Dylan Dog Ludens extra #126 - Gostionica na kraju svijeta

SCENARIO
Michele Masiero
CRTEŽ
Giovanni Freghieri
NASLOVNICA
Angelo Stano
BROJ STRANICA
96
ORIGINALNI NASLOV
La locanda alla fine del mondo
ORIGINALNI BROJ
246

Zaboravite na Iks-Mene u Marvelovim filmovima neko vreme

Ljubitelji Iks-Mena koji su se ponadali da će videti debi Vulverina, Profesora Iksa i ostatak ekipe u Marvelovom filmskom univerzumu, moraće još dosta da se strpe.

Dizni, u čijem vlasništvu je Marvel studio, drži autorska prava i za univerzum Iks-Mena, otkako je kupio kompaniju 20th Century Fox.

Ali predsednik Marvel studija, Kevin Fejdž, kaže da je, što se Marvelovih filmova tiče, narednih pet godina unapred isplanirano – i ne uključuju Iks-Mene.

„Potrajaće“, izjavio je Kevin za sajt IO9.

„Četvrta faza“ Marvelovog filmskog univerzuma počinje nakon premijere filma Osvetnici: Kraj igre, 26. aprila.

U Kraju igre ćemo verovatno poslednji put videti neke od likova koji su svih ovih godina predstavljali stub Marvelovog filmskog univerzuma – poput Roberta Daunija juniora kao Ajronmena.

On je započeo čitavu stvar sa prvim Marvel filmom u 2008. godini.

Spajdermen, Kapetan Marvel i Crni Panter imaju velike šanse da postanu vodeći likovi u četvrtoj fazi.

Upitan kako će novi Marvel filmovi izgledati u poređenju sa starim, Kevin Fejdž je rekao:

„To su dva različite stvari i nadam se da će i odavati utisak različitosti.“

Predsednik Marvel studija kaže da žele da nastave da rade priče sa likovima koje publika voli i poznaje, ali i da uključe likove koje čak i „zagriženi ljubitelji stripova, jedva poznaju ili su samo čuli za njih“.

Šang-Či, lik koji dosad nije izašao van stranica Marvelovih stripova, navodno će se naći na velikom platnu.

Kako navodi sajt Dedlajn, film će koristiti istu formulu kao i Crni Panter – usredsređujući se na Šang Čijevo azijsko-američko poreklo.

Glumačku ekipu mahom će činiti Amerikanci azijskog porekla.

I Večni, pripadnici kosmičke rase koji izgledaju kao ljudi, ali su mnogo više evoluirali, prete da postanu sledeća Marvelova „atrakcija“.

Možda ste i čuli za neke od njih. Tanos je Večan, ali sa devijantnim genom. Zbog toga je napravio onoliki haos u Marvel univerzumu.

Andželina Džoli i Kumal Nandžijani će se navodno naći u filmu o Večnima.

Što se tiče već poznatih likova, možemo da očekujemo film o Crnoj udovici, drugi deo Crnog pantera, kao i treći deo Čuvara galaksije.

Što trenutno ne ostavlja mnogo prostora za Iks-Mene.

Mračna Feniks će biti poslednji film iz Iks-Men serijala ekipe koju čine Džejms Makavoj, Majkl Fasbender, Dženifer Lorens i ostali.

U toku je i izrada spin-ofa. Novi mutanti će se naći u bioskopima u nekom trenutku. Ali to su najverovatnije poslednji Iks-Men filmovi na kojima je radio studio 20th Century Fox.

Dedpul je takođe postao član Dizni porodice, dok je ranio bio pod krovom Foksa.

https://twitter.com/VancityReynolds/status/1108002378064822272

Nije poznato šta će se desiti sa ranije najavljenim Foksovim filmovima, poput Gembita.

Upitan kako će spajanje Dizni i Foks studija uticati na Iks-Mene, Kevin Fejdž je rekao da je Marvel radio na petogodišnjem planu „pre nego što je bilo šta od toga dogovoreno“.

„Trenutno se manje radi o tome kada i kako će se Iks-Meni pojaviti, a više o činjenici da su se konačno vratili kući. Sada je cela ekipa na okupu.“

„Ali potrajaće. I to dosta.“

Piše: BBC News na srpskom

Tekst i fotografije preuzete sa sajta danas.rs

https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/zaboravite-na-iks-mene-u-marvelovim-filmovima-neko-vreme/

Nema odmora u Školi stripa

LESKOVAC

U Škola stripa „Nikola Mitrović Kokan“, koja radi pri Leskovačkom kulturnom centru, održana je konferencija za medije povodom promocija stripova Marka Stojanovića „Do pakla i nazad“ i „Hajduci“ u Petrovcu na Mlavi i izložbe stripa i nagrade za doprinos srpskoj fantastici u stripu Marka Stojanovića  u Nišu.

U Zavičajnom muzeju Petrovca na Mlavi 18. aprila je u okviru tradionalne manifestacije „Strip 9ti Trip“ održana je promocija stripova „Do pakla i nazad“ i „Hajduci: Gorske priče“ koje je kao scenarista potpisao Marko Stojanović. Tom prilikom upriličena je i strip izložba crtača Sabahudina Muranovića Murana koja je uglavnom bazirana na radovima iz ova dva strip albuma. Ova promocija strip albuma „Do pakla i nazad“, koji je na Ninovoj top listi za 2018. godinu proglašen za strip događaj u srpskom stripu, usledila je nakon izložbi i promocija u Zaječaru, Beogradu, Leskovcu i Varvarinu. U prostorijama Niškog Kulturnog Centra u okviru Festivala fantastike Gotniš 2019. otvorena je izložba „Fantastični svetovi Marka Stojanovića“ posvećena stvaralaštvu istoimenog predavača u Leskovačke škole stripa, čime je zvanično otvoren i sam festival. Tom prilikom je Stojanoviću uručena nagrada za doprinos srpskoj fantastici u stripu, čime je on postao njen prvi dobitnik u istoriji festivala. Izložene su strip table i ilustracije crtača iz čitavog regiona mahom iz nagrađivanog serijala „Vekovnici“ koji Stojanović piše i uređuje već 12 godina.

Tekst i fotografija preuzeti sa sajta jugpress.com

https://jugpress.com/nema-odmora-u-skoli-stripa/

Dampyr specijal #3 - Najamnici

SCENARIO

Diego Cajelli

CRTEŽ

Fabrizio Russo

NASLOVNICA

Enea Riboldi

BROJ STRANICA

160

ORIGINALNI NASLOV

Soldati di ventura

ORIGINALNI BROJ

3

Strip revija #68

MURDERVILLE 2 (1/2)

Autor: Vicente Cifuentes

Nastavak horror stripa Murderville vratit će nas u gradić koji čuva mnoge tajne.

VJEKOVNICI: Rekvijem (2/2)

Scenarij: Marko Stojanović · Crtež: Marko Nikolić i Dejan Nenadov · Boja: Aljoša Tomić

U drugome dijelu prvog nastavka priče o besmrtnicima, kraljević Marko gubi starog, ali stječe novog prijatelja..

IZVANSERIJSKO: Ništa, samo sjećanje

Autor: Jordi Bernet

Jordi Bernet objasnit će nam kako izgleda umirovljenje jednog gangstera u noir stripu iz 1991. godine..

ROMEO BROWN: Snježna djeva

Scenarij: Peter O’Donnel · Crtež :Jim Holdaway

Simpatični privatni istražitelj niti na skijaškom odmoru u Alpama ne može bez pustolovine.

