Najbolji stripovi svih vremena su, kako nam se čini, oni koji su stvorili stripove koje danas poznamo. Tamo do 80-ih godina prošlog stoljeća se stripove među uživateljima visoke kulture, uglavnom s pravom, smatralo šundom ili nečime namijenjenom djeci. A onda su Alan Moore sa svojim „Čuvarima“, „V kao vendetta“ i „Strašni vicem“ promijenio mainstream stripove. Frank Miller je dao novi, mračan, život Batmanu, a Art Speigelman je sa svojim underground stripom „Maus“ prvi i jedini dobitnik Pulitzervoe nagrade. Ove stripove sa svojim velikim temama o životu, smrti, politici, društvu i univerzumu čitaju odrasli i oni koji vole čitati.
Neil Gaiman je sa „Sandmanom“ izašao van granica stripa sa serijalom koja je uronjena u mitologiju, ali i ostale grane ljudskih interesa i djelatnosti. Književne, povijesne i okultne reference su mu materijal kojim slika svoje snovite predjele. Često boravi i u svijetu mrtvih, ali da bi vidjeli kako to izgleda kada mrtvi gospodare svijetom trebamo okrenuti stranice „Živih mrtvaca“. Naravno, priče o čudovištima nam služe da se suočimo sa samim sobom, s mračnim stranama ljudske psihe i s mračnim stranama društva kojeg te psihe grade. Ono nije uvijek lijepa slika niti ovako, a kada mu dodamo zombi apokalipsu ne znamo koga se treba više čuvati, živih ili živih mrtvaca. Recept za čuvanje zdravog razuma u suvremenom društvu daje Warren Ellis u „Transmetropolitanu“. Njegova je priča smještena u budućnost, ali njegov novinar Spider Jerusalem otkriva priče o korupciji, manipulaciji i krvoproliću koje pripadaju našem vremenu. Humor i različiti oblici subverzije su jedini načini da se nosimo sa nepopravljivom stvarnošću.
1. Watchmen / Čuvari
(1986., Alan Moore & Cedric Gibbons)
Postalo je uobičajeno da svakome tko nije čitao stripove preporučimo „Watchmen“ Alana Moorea i Cedrica Gibbonsa. Njime se pokazalo nešto što nije bilo teško dokazati kako se mainstream stripovi ne rade samo kako bi zadovoljili impulse svojih nezrelih fanova. Ne, oni mogu biti gotovo literarni post-modernistički postupak dekonstrukcije pravila prema kojima se ti fanovi opslužuju i postati traktat o politici, društvu, životu, svemiru i umjetnosti uopće. Stripovi se rade u serijalima kako bi se osigurala njihova financijska isplativost.
2. Maus: A Survivors Tale / Maus: preživjeli priča
(1980., Art Spiegelman)
Prije „Čuvara“ je bio „Maus“ taj koji je dokazao da strip ne pripada samo u podrumske prodavaonice stripa, nego mu je mjesto na policama s ostalom literaturom. „Maus“ je, za razliku od mainstream „Čuvara“, underground strip, a prvi je i za sada jedini strip koji je dobio Pulitzerovu nagradu. Sumorna je to priča o tome kako je autorov otac Vladek Spiegelman preživio holokaust. Židovi, s obzirom da je ovo strip, su prikazani kao miševi, a nacisti kao mačke.
3. Batman: The Dark Knight Returns / Batman: Povratak mračnog viteza
(1986., Frank Miller)
Svaki superheroj nosi barem dva lica, jedno civilno za javnost, te jedno maskirano kada treba spasiti svijet. Batman ima cijelu lepezu, od one budale iz TV serije iz 60-ih, do mračnog i tajanstvenog osvetnika kakvog poznajemo danas. Mračnog viteza znamo isključivo zbog Frank Millerovog pothvata kojim je, prema vlastitim riječima htio Batmanu vratiti muda tamo 1986. godine. Nije ga zanimalo ništa što su ostali radili s Batmanom, nije mu dao niti tehnologiju, niti oružje.
4. Batman: The Killing Joke / Batman: Strašan vic
(1988., Alan Moore & Brian Bolland)
Alan Moore je najvažniji autor stripova 80-ih, a osim originalnih djela se bavio i davanjem novog života postojećim serijalima. Radio je to na Supermanu, Swamp Thing, ali ovaj njegov rad na Batmanu, kao što smo svjesni, utječe na autore u stripu, filmovima, video igrama i televiziji i danas. Kratak je, samo mu je 48 strana, ali je vrlo detaljan, kako su oba autora, Moore i crtač Brian Bolland navikla raditi. Priča je vrlo jednostavna, Joker bježi iz Arkhama i smješta Batmanu klopku u napuštenom zabavnom parku.
5. V for Vendetta / V kao vendetta
(1982., Alan Moore & David Lloyd)
Svakome tko voli stripove zbog akcije i uzbuđenja „V kao vendetta“ bi moglo biti teško štivo. Ovdje je naglasak na priči i na liku o kojem ne saznajemo puno. Ne saznajemo niti identitet osobe koja se nalazi ispod maske koja je danas postalo simbol Occupy pokreta. O njemu znamo jedino da je u eksperimentima s LSD-om koje je nad zatočenicima konc-logora predvodila fašistička vlast velike Britanije doživio nešto što je oslobodilo njegov um i njegovo tijelo. Godinama poslije on provodi u djelo svoj plan koji će srušiti tu vlast kroz stvaranje kaosa i uspostaviti vladavinu slobode, odnosno anarhiju.
