti i onih preko kojih je, kako bi naprosto skratio priču (ili iz nekih svojih drugih, nama nedokučivih razloga), samo preletio tom prvom prilikom. Dakle, postoji mogućnost da je Chico (a zajedno s njime i svi mi) samo upoznat s onim najosnovnijim informacijama.

U konačnici, sve ono što znamo zahvaljujući epizodi “Zagor priča...” (zajedno s onim što smo doznali u pustolovinama koje su realizirali drugi autori) objedinjeno je i produbljeno u ovom miniserijalu - u kojem ova knjiga predstavlja prvo od šest poglavlja - na način da su informacijama s kojima smo već bili upoznati pridodane brojne dopune koje otkrivaju još nepoznate činjenice i predstavljaju nam likove koje još nismo imali priliku upoznati. 

Sve u svemu, s odmakom od pedeset godina od nastanka Nolittinoga remek-djela, Morenu Burattiniju nije bila namjera iznova pisati Nolittinu priču (koju i ne treba iznova pisati), nego ju je on naprosto odlučio produbiti i tako stvoriti svoju verziju (drukčiju, ali ne alternativnu) istih događaja i istih likova koje je Sergio Bonelli izmislio te koje je Gallieno Ferri vizualizirao na nezaboravan način.

Što se crtačkog dijela tiče, epizodu “CLEAR WATER” potpisuju Valerio Piccioni i Maurizio Di Vincenzo, kolorirao ju je Andres Mossa, a autor naslovnice je Michele Rubini.

Naklada Zagorovih “Korijena” bit će 600 primjeraka, a s obzirom da je riječ o iznimno značajnom miniserijalu za cjelokupni univerzum Gospodara Darkwooda, mi smo ga odlučili objaviti u A4 formatu na 80 kolornih stranica (u albumu se nalazi i 14 stranica tekstualnog dijela koji dodatno opisuje cjelokupnu pozornicu dramatičnih zbivanja).

Redovna cijena prvog albuma Zagorovih “Korijena” bit će 195 kn, a tijekom prva dva mjeseca moći ćete ga kupiti za promotivnih 156 HRK. 

Na kraju, ovom prilikom još jednom zahvaljujemo svim suradnicima na predanom radu kako bi ovo izdanje bilo savršeno u svim mogućim detaljima. 



Нема коментара:

Постави коментар

Maxi Tex #22

  Scenario: Nizzi Claudio Crtež: Alessandrini Giancarlo Naslovnica: Villa Claudio