понедељак, 8. март 2021.

Kinoteka #51

 



U bogato ilustrovanom onlajn izdanju na sajtu Jugoslovenske kinoteke objavljeni su i prikaz knjige o srpskim filmskim hitovima, analiza fenomena Drakule na filmu, niz tekstova o stvaralaštvu nedavno preminulih filmskih umetnika…

„Čitajte ’Kinoteku’ i gledajte na bioskop, poput velikog Bertolučija, kao na katedralu u kojoj svi sanjaju isti san…“, poručuje u uvodnoj reči direktor Kinoteke Jugoslav Pantelić.


„Bernardo Bertoluči – italijansko blago“ naslov je eseja Ana Marije Rosi, koja povodom 80 godina od rođenja Bertolučija (16. mart 1941 – 26. novembar 2018) ističe: „To blago bio je jedan od divova evropske kinematografije, pobunjenik italijanske filmske scene, umetnik koji je stvorio prepoznatljivu vrstu italijanskog novog talasa i doprineo radikalizaciji italijanske kinematografije, mada mu je okvir nacionalne kinematografije do kraja karijere ostao tesan. Uzdizan je među zvezde, ali i osporavan kao šarlatan i egzibicionista. Bio je levičar, samozatajni marksista koji nije zazirao od politike i ideologije, oduševljeni antifašistički borac posleratne kulture“.


Stalni program Kinoteke Nemi dan ovog meseca prikazuje „Kabinet doktora Kaligarija“ (1920) u režiji Roberta Vinea, koji se smatra rodonačelnikom i najistaknutijim primerom nemačkog ekspresionističkog filma. „Tim ostvarenjem o viziji ludaka koji pati od manije gonjenja, čiji podnaslov može biti i Kako jedan ludak vidi svet, počeće studijska proizvodnja i važna decenija nemačkog filma“, piše Ksenija Zelenović u tekstu inspirisanom predavanjima profesora Nikole Stojanovića.


U novom broju objavljen je ekskluzivni intervju Sandre Perović sa evropskom arthaus rediteljkom, scenaristkinjom i producentkinjom Malgožatom Šumovskom, koja se brzo po svom debiju istakla provokativnim temama. Poljska umetnica je  govorila o inspiraciji za filmove „Telo“ i „Lice“, katoličkoj crkvi i drugim temama, a na pitanje da li filmovi poseduju snagu da olakšaju situaciju u poljskom društvu ili barem iniciraju diskusiju, odgovorila je: „Nadam se samo diskusiji. Mislim da nije moguće preko noći promeniti društvo. I da, moram da kažem da je poljsko društvo vrlo konzervativno. To je i pitanje generacija. Mora proći nekoliko generacija da se taj stav promeni. Ali makar mogu da provociram“.

Za martovski program Moj izbor listu je sastavila dr Nevena Daković, profesor teorije i istorije filma na FDU, obrazlažući da su to filmovi koje voli, s naknadno dodatim „teorijskim predumišljajem”, a da im je zajednički imenitelj pripadnost široko (ne)određenom žanru melodrame. U intervjuu za Kinoteku govorila je i o aktuelnoj temi – filmu „Dara iz Jasenovca“. Prema njenoj oceni, taj film „uz pripadajuće kinematografske polemike, za postjugoslovenske generacije funkcioniše prema obrascu mediatizovanog sećanja koje stereotipima zamenjuje istorijsko (ne)znanje redukovano na mit. Melodramski univerzalne i raznovrsne suze tuge, traume, besa, oprosta, sećanja, žrtvi i saznanja bez nacionalne pripadnosti jesu siguran put koji Antonijević, uz propuste, vešto i rutinirano sledi“.


Pola veka nakon snimanja „Maškarade“ Boštjana Hladnika, kultnog filma slovenačke hipi generacije koji je više od deset godina čekao na prikazivanje necenzurisane verzije sa smelim erotskim scenama, za Kinoteku govori Igor Galo, koji je igrao glavnu mušku ulogu – studenta koji ulazi u burnu vezu s udatom ženom. U razgovoru sa Zoricom Dimitrijević poznati hrvatski i jugoslovenski glumac ističe da je „Maškarada“ bila ozbiljan projekat i da uzrok zabrane nisu lascivne scene već kritika „crvene buržoazije“, priseća se atmosfere na snimanju, ali i najavljuje svoj novi projekat – dokumentarac o festivalu u Puli i nekadašnjoj Jugoslaviji od uzleta do kraha.

Rubrika Sa polica biblioteke predstavlja knjigu „50 godina filmskog hita u srpskoj kinematografiji 1969-2019” Marine Fafulić Milosavljević, koja daje pregled najpopularnijih domaćih filmskih ostvarenja, ali i analizu pojma hita tokom istorije filma i različitih merila uspeha u američkoj i evropskoj kinematografiji. Ova studija nije namenjena samo teoretičarima i istoričarima, već može da bude zanimljiva svim filmofilima kao popularno pisan udžbenik o jednom važnom segmentu kinematografije, uz tabele i statističke podatke koji su često i pokazatelj duha vremena.


Povodom desetogodišnjice smrti Elizabet Tejlor, jedne od najvećih glumačkih zvezda svih vremena, Đorđe Zelenović piše: „Pre deset godina, 23. marta 2011. preminula je legendarna glumica i holivudska diva ljubičastih očiju Elizabet Tejlor. Dete-zvezda, glumica, ikona stila i glamura, dobitnica dva Oskara i brojnih drugih nagrada, ljubiteljka prelepih dragulja, osam brakova, borba sa zavisnošću od alkohola i lekova i specifičnim zdravstvenim stanjima, dobrotvor i borac protiv HIV-a i AIDS-a – ukratko bi bila biografija legendarne holivudske dive“.

Sledi novi nastavak odlomaka iz knjige „Razvoj filmskih vrsta“ profesora Vlade Petrića. U ovom broju objavljen je drugi deo poglavlja pod naslovom Film-roman.


Autor programa Šok koridor predstavlja: 90 godina Princa tame na filmskom platnu, Nenad Bekvalac piše o Drakuli, junaku romana Brema Stokera iz 1897. godine koji je postao inspiracija za desetine istoimenih filmova i stotine onih koji su inspirisani njime, te podseća na na harizmatične aktere ovih ekranizacija od Bele Lugošija do Klausa Kinskog, preko Kristofera Lija do Gerija Oldmena i Klesa Benga. Bekvalac ističe da je roman „Drakula“ postao „uticajan ne samo kao značajno delo gotske književnosti nego i filmske industrije, a pogotovu moderne gotik supkulture“.

U proteklom periodu, nažalost, preminuo je veliki broj domaćih i inostranih filmskih umetnika. In memoriam tekst posvećen Goranu Daničiću potpisuje Marijana Terzin Stojčić. Ista autorka u rubrici Tragovi na filmu piše o srpskoj glumici Rialdi Kadrić, mađarskoj glumici Ildiko Peči, kao i o ruskom glumcu i reditelju Aleksandru Gordonu, koji je bio saradnik i zet Andreja Tarkovskog.

O tragovima koj su na filmu ostavili glumci Pamela Tifin i Antonio Sabato, scenarista Volter Bernstin i kompozitor Klod Boling piše Bojan Kovačević, dok Nenad Bekvalac podseća na karijeru producenta Alberta Grimaldija.















Нема коментара:

Постави коментар

Maxi Tex #22

  Scenario: Nizzi Claudio Crtež: Alessandrini Giancarlo Naslovnica: Villa Claudio