6. Saga
(Brian K. Vaughan, Fiona Staples; 2012.-)
“Saga“ je prekrasan spoj space opere i high fantasyja stvoren kako bi pričao priču o izazovima roditeljstva i odrastanja. Alana i Marko su vojnici dviju zaraćenih rasa usred galaktičkog rata koji se, unatoč tome što priroda i običaji to ne nalažu, zaljube, vjenčaju i naprave bebu. Njihov je zločin prevelik, em radije vode ljubav nego rat (zbližavanje s neprijateljem), em ne žele voditi rat (dezerteri su) pa obje strane šalju potjeru za njima i njihovim novorođenčem. Među zvijezdama ih nosi drveni svemirski brod, a putem oni, njihova beba i mi saznajemo koliko je čudesno mjesto Univerzum i koliko ozbiljne posljedice nekih životnih odluka mogu biti.
7. The Sandman
(1989., Neil Gaiman & drugi)
Teško je razumjeti iz današnje perspektive koliko su nekada stripovi smatrani šundom, i to s pravom. Prvi pravi serijal koji je počeo mijenjati tu percepciju je „Sandman“ kojeg je za DC Comics razvio Neil Gaiman i koji se počeo objavljivati 1989. Gaiman se udaljio od osnovnog koncepta superheroja kojeg je taj lik sadržavao i otišao u mitologiju. Njegov je glavni junak Gospodar sna ili, jednostavno, San (Dream). On je jedan od Vječnih (Sudbina, Smrt, Želja, Očaj, Delirij i Razaranje) i avantura mu počinje nakon što bježi iz 70-godišnjeg uzništva u koje ga je strpalo okultno društvo greškom ga zamijenivši sa Smrću koja je bila osnovna meta.
8. The Walking Dead / Živi mrtvaci
(2003., Robert Kirkman)
Zombi apokalipsa koja ljude pretvara u veća čudovišta od živih mrtvaca viđena je na televiziji već deset sezona. Okosnicu radnje i svoje likove vuče iz ovog, što se činilo, neumrlog serijala, koji je ipak završio 2019. godine s brojem #193, nakon 16 godina izlaženja. Serijal, u kojem su likovi čije su se priče pažljivo plele iz broja u broj da bi onda iznenada poginuli, se najviše pouzdao u efekt iznenađenja koje bi imao na svoje čitatelje. Zombiji su se iznenada pojavljivali u kadru i pravili kaos. Degradacija civilizacije je bila zapanjujuća. Ljudi su postajali nakaze i prije nego bi ih virus uzeo.
9. Batman: Year One / Batman: Godina prva
(1987.; Frank Miller, David Mazzucchelli)
10. Saga Of The Swamp Thing
(1982.; Alan Moore, Stephen Bissette)
11. Transmetropolitan
(1997., Warren Ellis)
„Transmetropolitan“ je mix političke i društvene satire i znanstvene fantastike u koji su ubačene zdrave doze seksa i upotrebe halucinogenih droga kakav obično ne viđamo u mainstream stripu. Ipak, Warren Ellis je uspio za DC napraviti 60 epizoda koje pletu po svim vrstama društvene nepravde od prava manjina preko političara ogrezlih u korupciju do svemoćnih korporacija. Naravno da ovaj strip postaje sve važniji kako sami sve više tonemo u svijetu u kojem više ništa ne vrijedi i ništa nema smisla. Spider Jerusalem je novinarska zvijezda čija je životna misija otkrivanje svih društvenih nepravdi i prljavština.
12. Fables / Bajke
(2002.; Bill Willingham, Mark Buckingham)
13. Blankets / Dekice
(2003.; Craig Thompson)
14. Bone
(1991.; Jeff Smith)
15. Preacher / Propovjednik
(1995.; Garth Ennis, Steve Dillon)
16. Hellboy
(1993.; Mike Mignola)
Mike Mignola je „Hellboy“, odnosno istoimenog lika, smislio kao foru za letak Comic Con-a u Salt Lake Cityju 1991 godine. Tek je poslije shvatio da bi mu taj lik odlično poslužio da pokrene autorski serijal u kojem bi pričao priče kakve on želi pričati. A to su bile one u kojima su priče iz mitologije i narodne predaje izmiješane s šund hororom i Lovecraftovim ludilom. Usred toga je Hellboy, najveći svjetski istraživač paranormalnog, biće koje je Raspućin prizvao uz pomoć nacista pred kraj 2. svjetskog rata u neuspješnom pokušaju da okrenu kotač povijesti u drugom smjeru. Hellboy je, bez nacista, postao prilično dobro odgojen pojedinac koji radi za dobrobit zajednice i sa svojim suradnicima iz Ureda za paranormalna istraživanja i obranu putuje svijetom istražujući one stvari koje ljudi ne mogu niti shvatiti, kamoli riješiti.
17. Y: The Last Man / Y, posljednji muškarac na svijetu
(2002.; Brian K. Vaughan; Pia Guerra)
18. Scott Pilgrim
(2004.; Bryan Lee O’Malley)
19. Persepolis: The Story of a Childhood / Perzepolis
(2000.; Marjane Satrapi)
20. Marvels
(1993.; Kurt Busiek, Alex Ross)
„Marvels“ daje odgovor na pitanje kakav bi nama, običnim ljudima, bio život da nam se iznad glave stalno motaju Marvelovi likovi. Dok oni spašavaju sebe i svijet, obični ljudi i njihova imovina mogu biti kolateralne žrtve, te stoga stvoriti i mišljenje o toj kostimiranoj borbi između dobra i zla u kojoj na mahove moramo postaviti još jedno pitanje, a to je, nije li naš heroj možda i zločinac? Priču pratimo kroz oči Phila Sheldona, novinskog fotografa koji u četiri epizode i četiri važna perioda u Marvelovim izdanjima izbliza prati što se događa s Fantastičnom četvorkom, Avengersima i X-Menima. Pri tome prolazi kroz faze straha, divljenja i ogorčenja.
Нема коментара:
Постави коментар