Ekskluzivni intervju s Maxom Bunkerom u povodu 50 godina Alana Forda

U travnju prošle godine u Milanu Maxa Bunkera intervjuirale su dvije hrvatske pridošlice: urednik, prevoditelj i pisac Ivan Sršen te talijanistica i prevoditeljica Antonija Radić, a višesatni, maratonski razgovor pretočen je u knjigu pod nazivom “Halo Bing: intervju s Maxom Bunkerom” koju mora imati svaki fan kultnog stripa, a izlazi na sve kioske Tiska i sve knjižare diljem Hrvatske, nimalo slučajno baš na 50. rođendan Alana Forda. Knjiga donosi i tekst Ivana Sršena o odrastanju s Bunkerovim stripovima, tekstove Marka Kovačića o značenju Brixyjeva prijevoda i jezika za našu pop-kulturu i književnost, esej Teofila Pančića o odjecima alanfordomanije u novinskim krugovima uoči raspada Jugoslavije, ali i ekskluzivni poster s originalnim Magnusovim crtežom Grunfa kao poklon čitateljima.

Ne propustite ni…

ŠIC-MIC

Autor: Walter Neugebauer

TATICA

Autor: Nob

PEANUTS

Autor: Charles Schulz

ŠTEF I ŠTEFEK

Autor: Sergej Mironović

Rene Tardi, ratni zarobljenik ili ratni zarobljenici koji nisu zaboravili da su ljudska bića

„Ja, Rene Tardi, Ratni zarobljenik u Štalagu IIB“ Žaka Tardija; izdavač “Darkwood” 2014.

Žak Tardi (1946) jedan je od najcenjenijih francuskih strip autora starije generacije koji se u svom bogatom opusu kretao širokim prostranstvima od fantastičkih do realističkih priča uvek iscrtanih prepoznatljivim manirom koji spaja karikaturalne likove i gotovo fotografske enterijere i eksterijere. U svakom slučaju Tardijevo ime je bilo i ostalo garancija kvalitetnih stripova. I album „Ja, Rene Tardi, Ratni zarobljenik u Štalagu IIB“ potvrđuje ovu tradiciju. Reč je o koliko ličnom toliko i kulturološki važnom delu čiji je prvi tom objavio agilni beogradski izdavač „Darkwood“. U najkraćem, Rene Tardi, Žakov otac, rođen 1915.g, bio je jedan od 1.830.000 vojnika koje je zarobila vojska Trećeg rajha prilikom osvajanja Francuske 1940. godine; inače, album je deo serijala u tri knjige koji se bavi sudbinom još jednog zarobljenika, Žaka Granža, Reneovog posleratnog prijatelja.

Žak je od svog oca tražio da mu zapiše svoje uspomene što je 80 godišnji starac uradio koliko ga je sećanje služilo. Na osnovu tih zapisa i skica stvorio je ovaj strip; na svakoj tabli su tri crteža a prvi tom ima 180 strana. Na slikama otac priča sinu svoje doživljaje (obojica su nacrtana; otac kao 25-togodišnjak a Žak kao dečak), vodi sa njim dijalog, objašnjava mu neke termine i postupke a sin ponekad žali što, dok je otac bio živ, nije tražio da mu sve napisano razjasni pa neke pojmove i došavanja on ne ume da objasni čitaocima.

Rene Tardi (i njegov prijatelj Žak Granž) deo su istorijskog nasleđa koje su savremeni Francuzi zaboravili. Naime, kad se govori o II svetskom ratu govori se o porazu 1940.g, o kolaboracionistima i pokretu otpora te oslobođenju dok se o zarobljenicima koji su 1940. poslati u logore Trećeg rajha uglavnom ćuti kao da je njihovo stradanje sramotno. I sam Rene je svestan takvog statusa i o tome govori svom sinu. Njegova priča počinje neposredno pre rata: Rene je tenkista koji veruje u nadmoć francuske tehnike i sposobnost oficira ali ga  činjenice brzo demantuju. Njegova jedinica luta bez plana dok izbeglice beže pred nemačkom vojskom. Ipak, Rene će ući u borbu, uništiti bar jedan nemački tenk a onda 22. maja 1940. biva zarobljen. Slede dugi marševi, okupljanja zarobljenika, ukrcavanja u stočne vagone i teško putovanje. Rene ne zaboravlja da pomene sve muke gladi, proliva, kiše i hladnoće, zbijenosti mnoštva ljudi u vagonima, batinjanja i maltretiranja kao i sopstveni bes prema ratu, francuskoj vojsci i oficirima, Nemcima... Teško putovanje završava se u Pomeraniji, odnosno u Štalagu IIB na Baltičkom primorju. U prostoru ograđenom žicom otvara se novi krug stradanja. Iznad svih događaja - od upisivanja u knjige i dobijanja identifikacionih pločica, smeštaja u barake, svakodnevnih prozivki i na minus 20 stepeni i njihovog konstantnog sabotiranja, trpljenja svakojakih poniženja do odlaska na rad kod lokalnih seljaka - iznad svega toga lebdi avet svakodnevne, životinjske gladi koja muči zarobljenike i opseda njihove misli u potpunosti.

Pored Francuza u logoru ima i Poljaka, Jugoslovena a kasnije stižu i Rusi; te zarobljenike stražari tretiraju kao niža bića i muče bez prestanka a isti status imaju i crni zarobljenici koje je Francuska mobilisala u svojim kolonijama. Dolazak zarobljenih Amerikanaca znak je opadanja moći Trećeg rajha i buđenje nada da će se ipak doživeti oslobođenje. Do tada, međutim, život protiče u stalnom traženju hrane, sklanjanju od kundaka i pendreka, prisustvovanju besmislenim ubistvima kao i neočekivanoj blagosti ponekih čuvara. Ljudskost se doživljava kao izuzetak a surovost i britalnost kao normalna lica zarobljenika, stražara, vojske i rata.

Sudbina Renea Tardija mučna je i strašna; njegova ispovest je neposredna i puna detalja, bez preteranih pouka, zaključivanja i mudrovanja što je, sveukupno, čini još uverljivijom i potresnijom. Žak Tardi se potrudio - i u svojoj nameru uspeo - da ne umiva crtež, da ne izbegava mučne scene (od prizora leševa kraj puta, batinjanja, čeprkanja po smetlištu do vojničkih i zaroljeničkih klozeta) već je dozvolio da slike daju oblik rečima odnosno da budu njihova adekvatna dopuna. Rečju, „Ja, Rene Tardi, Ratni zarobljenik u Štalagu IIB“ je ispovest koju neizostavno treba pročitati i tako se sresti sa sudbinama ratnih zarobljenika koji, uprkos svemu što ih je snašlo, ipak nisu zaboravili da su ljudska bića.

(„Dnevnik“, 2019)

Autor: Ilija Bakić

Tekst i fotografija preuzeti sa sajta stripvesti.rs

http://www.stripvesti.com/

U pripremi nova filmska verzija horora ‘Salem’s Lot Stephena Kinga

Horor filmaš James Wan (Insidious) i scenarist Gary Dauberman (It) pripremaju novu filmsku adaptaciju horor romana Stephena Kinga ‘Salem’s Lot. Dauberman će pritom biti i izvršni producent filma.

Prvi put objavljen 1975. godine, ‘Salem’s Lot prati pisca Bena Mearsa koji se vraća u rodno mjesto gdje otkriva zavjeru drevnog vampira Kurta Barlowa koji želi preuzeti kontrolu nad čitavim gradićem. 1979. godine je CBS ekranizirao ‘Salem’s Lot kao miniseriju. Desetak godina kasnije je nedavno preminuli kultni redatelj B filmova Larry Cohen (Q, The Stuff) nastavio radnju serije u igranom filmu A Return to Salem’s Lot. Naposljetku, TNT je 2004. godine snimio novu miniseriju prema Kingovom romanu a koju smo imali prilike gledati i na HRT-u.

