Legendarni strip Laza Sredanovića u izdanju "Everest medije" u fokusu "Gašinog sabora"
NOVOPEČENI pedesetogodišnjak Dikan, najmlađi Starosloven, neumorna skitara i pustolov, prečesto je nazivan jugoslovenskom kopijom Asteriksa, pa i Hogara - no, bez ikakvog pokrića, budući da je svaki od navedenih sasvim autentičan lik, a i da je Hogar čak četiri godine mlađi od Dikana.
Lazo Sredanović, akademski slikar grafičar, koji je Dikana stvorio kao tridesetogodišnjak, našao se od u četvrtak u središtu pažnje i kao "slavljenik" i glavni gost trodnevnog "Gašinog sabora". U fokusu programa ovog festivala karikaturalno-humorističkog i porodičnog stripa u Dečjem kulturnom centru u Beogradu je ovaj čuveni autor, a jedan od centralnih događaja je obeležavanje velikog jubileja njegovog Dikana i promocija knjige "Dikan" u izdanju kuće "Everest medija", koja je sabrala table sa dogodovštinama ovog omiljenog junaka. Tako je u četvrtak Sredanović govorio na temu "Dikan i Stari Sloveni: pola stoleća slovenske smešne slave", a u subotu će se ponovo govoriti o samom Sredanoviću kao glavnom gostu prvog "Gašinog sabora" - tik pred zatvaranje festivala uz zvuke Gašinog drndafona, instrumenta Predraga Ristića za koji je komponovao Zoran Simjanović.
Lazo Sredanović uvek jasno ističe da se njegov Dikan, odnosno njegove dogodovštine, ne zasnivaju na istorijskim činjenicama - ali da se uprkos tome prečesto pokazao kao prorok. Kreiran za decu i prvobitno objavljivan u "Politikinom zabavniku" na radost mališana, britkim i pametnim humorom osvojio je namah i njihove roditelje te s vremenom postao slavljen kao strip za sve generacije, pa je i prerastao u istinski popkulturni fenomen na ovim prostorima.
Neretko je Dikan znao da "zabasa" i na tlo tadašnje dnevne politike i čačne koga od u to doba nedodirljivih, a kako ga je čitala gotovo polumilionska publika, socijalistički moćnici su prilično strepeli od Dikanovih nestašluka. Tako je i tadašnji urednik "Politike" čak poslao nestašnog Staroslovena na "prinudni odmor", i to na čitavih deset godina, od 1983. do 1993. godine, a da Sredanović do dan-danas ne zna zasigurno zbog čega.
Autor: Marina Mirković
Tekst i fotografije preuzete sa sajta novosti.rs
Нема коментара:
Постави коментар