Varaždinac Denis Pajtak strastveni je ljubitelj stripova. Već četrdesetak godina traje ljubav prema tom likovno-književnom obliku umjetnosti, a jedan je i od pionira čitateljske strip-scene koja je prije gotovo tridesetak godina zaživjela u Hrvatskoj. Što je sve sa stripom prošao, kako se do tog medija dolazilo te kako danas ljudi gledaju na strip, saznali smo u razgovoru s Denisom Pajtakom.
Ljubav prema stripu došla je u njegovim ranim godinama, djetinjstvu, a kako kaže Pajtak, naučio se pisati čitajući stripove.
- Većinu stripova tada smo mogli kupiti za malo para, Mickey Mouse, Tom i Jerry… Kako čitaš, naučiš sve ostalo, pokupiš iskustva i kreneš dalje. Normalan progres je da od Mickeyja pređeš na Alana Forda, Zagora i ostale, a u toj fazi većina ljudi stane jer ih ne zanima toliko strip – govori Pajtak.
Napominje kako stripovi već odavno nisu 'samo za klince'.
- Spletom okolnosti otišao sam u Kanadu na pet godina i došao u dodir s njihovom inačicom 'našeg' Zagora. To su bili X-Men i slične infantilne stvari. Stripovi me od tada nisu pustili, a govorimo o početku devedesetih godina. Tada sam se zakačio za njih i to se nastavilo do danas – rekao je Pajtak.
Kako je bilo kod nas nabavljati stripove?
- Super lako – odgovara.
A izdanja na engleskom jeziku?
- Nikako – odgovara još brže te napominje da je on jedan od onih koji su zaslužni za proboj 'stranih' stripova u Hrvatsku, ali ne u toliko širokom smislu.
- Kada sam dolazio doma iz Kanade donio sam ogroman kufer u kojem je bila hrpetina stripova i jedan 'alarm clock'. To sam donesel doma – osnovne stvari. Tada sam znal da sam fanatik, a na carini su me jako interesantno pogledali. Makar, onda si mogao sa sobom imati dva pištolja i nikome ništa ne bi bilo – govori Pajtak.
Saloni stripa
Kada je vidio koliko stripova ima, shvatio je da ih ne treba sve. Još jednom je uzeo stripove, stavio ih u kofer i uputio se prema Zagrebu. Tamo ih je prodavao na ulici, a ljudi su se zainteresirali i kupovali.
- Isto tako, Moderna vremena su imala mali prostor u Zagrebu. Tamo sam donio kutiju američkih stripova i rasprodao sam sve do zadnjeg komada. Tada se to nigdje nije moglo nabaviti – priča nam Pajtak te kaže da se situacija sa stripovima malo uzdigla i stvorilo se jače tržište. Otvorili su se dućani za stripove i sve je počelo disati.
Entuzijazam je bilo itekako bitno stanje kako bi se moglo biti u tom 'poslu'.
- Radili su se 'saloni stripa' diljem Hrvatske. Sjećam se u Vinkovcima, za vrijeme rata, dosta toga je tada bilo u povojima i nikog nije bilo briga za lovu. Bilo je to dobro vrijeme za strip – ističe.
Pri dolasku na intervju, od Pajtaka sam dobio ediciju stripa 'Striptiz' koji datira iz 1996. godine, a napravili su ga varaždinski autori. Kakva je bila situacija u gradu što se tiče stripa?
- Priča o 'Striptizu' počinje baš te godine kada je u Varaždinu postojala čak i scena fanzina (SF, muzika…). Uredništvo su činili Vjeran i Maja Miljenović-Kordić i ja. Od suradnika tu su bili Nikola Majnarić, Miki Horvatić (kasnije objavio strip album 'Varaždin!') i Kristijan Petrović, danas zaštitno lice Varaždinske televizije – nabraja Pajtak.
- Uz nas su bili i ljudi koji su poslije postali slavni poput Esada Ribića koji je nacrtao Thora (pokazuje na strip) i Goran Sudžuka. Tada se pričalo o stripu, bilo je dosta sponzora i fino su se izvrtila četiri broja, a onda smo se polako počeli 'raspadati' po svijetu – spominje Pajtak.
Američka tradicija
Najviše ga zanima američka tradicija stripa, veliki utjecaj tu je odigrao i boravak u Kanadi, a za sebe kaže da nije kolekcionar u klasičnom smislu.
- Nemam veliku količinu stripova. Uživam da oni kolaju među čitateljima, volim vidjeti trendove i upoznati ljude koji se njime bave. Taj 'old school' način meni je još uvijek najinteresantnija stvar u svemu tome – govori Pajtak.