James Wan je kroz u protekla dva desetljeća privukao pažnju kao scenarist, redatelj i producent horor filmova Saw i The Conjuring koji su oboje postali vrlo uspješne horor franšize. Dauberman je pripomogao izgraditi zajednički “filmski svemir” The Conjuring filmova pišući scenarije za hororce Annabelle, Annabelle: Creation i The Nun. 2017. godine Dauberman je, uz Cary Fukunagu (True Detective, Maniac) i Chase Palmera, napisao scenarij za ekranizaciju Kingovog horor romana It. Snimljen za 35 milijuna dolara, It je postao jedan od financijski nauspješnijih horor filmova u povijesti, zaradivši oko 700 milijuna dolara.

Trenutno, američkim kinima dominira horor film Curse of La Llorona na kojem su Dauberman i Wan ponovo surađivali. Ovaj dvojac također priprema i TV seriju baziranu na stripu Swamp Thing.

Tekst i fotografija preuzeti sa sajta tvprofil.com

https://tvprofil.com/novosti/u-pripremi-nova-filmska-verzija-horora-salem-s-lot-stephena-kinga

Komikaze webzine #50

izašlo je novo e-izdanje komikaza: komikaze.hr/issue/50/

novo komikaze izdanje donosi 96 stranice od 13 strip autora/ica iz hrvatske, francuske, italije, češke, belgije, sad i šire.

autori: jelle kindt, robert zant, bambi kramer, apolonija lučić, damir stojnić, smelly feet dog, agata lučić, sindy čolić, harukichi, štěpánka jislová, hrvoje šebić – gaz, nils bertho, mangelos strip, ivana armanini.

komikaze program 2019 je podržan od grada zagreba i ministarstva kulture republike hrvatske.

info o autorima: komikaze.hr/komikaze-webzine-50/

jelle kindt – rođen i živi u belgiji. završio je sint-lukas umjetničku školu u brisselu. fokus: strip, tisak jellekindt.blogspot.be/

apolonija lučić – r: 1995. živi u berlinu. završila je umjetničku akademiju u zagrebu. fokus: crtež, ilustracija, slikarstvo www.instagram.com/apolonija.lucic/

damir stojnić– r: 1972. živi u rijeci, hr. završio je umjetničku akademiju u zagrebu. stripove crta od 1990. ali ih do sada ne objavljuje. izlagao na preko sto grupnih i samostalnih izložbi u hrvatskoj i šire (atena, kairo, venecija, london). fokus: strip, ilustracija, konceptualna umjetnost, kuriranje www.facebook.com/damir.stojnic.79

smelly feet dog aka marin r. fokus: ilustracije, tetovaže, animacija www.instagram.com/smelly_feet/

agata lučić  – r: 1995. živi u zagrebu. završila je srednju školu za primjenjenu umjetnost i dizajn i studira grafiku na akademiji likovnih umjetnosti u zagrebu. fokus: crtež, strip www.behance.net/agatalucic

štěpánka jislová  – živi u češkoj republici. diplomirala je na fakultetu za dizajn i umjetnost. fokus: strip, ilustracija www.jislova.com

hrvoje šebić gaz – r. 1980. i živi u pakracu, hrvatska. diplomirao je na građevinskom fakultetetu. fokus: strip, streetart, ilustracija www.facebook.com/gmaz.gaz

harukichi – r: 1973. u hokaidu. živi u japanu. fokus: strip, skladanje, pisanje gosshie.blogspot.jp

bambi kramer – rođena & živi u italiji. umjetnost upotrebljava da bi slala slike iz paralelnog svijeta u kom stvarno živi u post-boschovskom krajoliku. fokus: strip, tisak www.bambikramer.ink

robert zant je sretan da je ovdje. nekad je u los angelesu, nekad u buenos airesu a ostalo vrijeme u chicagu. pozdrav! www.instagram.com/robertzant/

nils bertho – r: 1987. živi u francuskoj. fokus: crtanje, underground stripovi, punk, raw art, malo izdavaštvo, galerija le mat www.nilsbertho.com

sindy čolić  – r: 1993. živi u zagrebu, hr. fokus: politička znanost, crtež, mačke. www.instagram.com/peezdarije

mangelos strip – strip je sada u cjelosti objavljen u 4 komikaze webzina. crtež & dizajn: ivana armanini/ scenarij: marko golub / tisak: msu zagreb & komikaze

ivana armanini – živi u zagrebu i ljubljani, hr/slo. član je hzsu. završila je srednju školu za primjenjenu umjetnost i dizajn & akademiju likovnih umjetnosti u zagrebu, hrvatska. voditeljica komikaze projekta od 2002. fokus: strip, ilustracija ivanaarmanini.net

Tekst i fotografija preuzete sa sajta stripvesti.com

Pustolovna mladost Starog Slovena

Bilo je to pre tačno pedeset godina i jednog dana, 18. aprila 1969. godine. Na naslovnoj strani „Politikinog Zabavnika” osvanula je neobična ilustracija. Dugokosi rmpalija na pobedničkom postolju pobedonosno diže buzdovan, dok su protivnici, odnosno onaj drugi i treći propisno izubijani. U pozadini oduševljena masa brkatih ratnika pod kacigama. Taj rmpalija poručivao je čitaocima da od tog dana mogu da prate njegove slavne pustolovine. 

   Čitaoci su na novine navikli već godinu i nešto ranije. Od 6. januara 1968. godine i broja 836 „Politikin Zabavnik” napustio je novinski format u kom je izlazio decenijama. Tog dana pojavio se u potpuno novom, magazinskom formatu. Napuštene su one sirotinjske dve boje, pa je ovaj raskošni revijalni oblik, u punoj bojiu (četiri boje), u dubokoj štampi i sa debljim koricama, bio prava mala revolucija. Tiraž je neprestano rastao. Tajna nije bila samo u šarenilu i novoj hartiji. Glavna stvar krila se u sadržaju.

Sve stare rubrike bile su tu, a u svakom broju pojavilo bi se nešto čega nije bilo u prethodnom. „Zabavnik” je bio uvek nov, tražio je od čitalaca da učestvuju u njegovom stvaranju. Pamte se rubrike koje su slali oni sami: „Veliki strah” , „Batine koje se pamte”, po zamisli novog glavnog urednika, Nikole Lekića.

   Pošto je tiraž neprestano rastao, neki drugi urednik verovatno bi se samozadovoljno uljuljkao i ostavio da se sve samo kotrlja. Ne i Lekić. Ubrzo je uveo stripski dodatak, ubacio ga u sredinu. Cela epizoda u jednoj svesci bila je čudo neviđeno. Kreće i latinično izdanje, razmišlja se o onome na slovenačkom. Pa i na albanskom. U glavi mu se rojilo još nešto.

Jednačina kod „Znaka pitanja”

   Prema svedočenjima savremenika, pre svih Vere Smiljanić, Lekić se jednog jutra pojavio u novinarskoj sobi noseći hartiju s gustim žvrljotinama. Jedva su se razaznavali neki čovečuljci, pa baloni nabijeni tekstom. Objasnio je, gotovo podsmešljivo, da kad svi već imaju svoje junake, što ne bismo malo i mi. Ako mogu Gali da razvlače i mlate Rimljane kako im padne na pamet, a to rade u „Asteriksu”, mogli bi i naši prapreci, odnosno Stari Sloveni. I to bez čarobnog napitka. Smislio je već i ime. Novi junak zvao bi se Bikan. Jak kao bik, kako drugačije. Možda je došlo vreme za nešto novo. Najnovije. Domaći, „Zabavnikov” strip.

