TANGO: Kameni ocean, 1. dio
Scenarij: Metz · Crtež: Philippe Xavier
Od ovog broja započinjemo i serijal Tango, hit strip dvojca Matz / Xavier smješten u prostranstva Južne Amerike. Glavni junak bijeg od svoje prošlosti traži u mirnom gradiću u Andama. Prijateljstvo s dječakom Diegom uplest će ga u krvavi sukob i razotkriti mnoge tajne…
VELIKANI HRVATSKOG STRIPA: Trojica u mraku
Scenarij: Marcel Čukli po A. Brandtu · Crtež: Andrija Maurović
Kao i mnoge druge pojave u novijoj hrvatskoj povijesti, i strip nasljeđe polako nestaje u zaboravu pod utjecajem opće globalizacije i snažnim novim izvanjskim utjecajima. Napori zanesenjaka nisu dostatni u očuvanju tog minulog kulturnog blaga pod pritiskom tržišta koje zahtjeva suvremene sadržaje. Državne institucije imaju svoje prioritete i ne skrbe o našem klasičnom stripu. Teško se s bogatijim, brojnijim i razvijenijim sredinama možemo natjecati u većini djelatnosti: bankarskoj, trgovačkoj, gospodarskoj, političkoj, ali zato imamo uspješne sportske, umjetničke i druge tradicije po kojima smo zanimljivi i ravni, ako ne i bolji od mnogih drugih.
Zahvaljujući Hrvatskoj elektroprivredi (HEP) možemo predstaviti dio stripovske baštine po kojoj smo bili u vrhu europske i svjetske tradicije zahvaljujući našim velikanima stripa. Uz potporu HEP-a objavljujemo njihove radove u Strip reviji Večernjeg lista.
Sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća strip i u Hrvatskoj ulazi u svoje zrelo doba, razdoblje, kojega za naše prilike i razmjere, za naš izvorni strip, možemo označiti – klasičnim. Razdoblje je započelo prvim stripom, ‘Vjerenica mača’, dotad već proslavljenog ilustratora Andrije Maurovića. Iako ga danas većina smatra „ocem“ hrvatskog stripa (to bismo radije pripisali suvremeniku Walteru Neugebaueru), Andrija Maurović je prije svega, i za svjetske širine, tvorac originalne likovne stilske strukture, prkosne i samosvjesne umjetničke osobnosti koja je u vremenu mnoštva stripovskih uzora, posebno u američki orijentiranim crtačima tridesetih godina (Foster, Raymond, Caniff, Hogarth), stvorila vlastiti stvaralački rukopis – potpuno jedinstven i zauvijek prepoznatljiv.
„Upravo kao ilustrator u doslovnom smislu riječi Maurović je bio kao predodređen za crtača stripova. U tom smislu razvio je svoj vlastiti stil, neobično prikladan za određene tehničke osobine tadašnjeg tiska. Primarno čist i jasan, ali posve lagan rutinski perocrtež koji sugerira ilustraciju izravno prema tekstu s minimumom grafičkih elemenata. U stripovima je uz to pažljivo primjenjivao raster dviju ili više gustoća. Rabio je i tuš-kist, naročito kasnije, no i druge kompliciranije tehnike. Premda njegovi crteži kvalitetom variraju (nekad suviše stereotipizirani, što je vjerojatno zavisilo o karakteru i brzini posla), ipak nikad nije moguće pogriješiti atribuciju. Komu stilske osobine crteža nešto govore, bit će uvijek bez pogreške lako utvrditi: ovaj crtež, ovu ilustraciju, ovaj strip – crtao je Andrija Maurović! Likovna valorizacija pri tome može ispasti kako mu drago, ali se u kompleksnom korpusu goleme mase svjetskih i domaćih stripova, Andriji Mauroviću ne može prigovoriti epigonstvo ili oponašanje. A pokazalo se da ga i u nas drugi nisu (ne samo da nisu htjeli nego vjerojatno nisu ni mogli) imitirali.
Bez pretjerivanja se može reći da je Maurović sam intuitivno za sebe stvorio izvornu našu morfologiju i fenomenologiju američkog Divljeg zapada, stilom i crtački vjerojatno jednu od najautentičnijih na svijetu.“
Početkom 1936. na stranicama zagrebačkog dnevnika Novosti počelo
je objavljivanje „senzacionalnog romana u stripovima“ s naslovom ‘Trojica u mraku’. Strip o usamljenom mladiću Danu i njegovim četveronožnim prijateljima, divljem konju Satanu i pripitomljenom vuku Bartu, kreirali su Andrija Maurović i Krešimir Kovačić prema romanu Maxa Brandta (pseudonim Fredericka Fausta). Nakon ‘Trojice u mraku’ uslijedio je nastavak i završetak priče pod naslovom ‘Sedma žrtva’.
Maurović je vrlo često isticao kako su mu ovi stripovi najdraži u cijelom bogatom opusu. U intervjuu Zdravku Zupanu ovako je to objasnio:
„‘Trojica u mraku’, a pogotovo ‘Sedma žrtva’! Znate zašto? Jer, je Dan prirodan čovjek i hoće svoju kćer odgojiti po prirodnim zakonima. Međutim, Keti, njegova žena, to ne dozvoljava. Ona je već zašla u civilizaciju… I svršetak je da ona otimlje… naime mala je pobjegla doma, a Dan je tražio. I kad je došao kući, zvao ju. Mala je čula i razbila prozor. Ona je imala instinkt prirode i htjela je ocu. A majka je uvidjela da je izgubila kontrolu i onda je s onim Danijelom ubila muža, i on pada. A Satan i pas bježe u šumu, u divljinu…“
Poslije rata, 1952. godine Maurović je za Horizontov zabavnik po tekstu Marcela Čuklija izradio novu verziju stripa ‘Trojica u mraku’
Zdravko Zupan: „Koja Vam se verzija više sviđa? Stara ili nova?“
Andrija Maurović: „Nova. Slušajte! Ona prva verzija ‘Trojice u mraku’ psihološki je dobra, a ova je crtački, a i psihološki. A onda ja još nisam bio tako dobar crtač. Bio sam još mlad, 30 -35 godina.“
U spomen velikanu hrvatskog stripa naš serijal započinjemo upravo njegovim najdražim stripom.
TATICA: Obiteljske tajne
Autor: Nob
PEANUTS
Autor: Charles Schulz
Нема коментара:
Постави коментар