Striposlavija: Strip revija #87

недеља, 29. новембар 2020.

Strip revija #87

VELIKANI HRVATSKOG STRIPA: BORIVOJ DOVNIKOVIĆ-BORDO

Emil i Detektivi

Crtež: Borivoj Dovniković – Bordo · Scenarij: Marcel Čukli prema Erichu Kästneru

Ime Bordo poznato je posvuda gdje se stvara umjetnost filmske animacije, podjednako u Europi, Americi i Kanadi, Kini. Nadimak, koji je ujedno i pseudonim, sastavljen od početnih slogova imena i prezimena Borivoja Dovnikovića, označava jednog od najistaknutijih predstavnika Zagrebačke škole crtanog filma, autora koji je filmovima “Znatiželja”, “Krek”, “Ljubitelji cvijeća”, “Putnik drugog razreda”, “Škola hodanja”, “Jedan dan života” i još nekima (potpisujući ih kao scenarist, crtač, animator i redatelj) dosegnuo vrhunske standarde u domeni “sedme umjetnosti”.

Kad se na nekoj od autorovih retrospektiva pogleda te filmove koji su svojedobno osvajali nagrade i priznanja na festivalima u nas i u svijetu, vidi se da su do danas zadržali privlačnost i svježinu te kao istinski evergrini opravdavaju četiri nagrade za životno djelo dodijeljene Bordi na raznim stranama (jedna je državna “Vladimir Nazor”). Tu je i svjetski ugledna titula Mister Linea koja mu je dodijeljena 1995. u povodu stogodišnjice kinematografije.

Pridoda li se tomu da je poznat kao jedan od utemeljitelja zagrebačkog Animafesta, da je napisao i nacrtao instruktivnu “Školu crtanog filma” (prevedenu u Češkoj i Francuskoj), da ga kao gosta predavača često pozivaju na filmska učilišta i festivale u svijetu – ne treba se čuditi što dio javnosti doživljava Dovnikovića isključivo kao čovjeka od filma.

A to je nevolja! Nerijetko se zaboravlja da je Bordo svestrani likovnjak, profesionalac koji je značajan dio svog kreativnog potencijala usmjerio na suradnju s tiskovnim medijima.

Prije svega, vrhunski je karikaturist, sa stažom koji uz povremene prekide traje šezdesetak godina.

Kao ilustrator i grafički dizajner objavio je tisuće crteža u novinama i časopisima, što u realističkoj maniri, što u stiliziranoj izvedbi (preporuka: zaviriti u komplete legendarnog VUS-a!), ilustrirao je brojne knjige i slikovnice, dizajnirao naslovnice, plakate, reklame, kataloge, zaštitne znakove (napr. Podravke, Croatia osiguranja), likovno pratio razne manifestacije (sjetimo se simpatične maskote akcije “Više cvijeća – manje smeća”).

Tu je napokon i strip! S više od trideset crtanih priča raznih žanrova i tko zna koliko geg-pasica, pretežno objavljivanih tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, Bordo se uvrstio u klasike hrvatskog stripa.

U Bordinom slučaju sve je zapravo i počelo sa stripom, ishodištem njegova kreativnog razvoja. Rođen 1930. u Osijeku, već od prvih razreda osnovne škole družio se s Princom Valiantom, Tarzanom, Flashom Gordonom i ostalim junacima iz Mike Miša, s Tri ugursuza iz Veselog zabavnika, s Cikom i Cakom iz Vandrokaša, s Mikijem, Popajem i Baš Čelikom iz Politikinog zabavnika. Podjednako su ga privlačile ilustracije na stranicama dječjih časopisa i karikature u Ošišanom ježu, uživao je kad bi se u predigri glavne predstave u kinu pojavili Disneyevi i Fleischerovi kratki crtići. Sve to, a ponajviše stripovi, poticali su ga na vlastito likovno izražavanje. Prve stripove crtao je po školskim bilježnicama i odbačenim pakpapirima. “Već od najranijeg djetinjstva olovka i papir bili su mi sve”, zapisao je jednom zgodom. “Kad sam upoznao strip, postao mi je ne samo obavezna i draga lektira (kao i svoj ostaloj djeci), nego i životni cilj: nadobudno sam smatrao da ću kad odrastem sasvim sigurno biti strip-crtač. Otac nije imao ništa protiv toga; naprotiv, podržavao je moj talenat, i ja sam mu zbog toga zahvalan.”