   Nastajale su nove skice, priča se polako razvijala. Samo, valjalo bi da strip ima i crtača. Tu u akciju uleće akademski slikar-grafičar Lazo Sredanović.

   Sam Lazo svedoči da je sve počelo negde kod kafane „Znak pitanja” u tadašnjoj Ulici 7. jula, danas Kralja Petra. Lazo je nekim poslom išao do Akademije, a komedijant slučaj hteo je da sretne kolegu Ninoslava Šibalića. Ovaj je znao da je Lazo ranije radio neke stripove, pa mu je objasnio da u „Zabavniku” pokreću domaći strip, a valjao bi im neko ko će to da nacrta. Neka se on lepo javi Nikoli Lekiću, pa da vide šta i kako dalje.

   Prekomandovan u tvorca stripa, urednik Lekić, ukratko mu je objasnio šta mu je činiti. Da zajedno naprave našeg Asteriksa. Kad mogu Francuzi, možemo i mi. Dva neka Slovena, momčinu i njegovog strica, kao noseće likove. Mladić je jak, visok, dobrodušan, gotovo naivan. Kako to biva, stric star, nizak i pametan, da onaj prvi ne izgine uludo. Oni su neka vrsta prethodnice Starih Slovena na Balkanu, tu sreću razne poznate i nepoznate narode, upadaju u razne dogodovštine.

   Lazo kaže da Nikola nije uticao na crtače koje je pozvao. Da, bilo ih je više, od svih je tražio probne crteže. Ništa nije govorio kakav crtež bi voleo, kakvu odeću, kosa ovakva ili onakva. Ostavio ih je da rade svoj posao kako najbolje znaju i umeju. I Lazo se  potrudio.

   Temperom i četkicom uradio je probne crteže. Odneo ih je Nikoli, a posle nekoliko dana stigao je glas:

   – Dolazi ovamo, redakcija je izabrala. Jednoglasno smo izabrali tvoj crtež!

   Ubrzo je počela da se krčka i prva epizoda. Pošto je u to vreme bila Olimpijada u Meksiku, Lekić je izmislio priču o „Buzdovanskim igrama”. Na osnovu tog sižea Šibalić je napisao scenario. Dalje ga je Lekić, uz pomoć redakcije, „doterao i zategao”. A onda je pisanije završilo kod Sredanovića na radnom stolu. Usput je novi lik i prekršten. Od Bikana je postao Dikan. To je bila zamisao urednice stripa Krinke Vitorović. Bolje zvuči, svakako. Stricu Vukoju ime je dao sam Lekić.

Nidža i Laza

   Table su brzo izlazile ispod Lazine četkice, a on danas tim prvim radovima nije zadovoljan. Kaže da su loše, da su loši crteži, nije to bilo baš profesionalno. Ali, teško da je iko na to obraćao pažnju. Pa i prvi Diznijevi radovi nisu nalikovali na kasnije. O Asteriksu da se i ne govori. Trebalo je vremena da stvar sazri, mada ga baš i nije bilo. Lazo svedoči da je sve išlo veoma brzo. Nije bilo vremena da se nešto ispravlja, ponovo crta. Kako ga nacrta, tako i ide. Kaže da ima i mesta gde likovima u pozadini nedostaju noge. Ispalo je tako kada se obojilo.

   Tako je već u broju 900 od 16. decembra 1968. godine izašla najava za novi strip. Dikan ima unekoliko oštrije crte lica od onih koje pamtimo od prve table. Vukoje ga savetuje da pazi šta radi, jer od 18. aprila nastupa u „Politikinom Zabavniku”.

   Kada je konačno došao i taj april, stvar je eksplodirala. Starim Slovenima nije trebalo dugo da osvoje srca publike. Ponovo su tiraži rasli. Brzo se izređalo tih prvih četrnaest tabli, završena je epizoda. Doduše, danas više deluje kao skup nabacanih pričica, ali je u ono vreme bila revolucionarna. A družina je učila u hodu.

U redakciji su osluškivali poštovano čitalaštvo. A oni su hteli samo jedno. Još Dikana. Pošto Lekić nije bio zadovoljan Šibalićevim radom, ubrzo je pozvao i Milenka Matickog. I ovaj se okušao na scenariju, ali nije dugo izdržao. Nije pomagao ni Lekićev nadzor. Potom je pokušao da nagovori Lazu. Ovaj se nije dao, dovoljno mu je bilo to što crta. I šta će Lekić, nego da sam sedne i piše. Prva epizoda za koju je radio priču i scenario, „Dikan i poslednje Frrruke” izašla je 14. januara 1972. godine.

   Stripovi se prvih nekoliko godina nisu potpisivali. Tako je bila prava umetnost odgonetnuti ko je pisao koju epizodu. Tu zahvalnost dugujemo istraživaču kulture Zoranu Stefanoviću. Tek nešto kasnije pojavio se skroman potpis. U jednom od donjih kvadrata table stajalo je „Nidža i Laza”. Još kasnije, uz naslov, u guščijem peru „Nidža”, uz četkicu „Laza”. Potom „L. Sredanović” i „N. Lekić”. A kako je taj dvojac radio? Kako je zapravo nastajao strip?

   Lazo kaže da je Nikola obavezno skicirao svoje table. Tako je i njemu bilo lakše da postavi scenu. Tako režira situaciju, isplanira oblačiće. Opet, za crtača je najvažniji direktan dogovor. Zato je sedao u automobil, pa pravo kod Nikole u Zemun. Zajedno su prolazili jednu po jednu tablu, obično desetak na broju. Nikola je stalno zagledao crtača, očekivao njegovu reakciju. A ovaj se smeje u sebi, ali smireno govori:

   – Dobro je!

   Lazo je jedva stizao da uradi table. Naime, u to doba postao je načelnik štamparije u Institutu bezbednosti. Drugim rečima, načelnik u svemoćnoj Službi. Zbog stalnog vremenskog tesnaca dolazilo je i do komičnih scena.

Umesto Paje?

   Tako se nije jednom desilo da se ispred zgrade „Politike” uz škripu guma zaustavlja crno vozilo Službe. Mali grad, sve se zna, a pogotovo koja su kola Državne bezbednosti. Prolaznici zastajkuju, gledaju da se sklone. Ko zna šta se dešava? Automobil nepropisno zaustavljen, sveprisutni saobraćajac gleda na drugu stranu. Iz kabine iskače Lazo, noseći sveže nacrtane table pod miškom. Jedva da je i mastilo stiglo da se osuši.

   Odnosi ih do portira. Ovaj ih razgleda, ali nikako da bi se uverio da se ne radi o nekom protivdržavnom materijalu. Jednostavno, hoće čovek pre svih da pročita novi nastavak.

   U poslednjem trenutku pred slanje u štampu u redakciju stižu nove table Dikana. Doduše, dešavalo se da i zbog potreba Službe, odlaska na razne vežbe, obično nenajavljene, Dikan i zakasni. Nikada previše, mada je crtač bio izložen ozbiljnim pretnjama iz ovdašnje tehničke redakcije.

   Kako su se pojavljivale sve nove i nove epizode, histerija u ondašnjoj SFRJ je rasla. Tiraži su leteli do u nebo, Dikan se pojavljivao na svim mogućim i nemogućim mestima. Čak je bilo predloga da u zaglavlju „Zabavnika” zameni Paju Patka. Bio je maskota radnih akcija, vrlo masovne stvari u to doba. Reklamirao je kvas. Čak je postojala zamisao da Dikan bude maskota FK „Partizan”. Tako je ovaj novinar na buvljaku našao ceo elaborat, sa sve predlozima Dikana u crno-belom dresu, čarapama i ostalim rekvizitima.