Danas se manje-više sva publika preselila na Internet. Klubovi stripa u Hrvatskoj su zamrli jer ne postoji navika da se ljudi nalaze, potpisuju, crtaju i slično. Ipak, saloni stripa se povremeno događaju. Kakvo je onda danas strip čitateljstvo u Hrvatskoj?
- Osobno nisam nikad bio autor. Za napraviti tako nešto – govori Pajtak i pokazuje na 'Thora' – potrebno je napraviti hrpu crteža, stranica… to je pravi zanat. Crtači su pravi zanatlije koji rade osam sati dnevno, a bez toga se ne može uspjeti. Ja ipak imam svoj zanat prevoditelja – kaže i dodaje da je prevodio jedan strip te da mu je to bio jedan od najtežih poslova u životu nakon kojeg je rekao da stripove više neće prevoditi.
Vraćamo se na čitateljsku scenu. Kakva je?
- Ista kao i u 'moje' vrijeme, kao i u 'tvoje' vrijeme, takva je i danas. Danas je čak situacija i bolja nego što bi čovjek mislio. Puno je izdavačkih kuća, puno se stripova štampa na hrvatskom jeziku (od američkih do francuskih tradicija). Ipak, postoji određeno starenje publike s jedne strane, dok novi klinci u to previše ne ulaze – napominje Pajtak.
Logično se postavlja pitanje s holivudskim strip bljeskom koji se događa posljednje desetljeće.
- Klinci preko filmova 'ulaze' u strip, ali ne povećava se zainteresiranost za stripove preko filmova. Djeca kao prvo neće uzeti strip u ruke, nego ga 'skinuti' s neta. Kao drugo, film je medij za sebe. Današnjoj djeci stripovi su prestatični. Oni se ne mogu s njime identificirati. Dobro je što se u cijeloj priči globalizirao pojam strip-junaka. Sada svi znaju za to, ali još uvijek imaš taj paradoks da ti nitko neće reći da su 'Avengersi' film za djecu, dok će za strip to tvrditi – što nema nikakvog smisla – kaže Pajtak.
Kakva je onda budućnost stripa?
- Stripu je suđeno da postane ploča, LP; da postane niša ljudima koji će to cijeniti baš zbog kulture kakva je unutar sebe. Papir kao takav nema više globalno značenje koje je imao i to će se sve više smanjivati. Nemam ništa protiv, budućnost je digitalna. Ipak, drago mi je da postoji spona koja neće dopustiti da strip umre – govori Pajtak.
Pročitao sam da za vrijeme Free Comic Book Daya dijeliš na tisuće stripova?
- Taj dan postoji već desetak godina i za mene nije besplatan (smijeh). Ali je jako dobra ideja za izdavače i nove čitače. Godišnje nabavim oko 1000 stripova koje se podijele u zadarskoj knjižnici koja je najmodernija u Hrvatskoj i ljudi su zainteresirani za taj događaj, stoje u redu i prije nego što se knjižnica otvori – tumači nam Pajtak te ga pitamo što misli o varaždinskoj knjižnici i njihovom fondu stripa.
Iz glume u strip
- Radi se o sasvim dobroj količini i kvaliteti stripa. Moja je greška, što često dogovorim nešto s njima, ali vremenski nikako da se nešto ostvari po tom pitanju – odgovara.
Gluma je također bila jedan dio tvog života?
- Stvari su nekad bile postavljene da si mogao raditi sve što hoćeš ako si se dovoljno zainteresirao za to. Htio sam glumiti, otišao sam na portu HNK u Varaždinu i rekao 'ja bih glumio'. Zapisali su mi ime, a sljedeći put kad su trebali statiste, nazvali me. Ostao sam četiri godine u tome, a kada se trebao desiti prijelaz iz amaterstva u profesionalizam tada sam našao novu zanimaciju – govori Pajtak i nastavlja:
- Otišao sam u klub Ex, tada su imali radio, radile su se posebne večeri za alternativnu glazbu, puštala se muzika. Problemi su nastali onog trenutka, a to je situacija sa svim stvarima, kada se lova počinje vrtjeti. Odjednom, sve što je bilo potrebno prije, a to je da su svi sretni i da je svima okej, postalo je sekundarno jer je nekome zamirisala lova. Problem je kad se u cijelu situaciju upetljaju ljudi koji nemaju veze s tim poslom. Njih ne zanima bit, nego samo profit. Ne možeš biti 'u stripu' i sličnim umjetnostima, ako ne znaš o čemu se točno radi – zaključuje Denis Pajtak.
Autor: Filip Kušter
Tekst i fotografije preuzete sa sajta varazdinski.rtl.hr
Нема коментара:
Постави коментар