Mali prijatelj

Crtež: Borivoj Dovniković – Bordo

Želju da se profesionalno bavi stripom zamalo je ostvario već kao petnaestogodišnji gimnazijalac: potkraj 1945, sedam mjeseci po završetku Drugoga svjetskog rata, u Glasu Slavonije počinje izlaziti njegov strip “Udarnik Ratko”, o podvizima zagrebačkih ilegalaca u vrijeme okupacije, ali nakon četvrtog nastavka objavljivanje biva naprasno prekinuto. Baš tada zahuktala se hajka na strip: Agitprop je cijelu likovnu vrstu proglasio kapitalističkom izmišljotinom, kojoj nema mjesta u novom društvu!

Neuspjeh ga nije obeshrabrio: i dalje je marljivo crtao (uglavnom plakate za omladinske i frontovske zabave, vinjete na zidnim novinama, rebuse u enigmatskim listovima). Kad je najesen 1949. s kartonskim koferom napustio rodni Osijek i u Zagrebu položio prijemni ispit na Akademiji likovne umjetnosti, ponudio je suradnju Kerempuhu – da bi ponekim honorarom olakšao svoju podstanarsku situaciju. S nekoliko karikatura nacrtanih za probu iskazao je svoje mogućnosti i ubrzo postao profesionalni karikaturist, najmlađi u redakcijskom sastavu toga tiražnog humorističko-satiričkog tjednika.

Zahvaljujući visokim prihodima koje je ostvarivao Kerempuh, upravo je tada u okviru redakcije sazrela odluka o stvaranju prvog domaćeg profesionalnog crtanog filma. Bordo se odmah priključio malobrojnoj ekipi koja je pod umjetničkim vodstvom Waltera Neugebauera i producentskom palicom glavnog i odgovornog urednika Fadila Hadžića krenula u za ono vrijeme veliku i krajnje neizvjesnu stvaralačku avanturu. Radeći na “Velikom mitingu”, satiričkoj priči o aktuelnoj temi Informbiroa, kao jedan od dvojice najbližih Walterovih crtačkih pomoćnika (drugi je bio Vladimir Delač, poslije im se još pridružio Ico Voljevica), otkrivajući kroz rad suštinu i zanatske tajne animacije, Bordo se trajno zagrijao za crtani film, kojemu će u budućnosti posvetiti svoje najbolje stvaralačke godine.

Mendo Mendović

Crtež: Borivoj Dovniković – Bordo Scenarij: Mladen Bjažić

Oduševljenje uspjehom “Velikog mitinga” (premijera je održana uoči 1. maja 1951.) bilo je toliko, da je ubrzo osnovano poduzeće za proizvodnju crtanih filmova Duga film. Tu je Dovnikoviću povjeren film “Goool”, šaljivi crtić o nogometnoj utakmici majmuna i zečeva, kojemu je bio glavni crtač i animator. Tek što je ostvario projekt, položivši u neku ruku majstorski ispit iz animacije, Duga je iz razloga štednje likvidirana. Proizvodnja crtanih filmova prekinuta je za duže razdoblje – pa će se Bordo vratiti animaciji tek koncem pedesetih godina (u Zagreb fimu).

U međuvremenu je zatoplila društvena klima, nakon raskida s Informbiroom popustile su mnoge stege ideološke naravi, pa je ublažen i strogo negativan odnos spram stripa. Tako se 1951. strip počeo vraćati na stranice dječjih i omladinskih listova i časopisa. Bordo se među prvima autorski angažirao na obnovi domaćeg stripa.

Veliko iskustvo stečeno u radu na karikaturi, ilustraciji i crtanom filmu omogućilo mu je da na stranicama Pionira, Horizontovog zabavnika, Petka, Miki stripa, Vjesnika, Mladog zadrugara i napose legendarnog Plavog vjesnika, uz suradnju nekolicine scenarista, ostvari velik broj stripova raznih žanrova, realističnih i grotesknih, kojima je privukao pozornost nekoliko generacija stripoljubaca. Većinom ih je crtao uz svakodnevne obveze u tisku ili na filmu, ali s istinskim stvaralačkim zadovoljstvom. U istom raspoloženju posljednjih godina nastaju i pričice o psu Čipku i djedu Filipu, koje neki novi klinci svakog mjeseca željno iščekuju u Bijeloj pčeli. Bordo je i scenarist tih anegdota!

R.A.

VJEKOVNICI: Prah, 2. dio

Scenarij: Marko Stojanović · Crtež: Milorad Vicanović Maza · Boja: Dejan Sedlan