Sprovođene su ankete – da li će Dikan konačno da se oženi Vesnom. Doduše, bivalo je i onih ne tako prijatnih komentara. Tako je iz jedne ustanove iz Prištine stigao dopis u kom se protestuje što Dikan od svih naroda na Balkanu, pa i onih koji nisu baš bili tu, uporno zaobilazi Ilire. Ipak, glavni udar došao je iz Slovenije.

   Tamo je epizoda „Dikan i Vesna Sapijens” postigla ogroman uspeh. Slovenački crtač Iztok Sitar i dan-danas se kune da nikada nijedan strip nije naišao na takav prijem. A onda je nekome iz „Tribune” palo na pamet da se malo lati olovke, pa na vrhu toljage strica Vukoja docrta polukrug i tačkicu na sredini. Tako je močuga pretvorena u nešto drugo, propraćeno prigodnim izmenjenim tekstom u oblačiću. Uz komentar da se slovenačkoj deci potura pornografija.

   Stvar je došla i do suda, iako Lazo nije baš hteo da se razvlači po sudnicama. Postupak  je dobijen, Dikan je uredno nastavio da izlazi u Sloveniji.

Četvrti pre trećeg

   Stigli su Dikan i Vukoje i do svemira. Ispostavilo se da je „Pretnja s Oriona” poslednja epizoda. Lekić je jednostavno Sredanoviću javio da ne može više, zasitio se. A ni ovaj se previše nije bunio, uz sve svoje poslove. Ima tu i nekih drugih priča zašto je došlo do prekida izlaženja.

   Stari Sloveni ponovo su se došetali u „Zabavnik” deset godina kasnije, u epizodi „Dikan i Hazari”. Scenario za tu i sledeću, „Dikan i Atlantida”, napisao je Slobodan Ivkov. Delovalo je kao da su se Dikan i Vukoje vratili u velikom stilu. Bio je i maskota Šestog Beogradskog maratona gadne 1993. godine. A onda ponovo zastoj. Ponovo deset godina.

   Sledeće dve epizode, „Plava špilja” i „Praznik mimoze” nacrtao je i napisao Lazo Sredanović. Dikana i Vukoja poveo je na proputovanje Bokom Kotorskom, suvozemnim i morskim stazama i bogazama. Savršeno ih poznaje, pošto je tamo proveo dobar deo mladosti. I danas u Krašićima provodi gotovo pola godine.Objavljena su i dva integrala Dikana, 2011. i 2015. godine. U tvrdom povezu, raskošnoj opremi, tu su hronološki objavljene pustolovine najomiljenijih Starih Slovena, praćene masom izuzetnih pratećih tekstova i biografija. Svaka tabla digitalno je restaurisana. Uskoro se očekuje i četvrti album. Zašto četvrti, a pre trećeg? Zato!

   Ponovo je nastupio zastoj, sve do 2017. godine. Dikan je te godine odlučio da poseti Đavolju Varoš i podrobno ispita šta se krije iza ondašnjih figura. Strip je brzo pridobio nove, mlade čitaoce u „Malom Zabavniku”. A da čak i stare epizode odlično komuniciraju s novim generacijama dokazuju i pisma i crteži koji su stizali posle objavljivanja nekih starih epizoda. Jednostavno, i Dikan je takav. Večno mlad, sad već pedesetogodišnjak.

Broj: 3506 2019.

Autor: Nemanja Baćković

Tekst i fotografije preuzete sa sajta politikin-zabavnik.rs

http://politikin-zabavnik.rs/public/posts/mladost-starog-slovena

Spajdermen - Plavo

SCENARIO

Jeph Loeb

CRTEŽ

Tim Sale

NASLOVNICA

Tim Sale

BROJ STRANICA

148

ORIGINALNI NASLOV

Blue

Ajron Men - Ekstremis

SCENARIO

Warren Ellis

CRTEŽ

Adi Granov

NASLOVNICA

Adi Granov

BROJ STRANICA

148

ORIGINALNI NASLOV

Extremis

Tex Classic #57

#57

Scenario: Gianluigi Bonelli

Crtež: Aurelio Galleppini

Naslovnica: Aurelio Galleppini

Kolor: GFB Comics

Zlatno doba #24: Aladin i čarobna lampa

Poštovani čitaoci,

novi broj revije «Zlatno doba» donosi još jedan strip Konstantina Kuznjecova iz jednog od njegovih najvažnijih serijala - Priča iz 1001 noći.

Posle velikog uspeha koji je postigao sa stripom «Sindbad moreplovac» ovjavljenim nekoliko meseci ranije, Kuznjecov je kao drugu priču iz čuvene zbirke odabrao Aladina i čarobnu lampu. Prva tabla ovog stripa objavljena je u 246. broju lista Mika Miš 14. oktobra 1938, a okončan je 23. decembra iste godine u 266. broju lista. I ovaj naslov je u startu dobio prestižan tretman u listu Mika Miš i objavljivan je na srednjim stranama koje su bile rezervisane za najvažnije adute uredništva. Posle pet duplerica povećanog formata, Aladin napušta srednje strane lista i Kuznjecov menja format table. Kao i do sada, odlučili smo da u našoj reviji objavimo ovaj biser srpskog stripa u originalnom obliku, kako je premijerno predstavljen čitaocima te daleke 1938. godine.

Srdačan pozdrav,

Uredništvo. 

Džordž R. R. Martin: „Da serija doslovce prati radnju iz knjiga trebalo bi nam najmanje još pet sezona“

Džordž R. R. Martin je potvrdio da će se kraj serijala „Pesma leda i vatre“ razlikovati od završnice koja nas očekuje u HBO-ovoj adaptaciji ovog dela.

U tekstu iz Rolling stone magazina, posvećenom „Igri prestola“, Martin je pričao o tome kako su glavni producenti serije Dejvid Beniof i D. B. Vajs morali samostalno da grade priču nakon što je serija iskoristila sav materijal iz knjiga.

„Tako sporo pišem ove knjige“, kaže Martin. „Završetak serije će pratiti radnju koju sam im izložio pre pet, šest godina, ali možda će biti i nekih izmena, i mnogo toga će biti dodato.“

Martin je sugerisao da će kraj biti sličan onome što je zamislio za finalnu knjigu svoje sage „San o proleću“, ipak kao što je i do sada bio slučaj biće značajnih razlika. Napomenuo je da je to zato što seriji nedostaju mnogi likovi iz knjiga koji utiču na završetak priče.

Obožavaoci su naravno ljuti što Martinu treba toliko vremena da završi šestu knjigu, ali i on je nezadovoljan što je još nije priveo kraju.  Da bi se fokusirao na pisanje, odbio je da snimi kameo za finalnu sezonu.

Tokom intervjua za „60 minuta“, rekao je „Da serija doslovce prati radnju iz knjiga trebalo bi nam najmanje još pet sezona ne bi li snimili događaje koji će se desiti u ’Vetrovima zime’ i ’Snu o proleću’.“

Zahvaljujući brojnim sastancima u Martinovoj kući u Santa Feu, suštinu su uspeli da sažmu u osmu sezonu, ali razlika će biti, „Nemoguće je preneti sve detalje iz knjiga na televizijsku seriju.“

Našalio se da će se na internetu verovatno voditi rasprave o tome koji kraj je bolji.

Izvor: ign.com
Prevod: Aleksandar Mandić
Foto: Gage Skidmore / CC BY-SA 3.0 / Wikimedia commons
Tekst i fotografije preuzete sa sajta laguna.rs
https://www.laguna.rs/laguna-bukmarker-dzordz-r-r-martin-da-serija-doslovce-prati-radnju-iz-knj-unos-11957.html

BOSONA #8 PLOVI ŠIROM REGIJE!

(VČ) Obojeni program #33 - Marti Misterija

autor lika: Alfredo KASTELI

naslovna strana: Lučo FILIPUČI

KAD SE SVETOVI SUDARE

tekst: MISTERIJANCI* i Alesandro MAJNARDI

crtež: Valerio ĐANĐORDANO i Karlo VELARDI

boja: Eliza SGVANKI

         Danijele RUDONI

izdavač: Veseli četvrtak, Beograd

glavni urednik: Dušan MLADENOVIĆ

prevod: Aleksandra MILOVANOVIĆ

lektura: Snežana GLIGORIJEVIĆ

redakcija: Darko ĐOKIĆ, Kristijan RELIĆ, Igor MALOVIĆ, Aleksandar MIĆIĆ

grafička oprema: Lazar DIMITRIJEVIĆ    

*„Misterijanci” je zajednički pseudonim za scenariste Andreu Artuzija, Dijega Kajelija, Đovanija Gvaldonija, Iva Lombarda, Enrika Lotija i Andreu Voljina, koji su dali svoj doprinos radeći grupno na tekstovima za sve epizode iz ove edicije.

broj originala: 5

naslov originala: QUANDO I MONDI SI SCONTRANO

(VČ) Marti Misterija #49 - Stanovnici podzemlja

autor lika: Alfredo KASTELI
tekst: Paolo MORALES
crtež: Roberto KARDINALE & Alfredo ORLANDI
naslovna strana: Đankarlo ALESANDRINI

glavni urednik: Dušan MLADENOVIĆ
prevod: Aleksandra MILOVANOVIĆ
lektura: Snežana GLIGORIJEVIĆ
redakcija: Darko ĐOKIĆ, Aleksandar MIĆIĆ, Igor MALOVIĆ, Kristijan RELIĆ
layout edicije: Vuk POPADIĆ

broj originala: 327
naslov originala: Gli abitatori del sottosuolo

HNK HAJDUK DOBIO SVOJ PRVI POVIJESNI STRIP!

Kolone Splićana se slijevaju prema Starom placu, oliti -”Kraljevoj njivi”...

“Naše Jedinstvo! Naše Jedinstvo! Novi broj. Samo 10 para!”

“... Daj mali meni jedne!”

“Uvik nike visti, ovi put fuzbalske!”

“Požuri!Zakasnit ćemo!”

“... Dida Duje, znaš, fuzbal, to ti je nova vrsta igre s balunon!”...

Praška škola

E, sad! Ako ste pomislili da čitate kakav mali odlomak iz kakvog teksta velikog Miljenka Smoje, prevarili ste se iako vas intuicija i nije grubo zeznula. Barem u vidu glavnog lika. Ili, idemo ovako, ukoliko je neki sportski kolektiv sinonim nekom zemljopisnom području onda je to bez sumnje Hajduk za Dalmaciju - bili mi simpatizeri ili ne Majstora s mora. Kluba službeno utemeljenoga aktom Carskog namjesništva - pazite sada, odrednica nam nije nebitna - u Zadru, na temelju Pravilnika društva dostavljena 13.2. 1911., u današnjoj Providurovoj palači - pod rednim brojem VIII.-534. dobio ga je ing. Lucijano Stella.

Prve službene registracije zabilježene su u drugom svesku "Katastra društava u Dalmaciji bivšeg Namjesništva” pod austrijskom upravom, na stranici pod brojem 762. Katalog je nastao početkom 20-ih godina prošlog stoljeća i čuva se u zadarskom Državnom arhivu kao dio fonda bivšeg Jugoslavenskog konzulata. Povijest je odavna poznata - što iz Velog Mista, bilo iz tiskanih biografskih podataka.

U praškoj pivnici "U Fleku" - netom nakon utakmice Šparte i Slavije - osnivači su bili splitski studenti s Praškog sveučilišta: Fabijan Kaliterna, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević i L. Stella, a ime klubu je dao profesor Josip Barač, koji je navodno nakon ulaska osnivača kluba u njegov kabinet kako bi se pronašao naziv ekipi - predlagali su se Mosor, Uskok, Velebit, Marjan i Borac - uskliknuo legendarnih 10 riječi, tada prilično provokativnih AU vlastima: "Nek’ se zove Hajduk, upali ste unutra poput pravih hajduka"!

U analima ostaje upisano 18 državnih prvenstava i 15 kupova, a najveći europski uspjesi su mu tri četvrtfinala Lige -Kupa prvaka i po 1 polufinale Kupa UEFA i Kupa pobjednika kupova. Klub ima veliku navijačku bazu širom Hrvatske, ali izrazito snažan dijapazon na priobalju i otocima. Pa tako i - naravno - u Zadru, gradu s kojim bi “Bile” osim “rodnog lista” i “armije pristaša” uskoro trebala vezivati i još jedna poveznica. Hajduku su u blizu 11 desetljeća posvećena brojna umjetnička djela. Preko stotinu navijačkih himni, među rijetkima na planetu ima i svoju operetu "Kraljica lopte" Ive Tijardovića, tu su i niz monografija, albumi karikatura, čak i humoristična priča "Bile zvizde (ili, kako bi dobro bilo da je bilo...)" Jasmina Brajlovića, uz ilustracije Tonča Keruma, a upravo se privode koncu pregovori Poljuda i vrsnog strip crtača o dobivanju - prvog stripa o “ditetu puka”. U kompletnom autorskom produktu jednog - Zadranina!

“Povijest Hajduka u stripu, možemo i tako to nazvati, stvaran je brižno i polako, tijekom dvije godine marljivog rada, pisanja scenarija i crtanja, uz odricanja od opuštanja, šetnje u prirodi, odmaranja, do kupanja u moru ljeti, patio je obiteljski život, apropo stripa koji još nije donio ni kune, ali što ne znači da neće, a samu ideju držim u glavi nekih 20 godina! Naravno da strip dogovaram s klubom, za sada nemam pojma hoće li uopće bit isplativ kao projekt, budući da sve ovisi o prodaji koja ide na postotak. Nije mi trenutno plaćen nikakav trošak materijala, ni honorar. Morao bi ići u direktnu prodaju pa ću vidjeti, očekivanja često znaju bit razočaravajuća pa sam stoga oprezan u izjavama!” - otkriva primjenjeni umjetnik, u Zadru poznati slikar i grafičar, grafički i web dizajner, ilustrator, karikaturist i strip crtač Julije Jelaska. Priča:

“Strip sam stvorio na nagovor Krunoslava Slava Bobića i Lea Lendića, u veljači 2017. Kako je dotični Lendić izrazio želju da me upozna, doputovao je iz Splita u Zadar. Doveo je i suprugu na neke preglede, pa je želio upoznati kolegu fotografa, u uru dvi slobodnog vrimena, kojeg je dotad znao samo s facebooka. Tad smo se u razgovoru dotakli teme crtanja stripa. U mojoj glavi ranije se stvorio nacrtan cijeli koncept, koliko stranica i koji stil crtanja sve sam bistro vidio u mislima. Ima sam kompletnu viziju, to mi se rijetko dogodi, ali onda znam kaka će se to zbilja i ostvariti, i to je stvarno istina. Doduše, s Marketingom HNK Hajduk sam u pregovorima, pa kad i ako se definitivno dogovorimo, strip ima otvoren put u prodaju, u dva izdanja, kao tiskano i web knjiga. Eto, copyright je u potpunosti odradio Nikola Šimić Tonin, predsjednik Hrvatskog književnog društva ogranak Zadar. Pritom mi je strip zaštitio UDK brojem, ISBN brojem i CIP katalogizacijom u računalnom obliku, registriran pod "Bibliotekom Donat" - ekskluzivno otkriva svestrani likovnjak koji je objavljivao u 40-ak novinskih časopisa, magazina, dnevnih listova i mjesečnih biltena, periodika, kao i raznim internetskim izdanjima.

Nalazi se među prva četiri HR autora koji se bave digitalnim stripom (Jelaska, Barinić, Listeš, Talijančić) australskog Cloud 9 Comicsa. Hajdučko srce ili Prvi balun u Splitu, imena su stripa, konkretno prve epizode strip albuma koji bi - prema zamisli Julija - trebao objedinjavati 14 strip nastavaka.

“Prva epizoda prati razdoblje utemeljenja, od 1910. do 1914. Na 44 stranice, to bi ukratko bila Praška škola, znači studiranje osnivača Hajduka, zatim splitski period, prve igre, prve odore, prva garnitura dresa, i najvažnije da bi se mogli natjecati u raznoraznim natjecanjima ti je bila i prva registracija, zadarska. I scenarij i crteži unutra su 100 posto moji, a priča je apsolutno biografska. Edvin Botica Dragičević i Nikola Listeš, profesori likovnog Zdravko Cota i još njih par, vidjeli su strip i pohvalili izvedbu, a strip nisam slao nikome u Zagreb, jer je ovo u neku ruku ipak - dalmatinski strip, purgeri to ne bi objavili, a ni komentirali, haha. Uglavnom, strip o Hajduku, ako izađe i bude prodavan, uzdići će me profesionalno - na razinu na kojemu ću biti "primus inter pares!", u rangu s najvećima iz strip branše, ako ne po zaradi, barem u profesionalnom ugledu, no ne trčim pred rudo, bit će što Bog da” - iskreno naglašava Julije Jelaska (50) koji je u Narodnom listu daleke 1988. bio honorarni ilustrator, na mjesečnoj plaći, crtao po potrebi, ilustracije, reklame, karikature i naravno više stripova. Primijenjeni umjetnik vrlo uspješno se bavi i fotografijom, kao i pisanjem poezije, proze, kraćih pripovijetki, ali i novinskih članaka. Ima i uredničkih iskustva kao Art direktor u počecima Zadarskog lista.

Mali princ i Rembrandt

“Rodio sam se u Zadru, odrastao i djetinjstvo proveo u Benkovcu, pa u rodnom gradu na Relji i Stanovima, i Splitu gdje su mi bili zaposleni roditelji. Škola za primijenjenu Umjetnost i dizajn u Splitu, dosta je uticala na moj rad tako da sam prve honorare kao 19-godišnjak zaradio crtajući za "Omladinsku iskru" iz Splita i "Narodni list" iz Zadra. Odmah nakon škole nastavio sam raditi u novinama. Došao sam u "Narodni" gdje me primio urednik Danijel Vučenović - Dane i gdje objavljujem, istodobno uspio sam probiti led u svijetu stripa i pojaviti se iste godine na prestižnom Vinkovačkom salonu stripa među profesionalcima. Otad je prošlo 30.godina. Danas sam oženjen, imam suprugu Silviju, i sina Marka koji je naslijedio crtački talent, sad su mu prioriteti škola i hobi dakako nogometna lopta” - otkriva nam. Zašto ne Split, nego - Zadar?

“Bolje biti prvi u selu - nego zadnji u gradu! Gle, ovako, slušaj me dobro: u Zadru sam se rodio, u Zadru školovao, za Zadar sam se borio, i to je moj grad. Ja ga osjećam dušom i tijelom. Za Zadar sam, kao jedan između 45 najistaknutijih slikara grada, u ratu, sudjelovao u organizaciji raznih humanitarnih aukcija slika, sa svojim mnogobrojnim radovima. Naglo sam osiromašio, ostao bez mnogobrojnih likovnih djela, ali nije mi bilo žao stvarati za potrebite, bolesne, djecu ranjenika, ratnih invalida, za razne bolničke aparate, izgradnju škola, porušenih crkava. Da ne nabrajam, od Zaklade Sv.Krševana, Aukcija Galerije Hea, Crkvenih aukcija PROVITE, HKD Napretka -Zadar, do postratnih donacija slika za školu Voštarnica, potrebitu djecu s down sindromom, kasnije je to postala i tradicionalna - likovna kolonija” - kazuje autor koji se crtanjem bavi aktivno od svoje šeste godine života, dakle 44 godine već crta i slika - stvara.

“I to na moju sreću uvijek vrlo uspješno i vrlo zapaženo. Kao primijenjeni umjetnik imao sam 16 samostalnih izložbi slika grafika, grafičkog dizajna, ilustracija, stripa i oko 300 izložbi skupnih autora. Iz polja karikatura i fotografije imam i nagrada. Prve radove objavio sam u časopisu “MI" u kojem sam bio i urednik i ilustrator, kao učenik 8d. razreda u školskoj godini 1982./1983. a Blaga Miše je bila profesorica likovnoga.Taj list, bio mi je "odskočna daska", kao i pismeno školsko priznanje za rad u likovnoj grupi, za upis u srednju umjetničku školu, a tamo srećem moju generaciju: Zlatana Stipišića, Edvina Dragičevića, Sandru Grenc, Silvanu Skopljanac, Antu Radića, Antu Strinića, Peru Stojana, Nikolu Franića i druge, danas profesionalce u svojoj struci. U srednju umjetničku tad je išao i današnji gradonačelnik Splita, Andro Krstulović koji je uz fotografiju, naporno i trenirao veslanje u "Gusara" - prisjeća se Jelaska.

Još u osnovnoj školi radovi su Juliju završavali na "školskom panou" gdje su ih svi gledali i divili se, a njemu su postali dosadni iste sekunde kad bi ih nacrtao. Talent i sklonost portretiranju otkrila je u 6.razredu prof.likovnog Alijeta Monas - Plejić, izuzetna likovna pedagogica, koja je đacima usadila ljubav za stvaranjem crtanjem i slikanjem u prirodi, napose i za "Malim Princom", inspirativnoj slikovnici pilota.

“Ubacila me u likovnu grupu subotom i tu sam - proslikao. Najdraži slikari bili su mi Rembrandt, Rubens i Renoir. Uz uvijek fascinantnog Edgara Degasa i neizbježnog Pabla Picassa, čiji sam životopis morao napamet nabiflati.Nisam ga nikad skroz razumio, po poimanju vremena i umjetnosti draži mi je bio Salvador Dali. A negdje u 12. godini, nakon dječjih slikovnica Walt Disneya i drugih, srce mi je osvojio crno bijeli strip, taj cijeli svijet mašte u koji sam mogao pobjeći kad god zaželim. Fantazija nevjerojatno detaljno i precizno crtanih stripova. Tada su samo velemajstori stripa smjeli objavljivati. Nekako, sve se srozalo na dno dna pojavom strip magazina "Patak", koji je uz rijetke talente objavljivao dosta šunda i loših stripova. Iako, strip sam zavolio, čitao i crtam doslovno od malih nogu do danas. Najdraži mi je bio Zagor, ostali su došli iza” - otkriva.

Prvi objavljeni stripovi izašli su mu u "Omladinskoj iskri” iz Splita, novosadskom "Mini strip zabavniku” i “Narodnom listu” iz Zadra. Prvi strip zvao se Sanjarenja (31.12.1988. u Novogodišnjem broju NL-a). Uslijedili su strip serijali (stripovi u nastavcima): Vekenegin bodež u 12. nastavaka, Povijest Poluotoka u 16 i Čudotvorne moći sv. Stošije u 12 nastavaka.

"Da. To posljednje u Zadarskom listu, 1994.- 1996., uz moj posao Art Direktora novine, supervizija izrade novine u "Slobodnoj Dalmaciji”, gdje sam putovao uz Nedjeljka Jusupa gl.i odg.urednika i Petra Tadića fotoreportera i vozača crvenog fiat punta!Tamo smo često sretali i Predraga Opačića, koji je grafički slagao nacrte layouta Narodnog lista. U 2000. na 2001. u ZD Regionalu strip Kapetanove priče idu u 16 nastavaka. Nakon toga, 2007., 2008. i 2009. dolaze Izložbe stripova u ACME Clubu (MZ Poluotok), Galeriji Doma na žalu i OŠ Valentin Klarin, Strip pod maskom 2012. - Preške maškare u Preku, a na festivalima stripa pojavio sam se svojim radovima na Vinkovačkom saloonu stripa 1988. i 10 godina kasnije u Zagrebu u sklopu 1. Crtani romani showa. Na Mafest sam poslao rad za Marvel i odradio probne table Thora za Chebullskoga. Nažalost, tada je tamo bila izmjena urednika. Zadnji je bio neki Latinoamerikanac. Odbio sam crtanje zbog loših scenarija.Nisam želio kreirati nešto loše, a crtati po želji tamo to ne ide, imaju vlastita pravila za sve i prolaziš samo ako si kompatibilan” - nabraja nam.

Tema i - elan

Ljubav prema stripu je, ističe, zarazna. Pun elana, životne stvaralačke energije, konstatira:

“Konstantno nešto crtkaram, slikam. Teme su čudo, rađaju se kao ideja u glavi, pa razradim skice olovkom. I tek onda crtam. Osim regularnih, crtam i dokumentarne ili biografske stripove, recimo takvi su stripovi o Miši Kovaču, Kreši Ćosiću, Gibonniju, Z. Jelenkoviću, pa sada najnoviji, sportski strip o povijesti Hajduka. Upravo treba izaći 40 godina kako aktivno crtam stripove, a nisam se nažalost financijski tu probio zbog zatvorenih krugova laži i obmana. Stoga radim neki drugi posao i molim Boga da jednom i ja uspijem, kod tolikog truda!”...

MRAMORNA PLOČA I PROVIDUROVA PALAČA

Prođu li uspješno pregovori s Marketing službom kluba, možda već u 2019. bi se mogao pojaviti prvi strip o Bilima "Hajdučko srce - Prvi balun u Splitu" karizmatičnog zadarskog autora koji je obradio prve četiri godine povjesnice (1910.-1914.). Kako to lijepo sažimlje HR-Radio Split, cilj je prikazati dugu tradiciju voljenog kluba, njegov začetak u Pragu, osnivanje pod padinama Marjana, konačno i registraciju u Kraljevskom carskom namjesništvu 13.2. 1911. s potpisom providura Nikole Nardellija. U spomen na taj događaj, inače, Društvo prijatelja Hajduka iz Zadra namjerava postaviti mramornu ploču na Providurovoj palači. Na 44 crnobijele table u tri dijela strip je crtan prema dokumentarnim fotografijama, spominje prve češke trenere (koji su usput klub trenirali prvih 11 godina), uoči početka Prvog svjetskog rata, kada neki igrači odlaze na bojišta, a priča o Majstoru s mora imala bi ukupno 14 nastavaka. “Dijalozi su dijelom na čakavici, na splitskom dijalektu, za koji ću se pobrinuti da bude i pravilno lektoriran, kako ne bi s toga stanovišta bilo nikakvih problema. Nakana mi je predstaviti u stripu povijest kluba, a želja da se obnovi nogometna snaga navijača,Torcide, da bude što jača, bolja i veća. I naravno da klub donosi one prave rezultate, da se klubu vrati jedna duhovna snaga. Da se jednostavno na svoje pravo mjesto vrati duša kluba, duša Hajduka” - tvrdi Jelaska.

NEVERA NAD KORNATIMA

Čitav je niz Julijevih uradaka. Izdvaja:

"Teško je tu bilo što izvlačiti, posebno stripovi na neki način su moja djeca. Možda tek da nadopunim 2007.nacrtao sam strip u boji Nevera nad Kornatima. Radnja: Par djece brodom ide na Kornate, sami, neiskusni, nisu primijetili veliku neveru, koja ih potapa, ali ih srećom spašava svjetioničar.... Onda i 2008.nacrtao sam Tajnu ljubičaste alge, oba su iste godine izlagani, u Galeriji "Na žalu", u Domu kulture Preko, zatim u OŠ Valentin Klarin u Preku, i 2009.u Internet klubu ACME unutar MZ Poluotok, Zadar!".

UMJETNIK, KREACIJA I NAGRADA

Radišni autor nije samo odličan strip-crtač, nego i sjajan grafičar.

"Iako sam primijenjeni umjetnik i iznimno vješt grafički dizajner, i imam znanja prijelome novina, časopisa, magazina i brošura, radim u najnovijim programima za obradu slike i ilustracije nitko me ne zove nešto odraditi! Ili ljudi ne znaju, ili se boje da sam preskup jer sam poznat! Meni nije problem prezentirati svoje znanje i umijeće, preko 16 godina radim skoro svakodnevno u photoshopu (CC 2019) obradu fotografija, Illustratoru (CC 2019), grafički dizajn & ilustracije, kao i Indesignu (CC 2019), u kojemu obavljam prijelom tiskovina" - tvdi Julije Jelaska koji se bavi intezivno i fotografijom, a koliko dobro potvrda su i nagrade, poput Srebrne plakete, na 15.Međunarodnoj izložbi "Otok i more" u Kukljici. Snima Nikonom i Pentaxom, a njegove fotografije na amaterskom i profesionalnom "Google Maps" imaju preko 4.500.000 pogleda!...

Autor: Pero Livajić

Tekst i fotografija preuzeti sa sajta narodni-list.hr

http://www.narodni-list.hr/posts/668075001

Film: Masters of the Universe – odložen za 2020. godinu

Snimanje novog filma „Master of the Universe“ trebalo je da počne u julu u Pragu, a pod okriljem kompanije Sony, koja se, još od kada je otkupila sva prava 2009. godine, trudi da film vrati na velika platna. Projekat je tokom godina doživeo brojne transformacije, i promenio nekoliko priča i reditelja, a sada se suočava sa još jednim odlaganjem, pa može da se očekuje tek 2020. godine.

Novi scenario napisali su Matt Holloway i Art Marcum, koji stoje iza filmova „Iron Man“ i „Man in Black“, pa sudbina novog „Masters of the Universe“ filma izgleda mnogo izvesnija nego ranije. Uprkos tome, prvobitni rok po kojem je u bioskope trebalo da stigne u decembru 2019. već neko vreme ne izgleda moguće, a posebno od kada je početak snimanja pomeren za nekoliko meseci.

Tako se očekuje da film u bioskope stigne tek na leto 2020, a verovatno u junu ili avgustu, budući da Sony do sada nije najavio ni jedan film za taj period. Očekuje se da novi He-Man bude kvalitetniji od prethodnika, a zbog toga što iza scenarija stoje ljudi koji su već uspešni na tom polju, što važi i za ostale filmske radnike koji će učestvovati u procesu.

Izvor: PC Press
Tekst i fotografije preuzete sa sajta itresenja.com
https://www.itresenja.com/games-and-movies/film-masters-of-the-universe-odlozen-za-2020-godinu/618315358/